U trenutku kada nastaje ovaj tekst studentski protest je završen – pre vremena, iz bezbednosnih razloga. Organizatori su još jednom pokazali veliku zrelost. I spektakularnu bezbednosnu organizaciju.
Kada je bilo očigledno da bi neke kapuljaške grupe, raštrkane po čitavom centru, mogle da izazovu nerede, studenti u blokadi su svirali kraj skupa i zamolili ljude da odu kućama. Redari su skinuli prsluke, bajkeri su napustili centar, veterani 63. padobranske koji su pomagali da se obezbedi red i mir su se razišli. I velika većina ljudi koji su učestvovali na demonstraciji antivučićevske građanske volje 15. marta 2025. u Beogradu.
Oni koji su hteli da izazovu tuču mogli su da se ganjaju sami sa sobom.
Jedan deo građana zadržao se, ipak, posle toga na ulicama. Uglavnom na platou između Narodne skupštine i „Ćacilenda“ u Pionirskom parku, opasanog duplim obručem, u međuvremenu izlomljenih, traktora, duplim redom metalne ograde i kordonom Žandarmerije. Bio je to živi štit ispred Predsedništva i kamp spreman za izazivanje nereda. Tu je dolazilo do periodičnih čarki i prozivanja. Ali, to više nije bila odgovornost studenata u blokadi koji su besprekorno organizovali protest.
Režimskli glasnici koji su najavljivali nasilje i zastrašivali narod opet su pocupkivali kratkih nogu. Da li im je iko poverovao? A Nenadležni se nije usudio da naredi partijskim batinašima da pokušaju da naprave haos. Previše je ljudi bilo na ulicama. A možda je i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić odbijao da pokrene Žandarmeriju na narod.
Dok se utisci još sležu, već može da se izvuče nekoliko zaključaka posle trenutnog vrhunca dosadašnjih studentskih protesta.
-
Ovo jeste bio najveći skup u istoriji Srbije. Poruka bi trebalo da je stigla do Andrićevog venca – Srbija je ustala;
-
Režimske televizije su imale specijalne programe o „neuspelom pokušaju obojene revolucije“ negirajući stvarnost koja ih okružuje. Predstavnici vlasti i dalje se ponašaju kao da će ova noćna mora, koja ih je zadesila, da prođe, da će protesti na kraju da utihnu sami od sebe, kao svi do sada, bez da se išta u državi promenilo;
-
Neki učesnici protesta možda su kućama otišli razočarani – nije došlo ni do kakve katarze. Razrešenje velike krize u zemlji se i dalje ne nazire. Drugi su osokoljeni impozantnom snagom i miroljubivom, ali nepokornom energijom koja je u subotu strujala Beogradom sa osmehom na licu otišli na počinak. Borba se nastavlja, a prednost je sada na strani prave „pristojne Srbije“;
-
Slike iz Beograda su obišle svet. Aleksandar Vučić više nikome ne može da priča priče o tome kako dizgine države čvrsto drži u svojim rukama i sklapa dilove za sebe i svoje kompanjone. Zapadne demokratije počeće da se osvrću po Srbiji za političkom alternitavom. I onako im predsednik Srbije teško ide na živce, mada mu sve vreme pružaju podršku iz dobro poznatih razloga;
-
Ova pobuna u Srbiji čiji su motor studenti ući će u politikološke udžbenike: autohtona, bez ikakve podrške spolja, i protiv vlasti i na distanci prema opozicionim političkim organizacijama, vedrinom, poletom i odlučnošću privlači sve više građana. Studenti su postali najjača politička snaga u zemlji. Protesti se nastavljaju.