Furioza je u suštini kopija Auto-puta besa, nema u novom filmu ničega što nismo već videli u prošlom, s tim da je u prošlom sve to mnogo bolje. Furioza nije napredak i nadogradnja, već još jedan krug poznatom stazom, uz to znatno manje prijatan nego što nas je Miler navikao
Nakon premijere i ovacija u Kanu, u svetske i srpske bioskope stigao je dugoočekivani akcioni spektakl Furioza: Pobesneli Maks saga, prvi film iz ovog dugovečnog serijala u kome je lik Maksa Rokatanskog sveden na fusnotu i pojavljivanje od svega nekoliko sekundi, i to s leđa (“glumi” ga Džejkob Tomuri, dubler Toma Hardija iz Autoputa besa). Radnja novog filma smeštena je dvadesetak godina pre događaja opisanih u Autoputu besa, tako da je ovo prvi prednastavak u serijalu, a fokusu je lik mlade Furioze koja ovoga puta treba da se izbori sa čak dva tiranina: Dementusom (Kris Hemsvort) i Besmrtnim Džoom (Laši Hjum).
foto: promo…
Serijal Pobesneli Maks je fenomen koji se ističe po svom kvalitetu i činjenici da je sve dosadašnje delove režirao jedan čovek: australijski filmski vizionar Džordž Miler. Prvi deo je 1979. godine neočekivano postao veliki, veliki hit u čitavom svetu, nakon čega su, relativno brzo jedan za drugim, usledila dva nastavka: Pobesneli Maks 2: Drumski ratnik (1981) i Pobesneli Maks 3 (1985, film koji je Miler režirao zajedno sa svojim proverenim saradnikom Džordžom Ogilvijem). Prva dva dela su opčinila milione, od Mela Gibsona načinila svetsku zvezdu, prokrčila put i drugim ostvarenjima australijskog novog talasa, a i dan-danas se odlično kotiraju na svim listama najboljih postapokaliptičnih filmova. Treći deo, u kome se Gibosnu ispred kamere pridružila popularna pevačica Tina Tarner, nije bio uspešan i hvaljen kao prethodnici, ali je s vremenom i on uspeo da se izbori za svoje mesto i “popravi utisak”.
Miler je 2015. godine, posle tridesetogodišnje pauze, publici predstavio četvrti deo svoje sage. U filmu Pobesneli Maks: Autoput besa glavne uloge poverene su Tomu Hardiju (koji je zamenio Gibsona) i Šarliz Teron (koja glumi Furiozu, akcionu heroinu koja je u ovom nastavku po značaju parirala Maksu, a neki kažu i da ga je nadmašila, pa čak i zasenila). Četvrti deo je postao veliki globalni hit, odlično ga je ocenila i kritika (uz to je osvojio i nekoliko Oskara), što je, naravno, Milera navelo da razmišlja o nastavku ili, konkretnije, o prednastavku, u kome će publici predstaviti Furiozinu životnu priču. Posle silinih odlaganja i prestrojavanja u hodu, nova Furioza je stigla u bioskope. Nažalost, u pitanju je prvi film iz sage koji se ne može nazvati odličnim i/ili inovativnim, već je u pitanju puko prepakivanje onoga što smo gotovo deceniju ranije videli u Autoputu besa. Ispostavilo se da Furiozi nije ni bio potreban film koji će se baviti njenom prošlošću. Sve ono što je trebalo da znamo već je rečeno u Autoputu besa.
Furioza je spektakl od dva i po sata koji, što je novitet za serijal, nikuda ne žuri. Svi dosadašnji filmovi su narativno veoma ekonomični, praznog hoda i razvlačenja u njima nema. Ovoga puta nije tako. Uvodni deo novog filma, u kome je Furioza devojčica, traje pun sat, i ako ćemo iskreno, nije nešto preterano zanimljiv. Tek onda se, konačno, pojavljuje glavna zvezda – Anja Tejlor Džoj – koja je zamenila Šarliz Teron u ulozi neustrašive heroine. Problem nije samo u tome što mlada glumica fizički nimalo ne podseća na stariju, mada i to smeta, već što Anja Tejlor Džoj nije ubedljiva kao akciona junakinja. Tejlor Džoj je poznata po glavnim ulogama u hvaljenim hororima Veštica, Podeljen, Meni i Prošle noći u Sohou, u kojima je bila svoja na svome, dok je svetsku slavu stekla serijom Damin gambit. Zanimljiva je to mlada glumica, ne bez talenta i kvaliteta, ali uloga Furioze nije bila za nju – tako da se odsustvo Šarliz Teron bolno oseća i uzima svoj danak. Mada, ako ćemo iskreno, pogrešan odabir glavne glumice nije jedini problem novog Milerovog filma. A nije ni najveći. Pored nepotrebnog uvodnog sata koji narušava ritam filma, tu su i druge nedaće.
Svaki Pobesneli Maks je nudio nešto novo, transformisao je serijal, ne samo u narativnom već i u vizuelnom pogledu. Svaki je bio revolucija. Furioza je u svojoj suštini kopija Auto–puta besa, nema u novom filmu ničega što nismo već videli u prošlom, s tim da je u prošlom sve to mnogo bolje. Furioza nije napredak i nadogradnja, već još jedan krug poznatom stazom, uz to znatno manje prijatan nego što nas je Miler navikao. Ne, nije u pitanju debakl, ima tu šta da se voli i gleda na velikom, što većem platnu, ali kada se sve sabere i oduzme, Furioza jeste vidan posrtaj, film koji po svom dometu ne može da parira prethodicima, pa čak i dosad najslabijoj karici – trećem delu. Paradoksalno, čak su i specijalni efekti bolji u prethodnom filmu (ne shvatam kako je to uopšte moguće imajući u vidu da je tehnologija znatno napredovala, ali eto, i to se dogodilo).
Furioza ostavlja utisak filma čiji autori nisu dovoljno promislili o svim ključnim aspektima pre nego što su ušli u snimanje. Naravno, prst pre svega treba uperiti u Milera, ali imajući u vidu sve radosti koje nam je priredio prethodnih decenija, a i njegove poodmakle godine, ne treba biti previše kivan. Uz nešto malo više pameti i planiranja, ovo je mogao biti znatno bolji film, ali ispalo je tako kako jeste. Gde je krenulo po zlu? To sada i nije toliko bitno. Očigledno je da se Milerov “pobeseneli zlatni niz” prekinuo, te da je Furioza prvi neuspeh u serijalu, možda ne toliko kada govorimo o oceni kritike (svetski kritičari su uglavnom bili veoma blagi prema ovom filmu), već kad se sve svede na ono što je za skup spektakl poput ovog i najvažnije – a to je izveštaj sa blagajni. Furioza je u svetskim bioskopima krenula ne baš sjajno, sa svega 25,5 zarađenih miliona dolara u SAD za prva četiri dana prikazivanja (Autoput besa je za tri dana inkasirao 45 miliona, i to pre devet godina), što sve govori da će ovo – bar privremeno – staviti tačku na serijal, te da se verovatnoća da Miler režira još jedan nastavak svela na minimum. Možda je tako i bolje. Pobesneli Maks će se pre ili kasnije vratiti, a isto važi i za Furiozu. Legende, uostalom, nikada ne umiru.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Narodno pozorište ima nov Pravilnik o radnoj disciplini koji se od prethodnog razlikuje samo po članu kojim se definiše kazna zbog javnog izražavanja političke opredeljenosti. Kazna je otkaz
Jelena Gvozdenac Martinov direktorka Narodnog muzeja u Zrenjaninu, odlučila je da likovnim umetnicima oduzme prostor Galerije. Bez objašnjenja. I to u vreme dok je Zrenjanin prestonica kulture
“Samo u završnoj fazi ‘trke za Trst’, od 1. ožujka 1945. do završetka operacija, Jugoslaveni su imali oko 2000 mrtvih i ranjenih. Impresivna je i količina naoružanja: 366 topova, 622 minobacača, 80 tenkova, haubica i oklopnih vozila, te 4184 mitraljeza i puškomitraljeza. Četvrtom armijom zapovijedao je general Peko Dapčević, a među vojnicima su bili i oni koji će kasnije ostvariti važne karijere, poput Milke Planinc i Većeslava Holjevca”
Upravo stoga što je bio, ili se znao nametnuti, kao odjek zajedničke ideologije (kako u “karađorđevićevskoj”, tako i u Titovoj Jugoslaviji), Andriću je bilo “dozvoljeno” odabrati kome i kako pripada. Jednostavno je bio osoba takva kova i stoga mu je kao “zajedničkom jugoslavenskom duhovnom blagu” uspje(va)lo biti “i njihov i naš”, što Desnici, također klasiku hrvatske i srpske, dakle jugoslavenske, ali nedvojbeno i svjetske književnosti, nije bilo dozvoljeno
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!