Prvi čovek Radio-televizije Srbije Dragan Bujošević se lično ne oglašava – tako je već godinama, piše Dojče vele.
Tako je i tokom blokade RTS-a koja ulazi u deveti dan, dok program RTS-a liči na jedva skrpljeni kolaž koji kao da proizvodi neka varoška televizija.
Ima, doduše, saopštenja u kojima se govori o „nezakonitim blokadama“, „progonu“ zaposlenih i najtežim uslovima rada „još od bombardovanja“. Tada su, pre tačno 26 godina, snage NATO u raketiranju ubile šesnaest zaposlenih.
„Da sam Bujošević, prekinuo bih program“
Nekoliko novinara RTS-a nezvanično za Dojče vele kaže da su kivni na uredništvo, ali i na jednostrane kritike kojima se RTS predstavlja kao najveći problem medijskog neba. Neki su u strahu, osećaju da im je nacrtana meta.
Drugi izvor misli da program uz štap i kanap izgleda bezvezno. „Da sam ja Bujošević, prekinuo bih program. Neće svet propasti.“
Što se tiče informativnog programa, znaju da je RTS daleko od objektivnosti, da recimo predsednik Srbije Aleksandar Vučić dolazi da gostuje kad mu je volja, ali jedan izvor kaže: „Od 15 minuta izveštavanja u Dnevniku o velikom protestu 15. marta, sada smo došli dovde.“
Između dve vatre?
Kažu da zahtev studenata za gašenjem RTS-a može vrlo da raduje upravo predsednika Srbije Aleksandra Vučića. On ionako ima galeriju odanijih televizija koje se ovako ili onako finansiraju državnim novcem.
Mnogi novinari RTS-a misle da su neprirodno stešnjeni između dva medijska pola – agresivnih režimskih tabloida i televizija sa jedne strane, i medija koji po svaku cenu uvek kritikuju vlast.
„Vodeći ljudi naše kuće se tu nisu dobro snašli. Sami pali, sami se ubili. Ali se bojimo da, kome ne valja Bujošević, bolje dobiti neće. Nego recimo Dragana J. Vučićevića ili Milomira Marića“, kaže jedan sagovornik Dojče velea.
Kolaž osuda i to je sve
Dvestotinak zaposlenih, okupljenih u inicijativi „Naš pRoTeSt“, tvrdi da rukovodstvo RTS-a diskriminiše radnike tako što u sadašnji vanredni program uključuje samo podobne. Tvrde i da se ne zna ko poslednjih dana uređuje informativne emisije.
A one su kolaž osuda blokade RTS-a sa svih strana, od predsednika Vučića do dežurnih analitičara iz studija drugih televizija sa nacionalnom frekvencijom.
Oba velika novinarska udruženja, UNS i NUNS, osudila su lepljenje plakata nalik poternicama za urednicima RTS-a kao i to što su na društvenim mrežama objavljivani brojevi telefona nekih novinara.
No o samoj blokadi se mišljenja razilaze. Dok UNS apeluje da se svim novinarima omogući rad, iz NUNS-a kažu da je RTS van okvira novinarstva i zakona pa neće da brane nekoga ko krši kodeks.
„Protest studenata je opravdan. To je logično finale svega što se dešavalo u poslednjoj deceniji kako je RTS gubio na profesionalnosti i pretvarao se u propagandni bilten Aleksandra Vučića“, kaže Željko Bodrožić, prvi čovek ovog cehovskog udruženja.
Uto se blokada RTS-a nastavlja, kao centralni događaj protesta koji se bliže polugodišnjem trajanju i čiji se kraj ne nazire. Studenti tvrde da neće odustati i da niko nije umoran.