U ponedeljak 22. januara krenuo je novi podkast nedeljnika “Vreme” – “Ova situacija”. Novinari i prijatelji našeg nedeljnika svakih sedam dana pretresaju događaje u političkoj i društvenoj čaršiji i najavljuju teme za sledeći štampani broj našeg nedeljnika.
U prvoj epizodi o posledicama decembarskih izbora, pravim i lažnim ličnim kartama, ulozi stomatologije u naprednjačkom životnom stilu, te o Đukinom razvoju u pravnom sistemu i značaju sneška iz Davosa, govorili su Filip Švarm, Slobodan Georgijev i Željko Bodrožić.
“U podkastu pretresamo najvažnije događaje o kojima smo pisali i drugima o kojima ćemo tek pisati, ali i teme o kojima razmišljamo. Ideja je da se priča otvoreno, bez dlake na jeziku, onako kako pričamo i kad nismo pred mikrofonom. Nadam se da će ovo doprineti razvoju dijaloga koji toliko fali društvu”, poručio je urednik “Vremena” Filip Švarm.
Nedeljnik “Vreme” realizuje “Ovu situaciju” sa podcast.rs, za sada samo u audio-formi, ali je moguće da ubrzo dobije i video-dimenziju.
In memoriam: Denis Kolundžija (1972–2024)
Uvek u potrazi sa istinom
foto: fonet…
Nedelja je donela još jednu tužnu vest za nezavisnu novinarsku scenu – u Novom Sadu je iznenada, u 52. godini, preminuo novinar i urednik Denis Kolundžija.
Rođen je u Somboru, a kako mu je otac Dušan bio poznati somborski novinar i Denis je zakoračio u novinarsku profesiju, prvo kao reporter u Novosadskom nedeljniku od 1997. godine, da bi dve godine kasnije prešao na IN radio. Sledeće godine postaje deo novoosnovane redakcije “Građanskog lista”, a 2002. prelazi u “Dnevnik” i tamo se zadržava punih 12 godina, sve do potonuća ovog lista i prelaska pod naprednjačku upravu. Nakon toga se najviše angažovao u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine (NDNV), objavljujući za “Autonomiju” i “VOICE” i radeći na istraživačkim projektima. Od 2017. godine bio je deo ekipe portala “Cenzolovka” Fondacije “Slavko Ćuruvija” i poslednjih godina zamenik urednika, a uređivao je i njuzleter NDNV-a.
Bio je vrsni poznavalac vojvođanskih političkih prilika (objavio je knjigu Višestranačka Skupština Vojvodine 1992–2012), domaće i regionalne medijske scene, a i političkog i izbornog sistema Sjedinjenih Američkih Država, i o tome je najčešće pisao za naš nedeljnik. Tokom karijere pisao je i za BIRN, “Njuzvik”, “Vojvođanski magazine”, “Vreme”, NIN, “Kibic fenster”… Dobitnik je godišnje nagrade NDNV-a za 2022. godinu.
“Denis je bio novinar čiji rad obavezuje sve koji se bave ovom profesijom. Uvek u potrazi sa istinom, borac za slobodu, dobar čovek, drug i kolega”, napisale su kolege iz NDNV-a. Iza sebe je ostavio suprugu Kseniju i sina Relju.
Nadzor televizija tokom kampanje
REM još ćuti o Pinku i Hepiju
Regulatorno telo za elektronske medije (REM) brže-bolje je nakon izbora objavilo Izveštaj o nadzoru programa četiri kanala javnih servisa (RTS 1, RTS 2, RTV 1 i RTV 2) i četiri kablovske televizije, kako bi spajanjem nespojivog i izostavljanjem iz nadzora četiri komercijalne televizije sa nacionalnom pokrivenošću, dokazalo da je medijska scena bila uravnotežena tokom izborne kampanje.
Tada je predsednica Saveta REM-a saopštila da je rađen monitoring nad televizijama Pink, Hepi, Prva i B92 i objasnila da će “zbog obima materijala” izveštaji biti prezentovani posle novogodišnjih praznika. Međutim, tih izveštaja i dalje nema u javnosti, a nedavno je članica Saveta REM-a Višnja Aranđelović ponovila da Tim za monitoring i analizu medijskog sadržaja “još uvek ne može da stigne da sve rezultate obradi u realnom vremenu”.
Udruženje novinara Srbije (UNS) otkrilo je prošle nedelje da su stručne službe REM-a posao obrade podataka obavile još 20. decembra, te da su u toku kampanje napravile i tri preseka po usvojenoj Metodologiji praćenja izborne kampanje. Zašto Savet REM-a još ne objavljuje te podatke, pitanje je na koje UNS nije dobio odgovor od Olivere Zekić, jer nije odgovarala na pozive i poruke.
Možda ipak još uvek sabiraju minute koje su Aleksandar Vučić, njegovi kandidati i analitičari proveli u programu Pinka i Hepija. Veliki je to posao.
