
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Zastanite i razmislite kad nosioci vlasti i njihovi mediji udare u priče o poštenju, pravdi, istini, razvoju, patriotizmu, pristojnosti, Ustavu, zakonu i narodu. Niko od njih nije tu zbog pobrojanog. Naprotiv
Danica Grujičić kaže da joj se Siniša Mali šest mjeseci ne odaziva na telefonske pozive. Zašto li je ministar finacija prekinuo komunikaciju sa ministarkom zdaravlja? Pa zbog para i ničega drugog. Grujičić sigurno dobro zna da sve više bolnica kuburi sa sanitetskim materijalom. Mali, opet, ima druge prioritete. Recimo – „čašćavanje“ pred predstojeće izbore, a možda mu i fali za donacije Trampu, njegovom zetu i sličnim mega-projektnim prijateljima. Zato neka se koleginica Grujičić strpi. Biće i za pacijente, bar one koji preteknu do ljeta.
Kako izgleda, Aleksandar Vučić će novu vladu opet sastaviti u zaustavnom vremenu. Prethodne datume o imenovanju premijera i ministara odnio je vjetar poput perja. Džaba mu i naprednjačka nadpolovična većina u parlementu. O čemu se ovdje radi? O parama i ni o čemu drugom. Vučić mora namiriti stranačke frakcije ugradnjama, sinekurama i lukrativnim postavljenjima.
Ovo zaista nije lako: em su naprednjaci nezajažljivi, em njihov šef mora izabrati kome da uzme kako bi drugom dao. Mada se nekad tako čini, državni budžet ipak nije svemir da se može beskonačno širiti uprkos kosmičkom zaduživanju zemlje.
Drugi Aleksandar, onaj Šapić, ne može pobijediti u Beogradu, ali ni izgubiti. Nema zato te Male Krsne i trafostanice kao prebivališta 312 fantomskih birača za kojima neće posegnuti. Zbog čega, nema misterije – pare su u pitanju. Jer famozni EKSPO 2027 za naprednjačku nomenklaturu isto je što i posljednji i najveći „posao“ uspješne bande iz noir filmova poslije koje slijedi razilaženje u pravcu cijelog svijeta. Ali taj rastanak nikad se ne dešava, podjednako u stvarnosti kao i na ekranu. Uvijek ima još nekih para koje treba uzeti.
To znaju i režimski mediji za mljevenje ljudskog mesa. Ne metanišu oni pred Vučićem niti truju javni život do uvenuća iz bilo kakvog uvjerenja, već isključivo zbog para. Dokle su spremni ići, svjedoči njihovo neizrecivo beščašće i moralni kretenizam nakon nestanka dvogodišnje Danke Ilić. Sve što treba reći o tim maroderima i plaćeničkim jajarama, već je napisala koleginica Jovana Gligorijević.
Na kraju poštovani čitaoče, zastanite malo i razmislite kad svi oni skupa udare u priče o poštenju, pravdi, istini, razvoju, Kosovu, patriotizmu, pristojnosti, državi, društvu, suvernosti, Srbiji, sirotinji, školstvu, zdravstvu, energetici, Ustavu zakonu i narodu… Niko od njih nije tu zbog bilo čega od nabrojanog. Oni su tu samo zbog para.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve