img
Loader
Beograd, 6°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Sinhronicitet

09. oktobar 2025, 01:23 Uroš Mitrović
foto: uroš mitrović / ai
Copied

U svakom velikom umetničkom, društvenom ili filozofskom pokretu postoji nevidljiva nit što povezuje pojedince koji su živeli u istom istorijskom trenutku – često u neposrednoj blizini, gotovo kao susedi u vremenu – i koji su, čak i bez međusobnog kontakta, govorili istim jezikom ideja. To su retki trenuci kada vreme, duh i misao sazrevaju istovremeno u više umova rađajući epohe koje zauvek menjaju tok istorije.

Tu pojavu Jung naziva sinhronicitetom – fenomenom koji ne proizlazi iz uzročno-posledične logike, već iz smislenog podudaranja događaja. Reč je o trenucima kada se ideje, osećanja ili unutrašnje vizije istovremeno javljaju kod različitih pojedinaca, katkad i bez spoljašnje povezanosti ili direktnog uticaja.

U antičkoj Grčkoj, u doba filozofske eksplozije, u istom vremenskom okviru deluju Sokrat, Platon i Aristotel – mislioci koji postavljaju temelje etike, metafizike i logike oblikujući način na koji razumemo čoveka, svet i znanje. U ranom srednjem veku paralelno deluju veliki crkveni oci: Sveti Atanasije, Aleksandar Aleksandrijski, Sveti Nikola i Sveti Avgustin, čija su učenja i dela postavila temelje vere i zajedništva na kojima i danas počiva hrišćanstvo.

Docnije, Evropa se “budi” kroz renesansu – duhovni i kulturni preporod zasnovan na nasleđu antike. Istovremeno, Leonardo da Vinči, Mikelanđelo i Rafael ne oblikuju samo tela u mermeru ili pigmentima boja, već izražavaju ideale unutrašnje lepote, skladnih proporcija i onog božanskog koje obitava u čoveku.

U takvim trenucima čini se da se čitavo čovečanstvo “seća” nečega većeg – sinhronicitet tada ne izgleda kao puka slučajnost, već kao poziv epohe da se uskladi sa frekvencijom duha. Najviši dometi ljudske kreativnosti nisu, dakle, plod usamljenih genija, već talasa nadahnuća koji se ispoljavaju kroz slike, tonove i misaone strukture, povezane nevidljivim nitima što prožimaju bezvremene, međusobno isprepletene umove.

Zaista, retko kada se duh epohe oglasio tako jasno kao u klasičnoj muzici 17. i 18. veka. Bah, Mocart i Betoven bili su faktički savremenici, ali i muzički proroci – učesnici u velikom, neprekidnom dijalogu o čovekovoj duhovnosti i njegovom mestu između božanskog i ljudskog. To doba paralelno su oblikovali i Kant, Lajbnic i Hegel – filozofi čije su misli utisnule snažan pečat u duhovni horizont epohe.

Sličan talas formira se i nešto kasnije. U istom vremenskom okviru, pa čak i u istim gradovima, nastaju remek-dela Van Goga, Renoara ili Sezana. Slikali su iz istog izvora nemira: iz osećanja da je stvarnost postala pretesna za ono što čovek nosi u sebi. Njihovi pejzaži, zvezdana neba, ljudi i predmeti postaju odraz unutrašnje stvarnosti – buđenja (pod)svesti kroz boju, liniju i svetlost.

U svim tim epohama nešto suštinsko povezivalo je umove – kao da je svest nalazila svoj kolektivni izraz kroz živote i dela velikih ljudi. Danas, međutim, neko bi s pravom mogao da postavi pitanje: gde su ti veliki umovi sada? Gde su savremeni Leonardo, Platon, Rembrant – ne kao imitacije, već kao originalni izvori novih svetova? I gde je njihova međusobna rezonanca, ona čudesna podudarnost koja stvara nevidljivu simfoniju ideja?

Najveći “vizionari” savremenog doba ne tragaju za smislom, već za tržišnom dominacijom. Umesto da svetom upravljaju ljudi sa duhovnom vizijom, u dijalogu sa vremenom u kojem žive, dominaciju preuzimaju jahači tehnološke apokalipse iz Silicijumske doline – milijarderi čije ambicije više podsećaju na ekspedicije u distopijsku sadašnjost i budućnost, nego na izgradnju mostova koji nadilaze granice i vreme.

Oni nisu vođe epohe u pravom smislu te reči; oni su kreatori algoritama, arhitekte masovne automatizacije i hipnoze, i kapitalistički proroci sveta u kojem su umetnost i duhovnost puke alatke za prodaju i kontrolu. Njihova “kreativnost” nije sinhroni ples ideja, već fragmentisani tok tehnologije, usmeren ka profitu i nadzoru.

Danas, umesto epohe sinhroniciteta, živimo u vremenu “sinhronizacije” – hladne, bezlične, lišene duha i dijaloga; u svetu u kojem se precizno usklađuju uređaji, a sve ređe ljudi i ideje.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
26.novembar 2025. Milan Filipov

Palačinke

19.novembar 2025. Katarina Stevanović

Koraci

12.novembar 2025. Miodrag Pešić

Slike, razasute

05.novembar 2025. Bojan Bednar

Buđenje

22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

Komentar
Plakat na lokalnim izborima

Komentar

Lokalni izbori: Pohod varvara iz Ćacilenda

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Filip Švarm
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope.

Komentar

Željko je otišao, Ostoja mora da ode

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu

Nemanja Rujević
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić slikan iz profila pred grbom Republike Srbije

Pregled nedelje

Na odru Republike Srbije

Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1821
Poslednje izdanje

Afera Generalštab

Poslednja odbrana od varvara Pretplati se
Srbija i svet

Sve brat do brata

Naftna kriza

Miris recesije

Istraživanje

Velike želje, mali kapaciteti

Intervju: Lana Vasiljević, vajarka

Rad usporava događaje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure