img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Jubileji: Četrdeset godina od albuma Partibrejkers (Jugoton, 1985)

Izmislili su drugačiju realnost

23. април 2025, 23:38 Zorica Kojić
...
Copied

Četrdeset godina proteklih od izlaska verovatno najvažnijeg garažnog bluz-rok izdanja na ovim prostorima tera na razmišljanje o dalekosežnom značaju grupe “Partibrejkers”. Ako ste bili dovoljno ludi i hrabri, odnosno ako ste uopšte postojali u ranim osamdesetim – niste mogli ostati isti nakon slušanja njihove prve ploče. Danas bismo rekli da je zvuk isporučen na njoj bio čist pank sa stavom, ali takođe i sa ukusom, mirisom i senzualnošću grada Beograda iz te davne 1985. I to onim od najmanje milijardu decibela. Dalje od toga nije se moglo. A i ne treba

Dani joj čudno prolaze
I niko ne pita za nju
Svi misle da je luda

(“Partibrejkers”, “Ona živi na brdu”)

“Partibrejkers” su za večnost, reče jednom Dragan Ambrozić. Bastardizujući moćne mačo stilove poput bluza i roka, nadmašili su svoje uzore ljutim pank ujedima. Kao da su želeli da celokupnu muzičku tradiciju istresu iz muških pantalona i uvedu jedan brutalno čulni element u svoje delo. Jer ne zaboravimo da se pesnik ovde, na mnogo mesta, obraća ženskoj osobi kao biću iskupljenja i uništenja, onako kako se to uostalom čini i u prastarim bluz pesmama. Žena je oličenje anđela i đavola, zavodljive ljudske putenosti, ali i spiritualnog izbavljenja. Ona je arhetip iskušenja koje se odvajkada sručuje na slabo ljudsko stvorenje, izvučeno iz kolektiva i suočeno sa silama neobjašnjivim, ali je ona i slamka spasa za koju se naš heroj hvata, ispevajući tokom te kalvarije beskonačni ep o vlastitom stradanju. Osim žene postoje još samo grad, samoća, noć i okršaj sa sudbinom. Što je bilo već dovoljno revolucionarno za 1985, kao i za svaku drugu godinu. “Partibrejkers” su, ukratko, vratili bluz u alternativnu kulturu, koja ga se isprva toliko gnušala.

Noć je stigla u grad
svi se žure, zabava traje
dugo već stojim sam
jer nemam gde da odem

(“Partibrejkers”, “Noć”)

“Partibrejkers” su uneli angažovanu tinejdžersku strastvenost u zvuk rokenrola širom tadašnje Jugoslavije. U vreme kad njihov debi Partibrejkers (1985, Jugoton – produkcija Dušan Kojić Koja i “Partibrejkers”) bude nastajao, neki od protagonista tek što su postali punoletni. Namera benda da prodre u ono iskonski verodostojno koje se tiče htenja, čežnje, čega god… za istinom, za rušenjem kulisa prigodnosti, u potrazi za neposrednim osećanjima umesto ponuđene blaziranosti kao jalovog supstituta što se u prah i pepeo mrvi pod prstima odlučnog mladog čoveka – rezultirala je potmulim zvukom nadolazeće promene. Svi oni koji nisu imali kuda da odu i koje je mučila egzistencijalna dosada… tražili su promenu. A “Partibrejkers” su uspeli da tu promenu dokotrljaju do svakog i nateraju nas da ukapiramo kako iz sive bezličnosti, na ivici apatije, može da se izmisli sasvim drugačija realnost, u kojoj je sloboda da se bude samo svoj nešto što se, dabome, podrazumeva.

foto: stanislav milojković
…

Sutra te, momče, čeka novi dan
Veruj da može da se desi ono što bi želeo
Izađi na ulicu i lutaj ko gluvo kuče
I gledaj da l’ se nešto promenilo noćas u tvoju korist.
Da li ima zabave za tebe?

(“Partibrejkers”, “Novi dan”)

Bend je od samog nastanka 1982. bez milosti razarao Potemkinova sela samoupravnog socijalizma britkim gitarama i urbanim besedama svog pevača, kao motornim testerama novootkrivenog heroizma i hedonizma za adolescente. To nezaboravno krvoproliće, zabeleženo na prvom albumu Partibrejkers, označilo je trenutak kada je svaki samosvesni omladinac u SFRJ definitivno rešio da raskrsti sa propisanim normama jednom za svagda. U vazduhu se već osećao miris paljevine opsenarskih dekoracija establišmenta – ali iz ovih pesama dim je kuljao kao nikada pre, terao na kašalj, činio da se zagrcnete i opečete nepca, spoznavši koliko vam se dopada sve ono što je do tog časa označavano kao totalno zabranjeno i opasno. Prvoborci panka i novog talasa utrli su prethodno put, ali je ova četvorka njihove tekovine konačno pretvorila u jedan trijumfalni krik.

Sve se ovde unapred zna
Posle noći dolazi dan
Svako zna šta da radi
zakoni vladaju u svemu

(“Partibrejkers”, “Gubitnik”)

Osim onog sada i sve, što se uporno ponavlja u brojnim pesmama – “Ti moraš biti moja/Sad!” (“Ti moraš biti moja”), “Hoću sad i hoću sve” (“1000 godina”), “Partibrejkers” na svom istoimenom debiju obrađuju još i motiv stranca, zapravo onog Poovog “čoveka gomile”. Pored energičnog opisa tajanstvenog neznanca, koji je svojevrsni uljez na ulici – u čije običaje pokušava da se uključi navodno iščekujući ili bar želeći da sretne nekog “među onima što prolaze” – na samom kraju numere “On je došao uz vetar” čuje se i nešto nalik uznemirujućem odjeku policijske sirene. Sličan zvuk već će vas prethodno žacnuti na početku pesme “Ti moraš biti moja”. Ta kobna vibracija bezbednosnog podruštvljavanja svakog štrčećeg puberteta kao da je poručivala da su naša deca, u onom najboljem od svih mogućih svetova, naša vrlo stroga briga.

Policijski teror dobiće dodatnu sablasnu notu u stihovima mitske pesme “Ulični hodač”. Neprebrojni jugoslovenski dečaci osamdesetih, devedesetih i još i mnogo kojih… naletali su na vrebajuću patrolu što ih grubo legitimiše i prepada tokom bezazlenih noćnih šetnji. Metafizička panika sadržana u stihovima: “Ja sam ulični hodač/I više me nema/Ja nestajem…”, svedoči o tome kako lako može da te “pojede mrak” negde na asfaltu sopstvenog grada, jednako i koliko brzo možeš da iščezneš u sopstvenoj glavi, pod udarcima okrutne stvarnosti…

Večeras, večeras
želim da si sa mnom
Da li to možeš da uradiš?
Večeras posle ponoći
kad zakucaš na moja vrata i kad kažeš...

(“Partibrejkers”, “Večeras”)

...
…

I, za kraj, nada se budi u “Večeras”, toj divljoj mladićkoj varijanti “Azrine” pesme “Reket rolla iz šume Striborove”. Kod Džonija Štulića protagonista je gotovo digao ruke od novopridošlih, perspektivnih devojaka, nemajući ništa stvarno da im ponudi. Njegovo staromomaštvo zadovoljava se tog konkretnog časa samim užitkom u pogledu na uzbuđeni grad i “spikom” sa sebi sličnim luzerima, bez imalo očajanja, bez kajanja, čak sa izvesnom radošću i egzaltacijom. Kod “Partibrejkersa”, naprotiv, postoji ta naredbodavna groznica erosa. Ni Štulićevo društvo ne laže, kako bar stihovi kazuju, ali Canetov junak ide i korak dalje, obećavajući svojoj izabranici da će “saznati istinu”. On, rečju, ne ostavlja prostor za drugačije ishode, ne vajka se da su medicina, ekonomija i diploma mamci, poput onog “Azrinog” pripovedača, niti je moli da se na njega ne ljuti – već progovara najdirektnije moguće o svojoj nepokolebljivoj želji. A ta “želja” je opako jaka i privući će sebi devojku, bez ikakve sumnje, i to pravo do njegovih vrata posle ponoći…

Džoni, da li me čuješ?
Da li me čuješ? ... Da l’ si stvarno tako daleko, Džoni?
Džoni... pričam o tebi... najbolje si izgledao od svih
Kraj priče si uvek znao... Džoni, ali ja ti moram nešto reći
Mi smo ponosni, svi... Uvideli smo, Džoni, da smo veći od tebe
Tvoja devojka je večeras sa mnom... upamti, Džoni

(“Partibrejkers”, “Stoj Džoni”)

Ako je ikada na nekoj ploči opevana žudnja za životom kao za ćudljivom partnerkom, onda su takvu sladostrast i nezasitost – u onoj nadvijajućoj noći nad Jugoslavijom, što će se raspasti samo malo kasnije – u kamenu svog prvog albuma isklesali jedino “Partibrejkers”. Sa raskalašnošću originalnih beogradskih vetropira – da ne kažemo rolingstouna – sa bezobrazlukom da se traži apsolutno sve i to odmah, od zbilje, ljubavi, ustavnog poretka… “Partibrejkers” će zauvek biti upisani u knjigu podvižnika starostavnih. Malo je reći da njihovo nasleđe ostaje za vjeke vjekova. Jer, ukoliko je bilo ičeg svetog u služenju rokenrolu, onda su Cane, Anton, Ljuba i Manzanera, pločom Partibrejkers, bez ikakvog dvoumljenja, zaslužili ništa manje od Jelisejskih polja.

Tagovi:

40 godina Jubilej Partibrejkers
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Koncert ansambla Sing and Swing

Muzika

06.октобар 2025. B. B.

Kompas: Kako je kompozitor Zelenski „srušio“ Iks 

Studenti Fakulteta muzičkih umetnosti izazvali veliku pažnju u javnosti jer su izvodili kompozicije Vučića i Zelenskog

Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Narodno pozorište

03.октобар 2025. B. B.

Glumci i građani zatražili ostavku Dragoslava Bokana

Deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu zatražio je smenu predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta Dragoslava Bokana, pa su u petak uveče organizovali štrajk upozorenja

Komentar

Komentar

Srbija-Albanija: Ko se plaši pumpanja još?

Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička

Marija L. Janković

Komentar

Za koga radi vreme?

Građani će nastaviti da svojim telima pritiskaju režim. Studenti možda obrnu još jedan krug po Srbiji. A opozicija ima samo jedan zadatak: da se ujedini

Ivan Milenković

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure