Studenti su se organizovali i silovito ušli u sopstveni kulturni centar. Ipak, SKC je studentski, do sada, bio samo imenom.
Ispostavlja se da SKC, više od 15 godina, vodi Slavoljub Veselinović, čovek koji je ustanovu vodio i za vreme vlasti Slobodana Miloševića.
Isto toliko vremena, Veselinović ima status čuvenog vedea – vršioca dužnosti, iako po zakonu u ovom stanju može da bude maksimalno godinu dana. SKC je u međuvremenu, govore za „Vreme“ dobro obavešteni izvori, postao bastion stranačkog zapošljavanja, u kojem od 60 zaposlenih – polovina ljudi samo prima platu, a ni ne pojavljuje se na poslu.
Veliki problem SKC-a je i finansiranje. Sve što ustanova dobije od iznajmljivanja poslovnih prostora za knjižaru, kafić i igraonicu – odlazi Ministarstvu prosvete, a ne centru.
SKC – Socijalistički kulturni centar
Studentskim kulturnim centrom je, od čuvenih protesta 1968. pa do prve polovine devedesetih, upravljao Beogradski univerzitet. Ali, 1992. ga je preuzela Vlada Srbije, da bi otišao pod rukovođenje Ministarstva prosvete.
Slavoljub Veselinović se u fotelju vratio, ubrzo pošto su se i SPS-ovci vratili na vlast 2008. godine, kada su napravili “istorijsko pomirenje” sa Demokratskom strankom na čijem čelu je bio Boris Tadić i formirali Vladu.
Ne daje izjave niti se eksponira, a tu i tamo se pojavi na nekom spisku, kao na primer ličnosti koje su podržale Salon stripa.
„Vreme“ je o Veselinoviću pisalo 2003. godine, jer se ispostavilo da se još 1996, u vreme prvog mandata u SKC-u, našao na jednom drugom spisku – ljudi koji su zaobišli zakonske odredbe o učešću na javnom konkursu za radio frekvencije. On je čovek koji je potpisao ugovor u ime radija SKC.
U ustanovi, kako govore dobro obavešteni izvori „Vremena“, postoji i Upravni odbor, u kome bi po statutu trebalo da budu i predstavnici studenata i univerzitetski profesori, ali je nerazjašnjeno da li odbor i dalje ima aktivni mandat.
4000 kvadrata, 60 zaposlenih i jedna piramida
Sam direktor, dodaju izvori redakcije, nije najveći problem jer on samo radi šta mu se iz stranke kaže. Centar je organizovan u jednoj piramidalnoj strukturi rukovođenja, gde svi pitaju jednog čoveka, a on dalje pita svoje i tako služi da osigura finansiranje za mnoge druge programe sa strane.
SKC raspolaže sa čak 4000 kvadratnih metara. U okviru svog prostora ima i knjižaru i kafić koji izdaje Laguni, kao i Dajs arenu (Dice arena), prostor u koji mnogi vole da dolaze da igraju društvene igre. Tu je i Arte galerija, prostor koji pripada SKC-u, a fizički se nalazi između centra i Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Iako svi ovi zakupci plaćaju poslovni prostor, celokupan prihod ne ide u budžet SKC-u, već direktno na račune u Sektor za učenički i studentski standard i investicije, koji je pod okriljem Ministarstvom prosvete. Ministarstvo novcem raspolaže kako mu je volja.
Nekada kultno mesto jugoslovenske muzičke andergraund scene decenijama praktično ne postoji, ogroman prostor zvrji prazan, a prelepa bašta u samom centru grada, gde su održavala legendarni koncerti, sada služi kao parking.
Na pitanje redakcije Vremena, o tome gde ide novac od zakupa svih poslovnih prostora u sklopu SKC-a, nisu odgovorili iz Ministarstva prosvete, kao ni iz samog Sektora. Ni resorna ministarka Slavica Đukić Dejanović nije odgovorila na pozive da prokomentariše dešavanja u centru.