
Roman
Rt(anj) beznađa i nade
"Rt" Saše Ilića je romana širokog narativnog i istorijskog zamaha, jedan od retkih koji se bave fenomenom religije u post-sekularnoj Srbiji
Pozivajući ljude da narednih deset dana dođu u Narodni muzej i vide Miroslavljevo jevanđelje, ministar kulture Nikola Selaković im je isticao vrednosti ovog kulturnog spomenika koje je pre tačno dvadeset godina upisano u Uneskovu listu „Sećanje sveta“, ali nije napomenuo da je oštećeno
„Hajde da vidimo šta se krije iza ovih vrata“, kaže ulazeći u Narodni muzej u Beogradu ministar Nikola Selaković, na klipu kojim obaveštava narod da će narednih deset dana moći da vide Miroslavljevo jevanđelje.
Objašnjava da je baš na današnji dan, pre 20 godina, ova „najstarija sačuvana ćirilična rukopisna knjiga“ postala deo Uneskove liste „Pamćenje sveta“, što je i povod da je Narodni muzej učini dostupnu za javnost.
Ministar Selaković ističe da je Miroslavljevo jevanđelje „ukrašeno zlatom i minijaturama“ te da se „smatra ne samo remek-delom srednjovekovne umetnosti, već i simbolom srpske pismenosti, kulturnog identiteta i državnosti“ i da je „jedan od najznačajnijih spomenika srpske i svetske kulturne baštine“.
Greška je priznata
I sve je to potpuno tačna informacija, ali nepotpuna.
Naime, pitanje je da li je izložen primerak Miroslavljevog jevanđelja original. On jeste jedini primerak ovog jevanđelistara i u tom smislu je original, ali nije onakav kakav je osamdesetih godina 12. veka prepisan za humskog kneza Miroslava a brata Stefana Nemanje.
Naša jedna od najvećih kulturnih vrednosti, pa svetska, oštećena je prilikom digitalizovanja, što je uočeno slučajno, na TV snimku, prilikom promocije digitalizovanog izdanja.
Tako je otkriveno da su prilikom restauracije ove knjige u Narodnom muzeju 1999/98. godine, pogrešno složene njene stranice, da nakon prve ide četrnaesta a ne druga. U originalnoj verziji na drugoj strani je veliki inicijal slova B bojen zlatom, kojim počinje drugo začalo Jevanđelja po Jovanu.
Da li je original
Eto zato se postavlja pitanje da li se primerak koji čuva Narodni muzej u posebnoj komori sme nazvati originalom. Činjenica je da je Srbija oštećeno kulturno dobro predstavila kao original, i o tome je ćutala kad je Unesko Miroslavljevo jevanđelje upisao na listu „Pamćenje sveta“, ali to je druga priča.
Mnogi stručnjaci raznih specijalnosti za ovu temu smatraju da narednih deset dana pred publikom neće biti original.
Ubrzo nakon pomenutog otkrića, Ministarstvo kulture je oformilo Ekspertsku grupu za utvrđivanje sveukupnog stanja rukopisa, koja je zatim ocenila da je „potrebno razmotriti razvezivanje kodeksa imajući u vidu činjenicu da je prilikom poslednje konzervacije rukopisa 1998. godine došlo do greške u povezivanju prvog dvolista prvog tabaka.“ Samo Ministarstvo je potvrdilo da je „primećeno je da postoji greška u povezivanju“.
Ako se neko pita zašto Unesko i dalje čuva kulturno dobro koje je oštećeno, pa zato što smatraju da Miroslavljevo jevanđelje zbog svoje vrednosti i univerzalnosti „neće izgubiti značaj za svet ukoliko je do nenamerne greške zaista i došlo“, kako je tada za „Vreme“ izjavio dr. Goran Milašinović predsednik Nacionalne komisije za saradnju sa Uneskom.
Ne sme ni da se pipne
Podsetio je i da je 2005. Miroslavljevo jevanđelje prihvaćeno u „Sećanje sveta“ iako mu je nedostajao jedan list, strana 166, koji se od 1883. godine nalazi u današnjoj Nacionalnoj biblioteci Rusije u Sankt Peterburgu. Milašinović je objasnio da je sa stanovišta Uneskoa „ova nenamerna greška bi uvek mogla da se ukloni, što Unesko ne zabranjuje.“
Da li je, i kako bi u praksi bilo moguće otkloniti (eventualnu) grešku ne zna se. Od početka ovog slučaja mediji citiraju izjavu knjigovesca Radomira Erića, koji je bio deo tima za restauraciju Miroslavljevog jevanđelja pri Narodnoj biblioteci Srbije: “Miroslavljevo jevanđelje više ne sme ni da se pipne”.
"Rt" Saše Ilića je romana širokog narativnog i istorijskog zamaha, jedan od retkih koji se bave fenomenom religije u post-sekularnoj Srbiji
Može nešto i postojati – u stvari postoji mnogo takvih “nešto” – ali ako nemamo reč za to, ono za nas ne postoji. Imamo onoliko sveta koliko nam je jezik bogat, izražajan i koliko su razuđeni i istančani njegovi glagolski oblici i vremena
Oko reflektora se roje noćni insekti, sa okolnih farmi čuje se glasanje stoke. Glumci igraju na otvorenom i moraju da drže pažnju publike. Zato predstava ne traje dugo, glumci govore glasno (glasnije nego što bi govorili u zatvorenom prostoru) i igraju brzo. Taj brzi ritam je konstantan i zato povremeno monoton. Reditelj je toga verovatno bio svestan i zato se u predstavi puno peva i igra na način koji je sasvim primeren stilu pučke predstave i duhu komada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve