Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
Sa dolaskom Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine, zasađene su prve klice građevinskog poduhvata koji će u narednim godinama postati obeležje ere naprednjaka. O Beogradu na vodi šuškalo se još 2013, da bi već u januaru naredne godine projekat bio predstavljen javnosti.
Iste godine formirana je radna grupa zadužena za stručnu kontrolu Nacrta prostornog plana za projekat Beograd na vodi, a za jednog od njenih članova imenovan je Vladan Đokić, urbanista i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Kako je pisao BIRN, iako je Đokić učestvovao u izradi nacrta, “zbog sprečenosti” nije prisustvovao sednici na kojoj je odlučeno da plan može da ide u dalju proceduru, čime je omogućen početak izgradnje kvarta na obali Save.
Sedam godina kasnije, Vladan Đokić je postao rektor Beogradskog univerziteta. U aprilu 2025, jedanaest godina od rušenja prvih zgrada na savskom priobalju, prvi čovek najvećeg univerziteta u Srbiji pozvan je na informativni razgovor u predistražnom postupku zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja. Njegovom odlasku u policiju prethodila je višemesečna kampanja funkcionera vlasti i medija bliskih režimu, tokom koje je Vladan Đokić postao državni neprijatelj broj jedan.
Šta se dogodilo u tih 11 godina pa je jedan profesor, ugledni član akademske zajednice, naposletku i rektor univerziteta – na sve to, nestranačka ličnost – od javnosti nepoznatog stručnjaka i člana radne grupe koja je izradila nacrt plana Beograda na vodi, prešao put do naslovnih strana tabloida?
“IZUZETNO KOREKTNA SARADNJA”
Vladan Đokić je na izborima za rektora Univerziteta u Beogradu 2021. godine pobedio dotadašnju rektorku Ivanku Popović – inače, i samu žrtvu višegodišnje medijske hajke. Sve je počelo nakon što je Popović 2019. podržala studente koji su blokirali zgradu Rektorata i zahtevali da se utvrdi da li je doktorat ministra Siniše Malog, Vučićevog najbližeg saradnika, plagijat ili ne. Popović je u nekim kasnijim intervjuma govorila kako ju je “doktorat Siniše Malog koštao reizbora”, ali da zbog toga ne žali.
Zbog specifične situacije u kojoj je Đokić preuzeo mandat od Ivanke Popović svojevremeno se javila sumnja da bi njegov dolazak na mesto rektora mogao označiti upliv politike na Univerzitet u Beogradu, čime bi bila ugrožena njegova autonomija. U jednom od obračuna sa Đokićem i predsednica Parlamenta Ana Brnabić potegla je pitanje Đokićevog dolaska na čelo Univerziteta, rekavši da je vlast pomogla da bude izabran, te da je on tada bio “neprijatno i neprimereno ulizički raspoložen prema predsedniku Aleksandru Vučiću”.
Međutim, dekan Hemijskog fakulteta Dejan Roglić za “Vreme” kaže da je saradnja sa rektorom Đokićem “od samog početka izuzetno korektna”.
“Glasanje na Savetu je bilo tajno, pa ne možemo oceniti čijim glasovima je rektor izabran. Inače, sa mnogim stvarima kojima se bavio Univerzitet od početka Đokićevog mandata javnost nije bila dovoljno upoznata, iako se akcije vode od 2022. godine. Prva akcija bila je u vezi sa državnom maturom, pri čemu je rektor poštovao stav većine dekana. Sledeća akcija bila je akcija oko finansiranja Univerziteta, a treća je bila akcija u vezi sa platformom osam dekana oko rešavanja problema u obrazovanju. U sva tri slučaja postignuto je jedinstvo Univerziteta”, navodi Roglić.
S druge strane, kako objašnjava sagovornik “Vremena”, vlast uglavnom nije podržavala akcije Univerziteta. “U toj borbi, nažalost, odgovori države bili su neadekvatni, osim kada se radi o prvoj akciji, u veze sa državnom maturom, kada je tadašnji ministar prosvete Branko Ružić uvažio primedbe Beogradskog univerziteta”, ističe Roglić.
UNIVERZITETSKA NEPOSLUŠNOST
Pre podrške studentskim zahtevima, prva naznaka da bi Univerzitet u Beogradu mogao postati potencijalni problem vladajuće partije ukazala se u novembru 2024. godine. Neposredno pred studentske blokade, Vlada Srbije pokušala je da, ispod radara, kroz Narodnu skupštinu provuče izmene Zakona o visokom obrazovanju. Ove izmene omogućile bi stranim univerzitetima da, uz državne subvencije, otvaraju svoje ispostave u Srbiji – i to bez prethodno sprovedenog postupka akreditacije, koji je obavezan za srpske državne i privatne visokoškolske ustanove.
Umesto da zabije glavu u pesak, Univerzitet u Beogradu tada je gromko odgovorio. “Obaveštavam vas da je celokupna akademska zajednica duboko zabrinuta, izrazito uznemirena i apsolutno protiv ovakvog predloga, kako u pogledu njegove suštine, tako i u pogledu načina na koji je inicijativa netransparentno pokrenuta i sprovedena”, napisao je 17. novembra u otvorenom pismu članovima skupštinskog Odbora za obrazovanje i nauku rektor Vladan Đokić.
Pošto je reakcija države izostala, negodovanje Univerziteta u Beogradu nije se zaustavilo samo na otvorenom pismu rektora i izjavama pojedinih dekana. Tri dana kasnije usledilo je upozorenje – ukoliko država ne uvaži argumentovane zahteve Beogradskog univerziteta, nije isključeno da će Univerzitet morati da primeni pojedine mere “koje mogu da podrazumevaju i privremenu obustavu rada”.
Saopštenje Univerziteta u Beogradu potpisao je, ponovo, rektor Vladan Đokić.
MALA UNIVERZITETSKA POBEDA
Zašto je rektor najvećeg univerziteta u Srbiji odabrao baš taj momenat da se, prvi put od početka svog prvog mandata 2021, javno suprotstavi režimu? Da li je opasnost od posledica netransparentnog dovođenja inostranih univerziteta i njihovog favorizovanja jednostavno bila prevelika da bi se tako nešto prećutalo? Ili je Rektorski kolegijum Beogradskog univerziteta osetio promenu u vazduhu, procenivši da može da računa na podršku javnosti ukoliko javno istupi? Ili pomalo od oba?
Podsetimo se trenutka kada je Univerzitet u Beogradu prvi put zapretio obustavom rada. Bio je to izrazito nepovoljan momenat po režim. Protesti desetine hiljada ljudi zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu uveliko su se razbuktali širom Srbije, prosvetni radnici zaposleni u osnovnim i srednjim školama još tada su bili u štrajku, a glavobolju su naprednjacima zadavali i aktivisti inicijative “Most ostaje”, koji su danonoćno kampovali ispred Starog savskog mosta i odlagali njegovo rušenje.
Nepovoljna situacija za režim poklopila se sa potpuno suprotnom situacijom za rektora Vladana Đokića, koji je nekoliko meseci ranije obezbedio novi trogodišnji mandat na čelu Beogradskog univerziteta, te nije morao da strahuje od toga da li će se zbog svojih odluka nekome zameriti.
Autoritet Srpske napredne stranke i njenog nekadašnjeg predsednika a sada neformalnog lidera Aleksandra Vučića počeo je da se kruni. U takvim okolnostima, rizik od posledica otvaranja novog fronta prema univerzitetima i akademskoj zajednici bio je preveliki.
Zato je vlast popustila i, barem privremeno, odustala od pokušaja da progura sporne izmene zakona. Nije se država povukla tiho. Već 21. novembra predsednik Srbije zapretio je odmazdom, nazivajući, usput, pojedine profesore Univerziteta u Beogradu ludim, lopovima i plagijatorima. Još tada je stigao nagoveštaj osvetničkog obračunavanja sa akademskom zajednicom, pošto je predsednik Srbije spomenuo moguću kontrolu tokova novca profesora.
“Da vidimo kako idu te pare, pošto lažu da imaju platu kao predsednik Republike, a prime po tri, četiri puta više para. Dajte da vidimo, da to kontrolišemo koliko je to para, pošto uzimate za vazduh od one dece – za prijavu za ispite, za sve živo, nema šta im ne naplaćujete tamo”, rekao je Vučić u gostovanju na Radio-televiziji Srbije.
Najavio je i da se neće na tome završiti, već da možda i on, glavom i bradom, ponovo podnese povučeni predlog Parlamentu.
foto: milena vlajić…i podrška građana
POJAČAVANJE PRITISAKA
Možda bi ova mala pobeda Univerziteta s vremenom bila oproštena da se akademska zajednica odmah vratila u stanje uspavanosti i zatvorila oči na dešavanja u društvu. Ali, avaj! Samo što je vlast podvila rep, prvi studenti zatvorili su se u svoje fakultete. Poput domina, padala je jedna po jedna visokoškolska ustanova u Srbiji, a već do Nove godine gotovo da nije bilo državnog fakulteta koji nije bio u nekoj vrsti blokade.
Univerzitet u Beogradu, umesto da se napravi lud, slep i gluv – ili još bolje, da represivnim merama uguši blokade fakulteta – otvoreno je stao na stranu pobunjenih studenata. Ako je vlast ostala relativno tiha na prethodne istupe rektora Vladana Đokića u vezi sa izmenama Zakona o visokom obrazovanju, javna podrška studentskim protestima označila je i prelazak iz žute u crvenu zonu.
Lampice upozorenja konačno su se upalile u januaru 2025, kada je rektor na sednici Odbora za obrazovanje oštro odgovorio predsednici Parlamenta i udarnoj igli SNS Ani Brnabić. Đokić je tada kazao da je Univezitet jasno dao podršku studentima, navodeći da je ona došla od proširenog kolegijuma Univerziteta, kao i od gotovo svih naučno-nastavnih veća.
“To znači da je Univerzitet u Beogradu u potpunosti stao uz studente. Nemojte da dovodite u pitanje da je to mala grupa profesora, ili mali konsenzus, već je to, ne mogu da kažem sto odsto, ali ogromna većina”, kazao je Đokić, dodajući i da su studentski zahtevi opravdani, a njegov govor je ispraćen aplauzom.
HAJKA NA ĐOKIĆA
Dobio je rektor tada nekoliko naslova u kritičkim medijima, dok su tabloidi još desetak dana proveli u tihovanju. Vrlo je lako odrediti tačan početak kampanje protiv Vladana Đokića – sve do 4. februara rektor Beogradskog univerziteta bio je relativno nezanimljiv urednicima režimskih tabloida i televizija. Sve se promenilo kada je Rektorski kolegijum Univerziteta u Beogradu odbio da pregovara o studentskim zahtevima sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Za tabloide, odluka da se odbije, tobože, pružena šaka Aleksandra Vučića bila je kap koja je prelila čašu. “Anarhisti preuzeli Beogradski univerzitet”, pisao je tada “Informer”, uz ocenu da je odluka Đokića i njegovih prorektora “skandalozna”, ali i “neodgovorna” i “egoistička”. Sedam dana kasnije, kada se rektor navodno sastao sa šefom Delegacije EU u Srbiji Emanuelom Žiofreom – u stvarnosti, sastanak se dogodio dve nedelje pre toga – pojavljivali su se naslovi poput: “Odbio razgovor sa Vučićem, pa ide na tajne sastanke! Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić uhvaćen sa Emanuelom Žiofreom!” (“Informer”), ili “Šta li dogovaraju? Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić na tajnom sastanku sa Žiofreom!” (“Alo”).
U martu je retorika režimskih funkcionera i medija koji su im bliski dodatno pooštrena, pa je tada javnost prvi put od ministra Darka Glišića čula da bi rektor Đokić trebalo da bude uhapšen – nije propustio Glišić ni da ga nazove “licem zla”. Ana Brnabić je Đokića optužila da četiri meseca krši Ustav i zakone, za šta, kako je rekla, ne može da prođe nekažnjeno. Najviši državni funkcioneri su poveli, a tabloidi su ih verno sledili – od početka marta gotovo da nije bilo dana da Vladan Đokić nije čerečen u krugovima naprednjaka, njihovih “lojalista” i medijskih poslušnika.
DUGO NAJAVLJIVANI POZIV
Na kraju, vratimo se na početak ovog teksta i poziv rektoru na informativni razgovor. Nakon višemesečnog medijskog linča i označavanja rektora kao neprijatelja države, čoveka koji krišom instruiše studentske proteste i direktnog krivca za “haos” u zemlji, poziv u policiju nije delovao kao grom iz vedra neba. Zapravo, utisak je bio da se na ovakav potez već neko vreme čeka. Uz to, 17. aprila, samo nekoliko sati pre nego što je dugo najavljivani poziv Đokiću konačno stigao, ponovo je Darko Glišić na televiziji Pink pozivao na njegovo hapšenje, ovog puta označivši rektora kao “glavu zločinačke hobotnice”.
Rektor se dan kasnije odazvao na razgovor, a hiljade ljudi okupile su se na taj Veliki petak u Bulevaru Zorana Đinđića kako bi mu pružile podršku.
“Dao sam izjavu i izjasnio da smatram da nisam učinio nikakvo krivično delo, pa ni krivično delo zloupotreba službenog položaja. To krivično delo se stavlja na teret svim članovima akademske zajednice koji pokušavaju da artikulišu odluke koje su doneli studenti, a koje su profesori i građani podržali. Ne znam kako će se postupak dalje voditi. Ovo je prijava protiv svih dekana, profesora, studenata i akademske zajednice. Nadam se da će akademska zajednica ostati složna”, rekao je Đokić pošto je dva sata kasnije izašao iz zgrade UKP.
A da sloga u akademskoj zajednici i dalje postoji, smatra i dekan Hemijskog univerziteta u Beogradu Goran Roglić.
“To se pokazalo i brojem ljudi i pripadnika akademske zajednice koji su u petak bili ispred UKP-a. Jedinstvo Univerziteta definitivno postoji i mislim da neće biti narušeno i pored svih mogućih pritisaka vlasti”, zaključuje Roglić.
Uprkos pritiscima, godinama je rektor Đokić bio primer čoveka koji može da obavlja visoku javnu funkciju a da se ne uprlja. Onog trenutka kada je pokazao prve otvorene znakove neposlušnosti, režim je počeo da ga provlači kroz tabloidne mašine za mlevenje ljudskog mesa. Uostalom, kampanja protiv Đokića teško da se može posmatrati van šireg političkog konteksta – u pitanju je još jedan pokušaj da se akademska neposlušnost stavi pod kontrolu, a Univerzitet vrati u “prirodni” poredak podaništva.
A ako vam treba primer kako izgleda poželjan rektor u Vučićevoj Srbiji, samo pogledajte prema Novom Sadu. Tamo se rektor Dejan Madić mesecima svojski trudi da uguši studentsku pobunu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!