
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Nakon jednogodišnjeg čekanja da im se povećaju uslovi rada, a pre svega da im plate budu u visini minimalca i da dobiju direktora, članovi Beogradske filharmonija stupili su u štrajk. Kažu da će trajati do ispunjenja zahteva
Ovog petka Beogradska filharmonija neće održati koncert, kao što to čini godinama unazad, zato što je od danas, 3. marta, u štrajku.
Biće u štrajku do daljnjeg, do ispunjenja zahteva.
Dva zahteva
Imaju dva zahteva: hitno poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih iz trenutne uredbe o koeficijentima, kao i hitno otvaranje konkursa za direktora Beogradske filharmonije transparentno i u skladu sa protokolom o konkursu.
U okviru prvog zahteva traže da se poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih izvrši kroz vraćanje posebne Uredbe o koeficijentima za Beogradsku filharmoniju, jer je Beogradska filharmonija jedini filharmonijski orkestar na budžetu Ministarstva kulture Republike Srbije koji je isključivo orkestarski ansambl.
Takođe, „za nosioce delatnosti koji predstavljaju najbrojniju grupu u orkestru Beogradske filharmonije (tuti muzičari tj. orkestarski muzičar) zahtevamo platu najmanje u iznosu republičkog proseka, a to je, po poslednjim podacima Zavoda za statistiku iz novembra 2024. godine javno dostupnom na sajtu, 100.738, 00 neto. Takođe, zahtevamo objedinjenje svih tuti muzičara u jednu grupu kroz usklađivanje Kataloga radnih mesta sa Uredbom o koeficijentima“.
Drugi zahtev je jasan – Beogradska filharmonija je već tri godine u v.d. statusu.
Štrajk se mogao naslutiti
Da će Beogradska filharmonija preduzeti poslednje špto im je preostalo u borbi za svoja prava, dakle štrajk, moglo se očekivati nakon što ni jedan zahtev iz njihovog saopštenja iz polovine januara, nije ispunjen.
„Posle godinu dana ignorisanja i manipulacija, naše nezadovoljstvo je dostiglo vrhunac. Najavljujemo korišćenje svih zakonskih sredstava u borbi za dostojanstvo i prava kulturnih radnika. Ova borba nije samo naša ‒ to je borba za društvo koje poštuje svoje vrednosti i stvara temelje za buduće generacije. Pozivamo sve zaposlene u sektoru kulture, umetnike i građane da dignu glas protiv degradacije kulture. Kultura ne sme biti marginalizovana“, pisalo je u tom saopštenju koje su osim Filharmonije, potpisali i orkestri Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
10. februar 2024.
Jednogodišnje ignorisanje problema Filharmoničara počelo je 10. februara 2024, kada su muzičari počeli svoj redovni koncert petkom u dvorani Kolarčeve zadužbine kao nikada do tad: orkestar se obratio publici s namerom da ukaže u kakvim uslovima žive i rade.
Rekli su da je „Beogradska filharmonija dve godine (sada već – tri) u VD statusu, da svoj stogodišnji jubilej slavi sa najmanjim platama orkestarskog muzičara u regionu, sa sramno malim budžetom iz godine u godinu, bez reklame, bez obnovljene koncertne uniforme već deset godina i bez čvrstih uverenja da će se zidati naša nova dvorana.“
Od svega, do danas su dobili samo koncertne uniforme, a oformljena je i radna grupa u vladi Ane Brnabić koja je trebalo sve to da reši, Ali nije.
I, zato, a na osnovu člana 3. stav 1 Zakona o štrajku i člana 57. Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač Republika, Autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, većina zaposlenih u Beogradskoj filharmoniji donela je odluku o stupanju u štrajk.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve