Ekološki ustanak saopštio je danas da „firma ’C&M niskogradnja’ razara korito reke Velika Morava na prostoru sela Donje Vidovo i Potočac, između Paraćina i Varvarina“.
„O besomučnom vađenju šljunka iz korita reke obavešteno je Ministarstvo za zaštitu životne sredine i ministarka Sara Pavkov ali, kao i uvek, nema povratne reakcije i preduzimanja adekvatnih mera“, navodi Ekološki ustanak.
„Kome pripadaju reke i ostali vodotokovi Srbije? Narodu ili privilegovanim firmama i ’firmama’? „, pita se u saopštenju Ekološki ustanak.
Ovdašnja vlast voli da se hvali bistrim rekama i izvorima, pa ipak, tokom letnjih meseci nestašica vode je uobičajena pojava.
Stručnjaci smatraju da zbog nemara države godišnje izgubimo maltene celo Zlatarsko jezero.
U Gadžinom Hanu i Dimitrovgradu kapaciteti izvorišta su pali ispod 20 odsto. U mnogim drugim mestima, uključujući Užice, Gornji Milanovac, Požegu i Sopot, lokalne vlasti apeluju na građane da ne zalivaju bašte, čak najavljuju i kazne.
U pojedinim lokalnim samoupravama, poput Zaječara, Novog Pazara i Lebana, gubici vode prelaze 50 odsto.
Inicijativa „Pravo na vodu“ već godinama prati stanje vodosnabdevanja tokom letnjih meseci i podaci koje beleže pokazuju ozbiljan i sve je prisutniji trend pogoršanja. Navode da je prošle godine bilo proglašeno vanredno stanje u Sjenici, Topoli i Majdanpeku, kao i da je na kraju avgusta, čak 92 odsto teritorije Srbije bilo je pod ekstremnom sušom.
“Srbija gubi ogromne količine vode. Zbog loših cevi i nelegalnih priključaka, odnosno nemara i nečinjenje nadležnih, na godišnjem nivou, izgubimo oko 35 odsto vode koja se zahvati. U Srbiji se preko komunalnih vodovodnih sistema zahvata 687 miliona metara kubnih godišnje. Ako su ukupni gubici vode oko 35 odsto, to je približno zapremina Zlatarskog jezera”, upozorava Žaklina Živković iz ove inicijative za Novu.rs.
“Neophodno je ulaganja u infrastrukturu, odnosno hitna sanacija vodovodne mreže, modernizacija cevi i nabavka cisterni. Važno je razviti i sistem civilne zaštite, pa umesto ulaganja u vojni rok i naoružanje, spremiti sisteme ranog upozorenja i konkretnu podršku lokalnim zajednicama tokom klimatskih kriza. Ključna je politička odgovornost i strateški pristup, koji podrazumeva usvajanje i sprovođenje nacionalne i lokalnih strategija za borbu protiv suša i zaštitu prava na vodu”, predlaže predstavnica Inicijative Pravo na vodu.
Upozorava da građani nisu uzrok problema, već žrtve nečinjenja nadležnih.