Aerodrom na tapetu
Novi haos u režiji “Vansija”
Beogradski aerodrom je i protekle nedelje bio u žiži medijske pažnje, ponovo zbog haosa za koji je odgovorna kompanija “Vansi”, što je opet utvrdio Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije. Prošle nedelje ovde smo pisali o kašnjenju u poletanju izazvanog zastojem u odleđivanju aviona, a pre neki dan gužve i kašnjenje letova izazvani su pogrešnim usmeravanjem putnika u tranzitnoj zoni.
Naime, u nedelju je bio obustavljen rad pasoške kontrole zbog mešanja putnika u tranzitnoj zoni, što je izazvalo kašnjenje 17 letova “Er Srbije”. Haos je izbio kad su putnici na letu iz Skoplja autobusom dovezeni na pogrešan gejt i umesto da odu ka izlazu, slučajno su pušteni u tranzitnu zonu pa su izmešani sa putnicima koji su prethodno prošli pasošku kontrolu. Po protokolu, policija je morala da izvrši vanrednu bezbednosnu proveru zgrade, avioni su prizemljeni i svi putnici su morali da prođu novu kontrolu. Najavljeno je da će Direktorat u skladu sa Zakonom o vazdušnom saobraćaju preduzeti odgovarajuće mere prema operateru aerodroma i svim odgovornim licima.
Otkako je pre pet godina država ustupila aerodrom francuskom “Vansiju”, nižu se kontroverze i problemi, počev od činjenice da javnost do danas nije videla taj ugovor o ustupanju “Nikole Tesle” na 25 godina, a zatim i da je smanjen broj radnika, da su plate slabe, da se često događaju problemi sa transferom putnika i prtljaga, da se izgradnja i rekonstrukcija zgrade i parkinga odužila, da se putnici zlopate i očajavaju zbog rekordnih kašnjenja. A “Vansi” se nedavno pohvalio kako je beogradski aerodrom prošle godine ostvario rekordan broj putnika, a samim tim i rekordan profit.
foto: marko čoković / tanjug…
In memoriam: Dejan Milojević (1977–2024)
Veliki igrač, trener i čovek
Košarkaški trener Dejan Milojević preminuo je u 46. godini od posledica srčanog udara koji je doživeo u sredu uveče, a dvorana u Beogradu poneće njegovo ime.
Prošle srede košarkaški svet je zanemeo: u bolnici u Solt Lejk Sitiju, u 46. godini preminuo je trener i bivši reprezentativac Dejan Milojević. Dan ranije doživeo je srčani udar tokom večere sa ekipom Golden Stejt Voriorsa iz San Franciska i hitno je operisan, ali infarkt je bio veoma jak i lekari nisu uspeli da mu spasu život.
Igračku karijeru je započeo u Beovuku, odakle kao junior prelazi u FMP, a nakon dve sezone u podgoričku Budućnosti, gde se igrački afirmiše i osvaja prve trofeje – prvak i pobednik Kupa SR Jugoslavije 2001. godine. Te godine je igrao za reprezentaciju i došao do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Istanbulu. Usledio je poziv iz Partizana i Milojević je u dve sezone igrom, zalaganjem i ponašanjem upisao sebe među legende ovog trofejnog kluba. I poneo dve titule državnog prvaka. Potom sledi inostana karijera u španskoj Valensiji i turskom Galatasaraju, pa povratak 2009. u Partizan, ali ga je povreda ubrzo navela da se oprosti od igračke karijere.
Od 2012. do 2020. godine bio je na klupi Mege i doneo joj nacionalni Kup 2016. i još dva finala u tom takmičenju, 2014. i 2015. godine, kao i finale ABA lige 2016, i što je još važnije, a tome i je i vlasnik kluba Miško Ražnatović težio, izveo je na veliku scenu niz sjajnih košarkaša – od Vase Micića, Ivice Zupca, Vlatka Čančara, Radeta Zagorca, Ognjena Jaramaza i Marka Simonovića, do trenutno najboljeg na svetu – Nikole Jokića. Zaslužio je time poziv da radi u američkoj NBA ligi, u stručnom štabu Golden Stejt Voriorsa iz San Franciska i kao pomoćnik je 2021. sa ekipom stigao do šampionske titule. Na tom mestu ga je smrt zatekla prošle nedelje .
“Svojim trenerima bio je omiljeni igrač, a protivničkim neko koga bi voleli da treniraju. Svojim igračima bio je omiljeni trener, a protivničkim neko za koga bi voleli da igraju. Svojim navijačima bio je predmet obožavanja, a protivničkim neko koga poštuju i koga bi voleli da vide u njihovim bojama. Svojim prijateljima bio je oslonac i podrška, a onima koji ga nisu lično poznavali, neko ko deluje kao najbolji čovek na svetu”, zapisao je Milenko Janjić u tekstu na našem sajtu, a koliki je trag ostavio pokazalo se i na utakmici njegovih Partizana i Mege u ponedeljak uveče u beogradskoj Areni, kada mu je više od 20 hiljada gledalaca odalo počast.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.