img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Književnost

Pre i posle tzv. smrti

16. jul 2025, 15:17 Marjan Čakarević
autoportret
Eduar Leve, Autoportret, prevod Milica Srdanović, Red Box, Beograd 2023.
Copied

Iako ostaje veran poetici fragmenta, u romanu Samoubistvo Leve je bliži klasičnijem proznom govoru. Ispripovedan u drugom licu, kao obraćanje mrtvom prijatelju, ovaj roman suočava s temeljnim fenomenima ljudskog postojanja: doživljaj sveta i čovekovo mesto u njemu, potomstvo i smisao porodice, savremena umetnost, moderna država, politika itd. Priča, svakako uslovljena temom, ispripovedana je u blago povišenom tonalitetu moderne, tamne patetike, a opet i sa izvesnom vedrinom, koju nameće okolnost da se najvažniji događaj u priči, rasplet dakle, desio već na početku

Na jednom mestu u romanu Samoubistvo pripovedač kaže: “Čitao si rečnike kao što drugi čitaju romane. Svaka odrednica je lik, govorio si, koji se može pronaći i u drugoj rubrici. Višestruke radnje se grade u toku nasumičnog čitanja. Priča se menja zavisno od redosleda. Rečnik liči na svet više od romana, jer svet nije dosledan niz radnji već konstelacija uočenih stvari. Gledamo ga, predmeti bez međusobne veze se spajaju, a geografska bliskost im pridaje smisao. Ako se događaji nižu, stičemo utisak da teče priča. (…) Trajanje si percipirao kao što se posmatra trodimenzionalni predmet, obilazio si ga sa svih strana da bi ga istovremeno zamislio u celokupnosti. Tragao si za trenutnom aurom kod svakoga, za fotografijom koja u sekundi rezimira nizanje njihovih godina. Rekonstruisao si živote kao optičke panorame. Približavao si udaljene događaje sabijajući vreme, kako bi se svaki trenutak našao u dodiru s drugim. Pretvarao si trajanje u prostor. Tražio si alef drugog čoveka.”

Ove reči sažimaju, i slučajno i hotimično, poetiku Eduara Levea (1965–2007), francuskog pisca i vizuelnog umetnika koji je, nekoliko dana pošto je predao rukopis romana Samoubistvo, izvršio samoubistvo. I kao i uvek u sličnim slučajevima, smrti koje izlaze izvan okvira uobičajenih svojim crnim svetlom, makar na izvesno vreme, obasjaju pisca, dočim sâm čin postaje u očima čitalaca ključ za koji se u delu, i podsvesno i svesno, traže vrata.

Leveova poetika, međutim, može se posmatrati i kao paradigmatičan proizvod haotičnih kretanja u umetnosti tokom poslednje decenije prošlog i prve decenije ovog veka, koja su sva stala pod kišobran postmodernizma. Ukoliko je, naime, jedan od osnovnih postulata ove epohe bio da u svetu stalne medijske histerije nema velikih priča, onda je Leveov Autoportret pokazao da u stvari više nema nikakvih (smislenih) priča, da nema uzročno-posledičnog ulančavanja događaja koji bi trebalo da na kraju nešto znače, budući da je čitav roman sastavljen od niza po pravilu trivijalnih iskaza koji međusobno ne stoje ni u kakvoj vezi: “Fenirana kosa je neiscrpan izvor podsmeha, čak i kad sam sâm. Imam osećaj da bi mi moja deca manje dosađivala nego tuđa. Ne spavam na satenskoj posteljini.” Ono što u ovom štivu zadivljuje jeste poetička doslednost: Leveov pripovedač ne dozvoljava sebi ni časak zanosa, već do apsurda hladno, suvo, precizno, sažeto (“Podržavam pojednostavljen način pisanja”), iznosi svoje misli, osećanja, opažaje i doživljaje, i to tako da njegov autoportret sa svakim novim iskazom biva zapravo sve mutniji i neuhvatljiviji. Ova sintaksička svedenost je tolika da praktično ne ostavlja nimalo prostora za književne figure, dok, s druge strane, takva stilska principijelnost kao da podrazumeva senku ironije nad svakim iskazom. Tako, uprkos tome što se o liku sa slike kaže mnogo ili gotovo sve, nerazlučivost opšteg od pojedinačnog, suštinskog od onog suvišnog ili banalnog, proizvodi utisak da se o njemu ne zna ništa, odnosno, i to je posebno važno, utisak da to može biti bilo ko.

samoubistvo
Eduar Leve, Samoubistvo, prevod Bojan
Savić Ostojić, Red Box, Beograd 2024.

Leveov pripovedač je jednako škrt, hirovit i nekoherentan i kada govori o umetnosti i umetničkim doživljajima (na primer, na jednom mestu kaže da ne ide na koncerte, da bi potom, nekoliko desetina stranica kasnije, rekao da je ponosan kada ide na rok koncerte, a da ga je sramota kada ide na koncerte klasične muzike), a takav je i kada govori o svojim omiljenim piscima: “Nikada neću znati koliko sam knjiga pročitao. Bitni su mi: Rejmon Rusel, Šarl Bodler, Marsel Prust, Alen Rob-Grije, Antonio Tabuki, Andre Breton, Olivije Kadjo, Horhe Luis Borhes, Endi Vorhol, Gertruda Stajn, Gerasim Luka, Žorž Perek, Žak Rubo, Džo Brejnard, Roberto Huaros, Gi Debor, Fernando Pesoa, Džek Keruak, Larošfuko, Baltasar Grasian, Rolan Bart, Volt Vitman, Natali Kintan, Biblija i Bret Iston Elis.” Iz navedenog spiska, uprkos svim različitostima, može se, mada i ne mora, iscrtati nekakvo poetičko-metafizičko zaleđe, ali pripovedač odmah izneverava očekivanja, ukinuvši svaku zvaničnu, opipljivu klasifikaciju: “Manje sam čitao Bibliju nego Marsela Prusta. Više volim Natali Kintan nego Baltasara Grasiana. Gi Debor mi je jednako bitan kao Rolan Bart. Roberto Huaros me manje zasmejava nego Endi Vorhol. Džek Keruak u meni više pobuđuje želju za životom nego Šarl Bodler. Larošfuko me manje utuče nego Bret Iston Elis. (…) Rejmon Rusel me više zapanjuje nego Baltasar Grasian, ali me Baltasar Grasian čini inteligentnijim. Gertruda Stajn piše manje smislene tekstove nego Horhe Luis Borhes.”

Iako ostaje veran poetici fragmenta, u romanu Samoubistvo Leve je bliži klasičnijem proznom govoru. Pripovedač, naime, pokušava da rekonstruiše samoubistvo svoga prijatelja iz mladosti, odnosno njegove poslove i dane, depresiju s kojom se borio, događaje koji su prethodili teškoj, neopozivoj odluci. Ispripovedan u drugom licu, kao obraćanje mrtvom prijatelju, ovaj roman zapravo daje odgovore ili iznosi stavove o svim temeljnim pitanjima ljudskog postojanja: doživljaju sveta i čovekovog mesta u njemu, o potomstvu i smislu porodice, odnosu prema savremenoj umetnosti, modernoj državi i politici itd. Priča, svakako uslovljena temom, ispripovedana je u blago povišenom tonalitetu moderne, tamne patetike, a opet i sa izvesnom vedrinom, koju nameće činjenica da se najvažniji događaj u priči, rasplet dakle, desio već na početku.

Roman se završava zbirkom terceta/poemom, koju je žena pronašla nakon njegove smrti: “(…) Starost me pristiže/ Mladost me napušta/ Pamćenje mi ostaje// Sreća mi prethodi/ Tuga me prati/ Smrt me čeka”. Kao i njegov junak, Leve joj je pohrlio u susret i ostavio o tome autentično umetničko svedočanstvo, i moderan obrazac pisanja o poslednjim, najtežim temama.

Tagovi:

Književnost Kultura Roman
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Festival

17.avgust 2026. Ana Adamović

Završen je Nišvil, festival koji se snalazi

Nišvil džez festival je završen porukom „studenti pobeđuju“, u nadi da iduće godine neće biti realizovan samo zahvaljujući velikom razumevanju Grada Niša i entuzijazmu organizatora

Niški filmski festival

17.avgust 2026. S. Ć.

Glumci su objavili program svog Niškog filmskog festivala

Udruženje filmskih glumaca Srbije objavilo je program svog festivala, novog u Srbiji – Niškog filmskog festivala. Publiku očekuje 21 domaći film iz protekle dve sezone, na dve lokacije u gradu

Martovski festival

17.avgust 2026. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Zašto je umetnički direktor Martovskog festivala Dejan Dabić podneo ostavku

Umetnički direktor Martovskog festivala Dejan Dabić podneo je ostavku. Razlog: Odbor namerava da usvoji program u njegovom odsustvu, a tu su i nesuglasice o filmovima koji kritički opisuju našu stvarnost

Država i pozorište

16.avgust 2026. Sonja Ćirić

Osim Tanje Bošković, vlast smatra da ni druge glumce ne treba nagrađivati

Ministarstvo kulture i Gradski sekretarijat odvojili su nula dinara za glumačke nagrade čiji su osnivači Udruženje filmskih i Udruženje dramskih glumaca, a Narodno pozorište kao da je zaboravilo na svoje tri nagrade

Država i film

15.avgust 2026. S. Ć.

Ministarstvo kulture odbilo da finansira nagradu za životno delo koju je dobila Tanja Bošković

Nagrada „Pavle Vuisić“ za životno delo dodeljena je Tanji Bošković. Istovremeno, Ministarstvo kulture nije odobrilo novac Udruženju filmskih glumaca Srbije za tu nagradu

Komentar
Studneti pobeđuju prskanje farbom ipreko matrice

Komentar

Studentski pokret između paranoje i nade

Ako se studentski pokret bude više bavio  „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna

Slobodan Georgijev

Komentar

Svetozar Cvetković i protiv crnog i protiv belog

Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“

 Nemanja Rujević
Protest

Komentar

Desnica i Vučić: Kalif umesto kalifa

Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1858
Poslednje izdanje

Klimatske promene: Biblijsko leto i njegove pošasti

Srbija u plamenu Pretplati se
Intervju: Vujo Ilić, politikolog

Nije režim toliko oslabio koliko su studenti ojačali

Političko nasilje, sezona leto 2026.

Počinilac nepoznat, nalogodavac svima znan

Javna rasprava o nacrtu izmena Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja

Strogo kontrolisano obrazovanje

Intervju: Svetozar Cvetković, glumac

Rekvijem za umetnike koji menjaju svet

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure