Bata Gašić, lektor i ministar: Sa druge strane pameti

Njemačka je teroristička država! Ovo nije naslov iz tabloida, već zaključak na osnovu riječi izgovorenih u Narodnoj skupštini. A one ne pripadaju kakvom opskurnom poslaniku, već ministru unutrašnjih poslova Bratislavu Bati Gašiću. Govoreći o atentatu na Olivera Ivanovića, rekao je sljedeće (citirano prema video zapisu): „I mi tačno znamo ko je ubica i tražili smo od nemačkih organa pod čijom je zaštitom u ovom trenutku taj čovek da nam daju podatke“.

Au, čovječe!

Njemačka ambasada u Beogradu – poslovično trpeljiva prema otrovnim strijelama koje ovdašnja vlast ispaljuje prema Berlinu – ovaj put nije ćutala.  „Kategorično odbacujemo optužbu da je počinilac pod zaštitom njemačkih vlasti. Savezna vlada nije primila zahtjev srpskih vlasti po ovom pitanju“, stoji u saopćenju.

A onda obrt, počinje čisto ludilo. Bata Gašić se ponovo hvata za mikrofon i sada kaže da nije rekao to što je rekao. Veli da su njegove riječi prenijete bez znaka pitanja – ima, eto, u zapisniku.

Ama, kakav crni zapisnik kad postoji video i audio snimak? I po kom to pravopisu? Ima li referenta u provincijskoj policijskog stanici, a kamoli lektora sa diplomom Filološkog fakulteta koji bi na kraju ministrove rečenice stavio znak pitanja? Smatra li on medije i sve nas (plus Nijemce) za glupe i nepismene?

Mučeni Bata i njegov savjetnički trust pilećih mozgova očito ništa drugo nisu mogli smisliti kada je poletjelo perje. Time su potvrdili i sve viceve na račun policijske inteligencije. Ipak, u ovom skandalu ima i nečeg poučnog. Poslovica – „nije ga majka krala zato što se kockao, nego zato što se vadio“ – opet je potvrdila čvrstinu aksioma.

Da li je Bata Gašić išta iz svega naučio?Teško… Lupio je što je lupio 21. juna, pa se znaka pitanja sjetio tek dan kasnije, kada je reagirala njemačka ambasada. I da sve bude još bizarnije, sada poput đačeta koje je razbilo prozor tvrdi da nije  on kriv već drugari što su rekli učiteljici.

„Neko je već jutros pisao ambasadi Nemačke sa željom da načini štetu svojoj zemlji“, pravda se on.

Na kraju pitanje sa druge strane uma. Zašto je Gašiću sve ovo trebalo? Jeste, nervozan je, sjedi po vazadan u Skupštini gdje ga opozicija rešeta, pa pošto nije mnogo vispren u javnim nastupima pala mu je na pamet „njemačka veza“. Kad njegov šef Aleksandar Vučić mlati po službenom Berlinu, zašto ne bi i on? Namjera mu je bila najbolja, a ispalo je duplo golo: em još jedan razlog za smjenu, em diplomatska skandalčina. Skupština ipak nije naprednjački odbor niti kafanica zatvorenog tipa za ekipicu iz Službe…

Poštovani čitaoče, ako razmišljate o eventualnim posljedicama Gašićevog ispada, opustite se – neće ih biti. Da bi nastupile potreban je kredibilitet, a ovaj režim ga nema ni u zemlji, niti u svijetu. Oni svaki put kad napišu odgovornost i istina, stave iza njih znak pitanja. Zaista ne znaju što znače te riječi.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com