Porodica poginule Stanike Gligorijević traži pravdu. Za njih ta pravda traje svega dva minuta. Ona dva minuta koji nedostaju na snimku sa naplatne rampe u Doljevcu. A nepravda koju trpi porodica Gligorijević je večna i odavno je postala nasilje
Još nakon katastrofalnih poplava 2014. godine u javnosti su se pojavljivali komentari kako ova vlast za sobom ostavlja najveći broj mrtvih u mirnodopsko vreme. Od tada je prošlo devet godina, a broj stradalih posrednom ili neposrednom odgovornošću nosilaca vlasti danas je daleko veći. Jedno ime ovih dana pominje se češće nego pre. Stanika Gligorijević, žena koja je 31. januara stradala na naplatnoj rampi u Doljevcu, poginula je tako što je na automobil u kom se nalazila naletelo vozilo “Koridora Srbije” u kom se nalazio tadašnji direktor ovog preduzeća Zoran Babić.
foto: rade prelić / tanjug…i Milutin Gligorijević (sin Stanike Gligorijević)
Ime Stanike Gligorijević vratio je u javni govor njen sin Milutin, koji je govorio na jednom od protesta protiv nasilja. “Došao sam da tražim pravdu koju sam izgubio onog dana kada mi je poginula majka na naplatnoj rampi u Doljevcu. Majku ne mogu da vratim, ali pravdu mogu. Tražim da puste dva minuta snimka sa naplatne rampe. Došao sam da tražim veru u ljude, došao sam da budem među ljudima koju veruju u pravdu, došao sam da zajedno tražimo pravdu”, naveo je Milutin Gligorijević.
ŠTA SU NAM REKLI DA SE DOGODILO
Niški Apelacioni sud je u decembru prošle godine pravosnažno osudio vozača Stanojevića na četiri i po godine zatvora zbog teškog dela protiv bezbednosti saobraćaja.
Prema navodima optužnice, Stanojević je na dan nesreće, krećući se službenom “škodom super b” iz pravca Niša ka Grdelici brzinom od 93 kilometra na čas, udario u “opel astru” koja je bila na kanalu na naplatnoj rampi Doljevac, usled čega je ona udarila u zadnji deo “folksvagen pasata” koji je napuštao rampu.
Stanika Gligorijević, koja je bila na zadnjem sedištu “opela”, poginula je na licu mesta, a među povređenima bio je i direktor “Koridora Srbije” Zoran Babić, koji je po oceni suda bio na zadnjem sedištu “škode”. Prema sudskoj verziji, službeni automobil je vozio Stanojević, a Babić je, po sopstvenoj izjavi u istrazi, “spavao na zadnjem sedištu”. Na suđenju su prikazana četiri snimka nadzornih kamera s naplatne rampe, od kojih jedan pokazuje situaciju u vreme nesreće, ali se prekida na dva minuta, tako da se ne vidi trenutak udara Babićevog službenog vozila u “opel astru”, odnosno, ne vidi se raspored sedenja u vozilu.
Advokat porodice Božo Prelević rekao je da nedostaju još dva minuta snimka na osnovu kojih bi se utvrdilo iz kojeg pravca je na naplatnu rampu stigla patrola policije. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić svojevremeno je izjavio da je video ceo snimak i da je, kako je rekao, užasan.
Tu dolazimo do prvog pitanja na koje nema ko da odgovori. Zašto je predsednik Srbije video snimak, a sud i porodica Stanike Gligorijević nisu? Ili možda predsednik uopšte nije video snimak, što ukazuje na ozbiljne implikacije.
TRAKTOR UMESTO MAJČINOG ŽIVOTA
Sinovima Stanike Gligorijević predsednik Srbije Aleksandar Vučić svojevremeno je poklonio – traktor. Nakon što je Milutin Gligorijević govorio na protestu “Srbija protiv nasilja”, ekipa dnevnog lista “Danas” posetila je njega i njegovog brata. Obojica su Vučiću poručili da “svi treba da vide ta dva minuta snimka koji nedostaju”, ako ih je već sam predsednik video i rekao da “Babić nije kriv”.
Na pitanje da li njihovoj porodici znači traktor koji su na poklon dobili od države, Milutin Gligorijević rekao je da im je to bio “neki vid pomoći”: “To nam je država poklonila kada se desila tragedija, ali njen gubitak ne može ništa da nadomesti. Značilo bi nam da vidimo ta dva minuta snimka, da konačno saznamo istinu, a bilo bi presudno i za sam sudski proces”.
Dodao je i da bi se onda saznalo ko je ubio njegovu majku jer “u medijima svako na svoj način plasira taj tragični događaj”: “Saznali bismo ko je tačno vozio i šta je bilo u ta dva minuta. Iz nekog razloga, mi taj deo snimka još nismo videli”.
Svega tri dana nakon što je “Danas” objavio razgovor sa sinovima Stanike Gligorijević, MUP Srbije pozvao ih je da dođu i pogledaju ta dva minuta snimka. Ponuđeno im je da ga vide u prostorijama Tužilaštva. Suprug pokojne Stanike Velimir i sin Milutin potvrdili su za medije da neće otići u MUP jer smatraju da je u pitanju montaža.
“Istina je, pre dva dana su nas pozvali”, rekao je Velimir Gligorijević. “Predstavili su se da zovu iz kabineta ministra policije Bratislava Gašića i pozvali nas da dođemo da pogledamo navodno taj deo snimka. Slavili smo slavu, rekao sam im da ne možemo u tom trenutku, a posle toga se nisu javili”.
I on dodaje da je siguran da je taj snimak koji bi im pustili – fotomontaža.
Milutin Gligorijević, stariji sin nastradale Stanike, naveo je za portal Nova.rs da ne veruje u verodostojnost snimka koji bi im pustili: “Zašto taj snimak nisu pustili do sada? Gde su ti delovi snimka na suđenju za nesreću u kojoj je nastradala moja majka? Zašto ne objave javno taj deo snimka pa da svi vide ta dva minuta koji nedostaju ako ih je već predsednik Vučić video i rekao da Babić nije kriv? Slažem se sa ocem da je verovatno u pitanju fotomontaža i da nešto žele, najverovatnije, da nam podvale. Obavestili smo advokata”.
MALTRETIRANJE UNESREĆENIH
Porodica Stanike Gligorijević pozvana je da pogleda navodno autentični snimak dva minuta sa naplatne rampe u Doljevcu, ali im je rečeno da ne mogu da povedu svog avokata Božu Prelevića. Advokat Prelević potvrdio je da njegovi klijenti, sinovi Stanike Gligorijević, neće prihvatiti poziv MUP-a da bez prisustva branioca pogledaju dva minuta snimka nesreće u kojoj je poginula njihova majka.
Prelević je agenciji Beta kazao da predstavnici vlasti nastavljaju da se poigravaju sa zakonom i porodicom Gligorijević. “MUP hoće da pokaže snimak sinovima pokojne Stanike, ali neće njenoj sestri Mirjani Aleksić, koja je bila povređena u toj nesreći i izričito neće advokatu. Policija zapravo hoće da pokaže snimak deci koja nisu stručna da prepoznaju da li se radi o originalnom snimku. Nedopustivo je što se MUP poigrava sa zakonom i porodicom stradale žene”, rekao je Prelević i naglasio da je taj snimak policija morala da preda tužilaštvu i sudu na njihov zahtev.
“Jasno je da je ovaj poziv MUP-a usledio nakon reči Aleksandra Vučića upućenih pred novinarima ministru Bratislavu Gašiću: ‘Dajte im taj snimak’, ali nije jasno šta oni zapravo žele. Vlast se ponaša kao da se skupilo društvo s ulice i preuzelo vođenje države”, rekao je Prelević.
On je istakao da pregled snimka ne može da se obavi bez prisustva advokata: “Onaj ko može da identifikuje snimak ne može da ga vidi, a onaj ko ne može da identifikuje može da ga vidi. I o tome odlučuju predsednik države i ministar policije? To je eklatantan primer gaženja svih institucija i zakona u ovoj zemlji”, rekao je Prelević.
Na pitanje agencije Beta od kakve bi koristi bilo objavljivanje dva sporna minuta snimka nesreće kada je vozač bivšeg direktora “Koridora Srbije” Zorana Babića Dejan Stanojević već pravosnažno osuđen na četri i po godine zatvora, Prelević je rekao da postoji mogućnost ponavljanja sudskog procesa: “Ako bi se na snimku utvrdilo da za volanom nije bio osuđeni Stanojević, kao što sumnjamo, onda bi mogao da se ponovi sudski postupak zbog pronalaženja drugih dokaza” i dodao: “Postavlja se pitanje: ako je za volanom zaista bio okrivljeni i osuđeni Stanojević, zbog čega je problem da taj snimak pogleda advokat.”
Prelević je podsetio kako je u konačnoj presudi sud konstatovao da nedostaju dva ključna minuta snimka s naplatne rampe, jer policija nije htela da ih dostavi sudu: “Sinovi Stanike Gligorijević su prihvatili poziv MUP-a da pogledaju snimak, ali uz uslov da s njima bude i advokat. Međutim, u MUP-u im je rečeno da advokat ne može da pogleda snimak. To ne postoji u sudskoj praksi, ovde se radi o ozbiljnim inovatorima zakonskih postupaka”, zaključio je Prelević.
IGRANJE SA ŽIVIMA I MRTVIMA
U ovoj zemlji, protiv ove vlasti, već mesec dana traju protesti koji nose naziv “Srbija protiv nasilja”. Kažemo – protiv ove vlasti – jer iako su protesti počeli nakon dva masovna ubistva (u OŠ “Vladislav Ribnikar” i selima Dubona i Malo Orašje kod Mladenovca), to je bio okidač da se podsetimo svih koji su u vreme ove vlasti stradali neodgovornošću vlasti i njenih predstavnika. Jedna od njih je Stanika Gligorijević. Nju više ništa ne može da vrati. Njen sin Milutin traži moguće. Traži pravdu. Za njegovu porodicu i njega ta pravda traje svega dva minuta. Ona dva minuta koji nedostaju na snimku sa naplatne rampe u Doljevcu. A nepravda koju trpi porodica Gligorijević je večna. I umesto da je ublaže, institucije ih dalje maltretiraju: odjednom, snimak postoji. Odjednom mogu da dođu i da ga pogledaju. Ali samo oni, bez advokata. Time im se zapravo sistem smeje u lice, kao da ih poziva na neku bizarnu, ekskluzivnu projekciju filma samo za njihove oči.
U krajnjoj liniji, i da su otišli pod uslovima koje je MUP postavio, bez advokata i da su pogledali taj snimak, šta bi sa njim mogli? Bez advokata, proces ne može da bude ponovljen. Mogla bi samo da bude reč porodice protiv reči države. Reč nemoćnih i unesrećenih protiv čitavog sistema. Sve je ovo, dakle, samo nastavak sistemskog nasilja nad porodicom Stanike Gligorijević, pa i nasilje nad njom, nasilje nad mrtvom ženom. Ako je i od ove vlasti, mnogo je, previše je…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!