Postavlja se pitanje da li je učešće Srbije na ovoj konferenciji i u ovom trenutku bilo oportuno i da li će imati pozitivne ili negativne posledice po naš trenutni položaj, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu
23-kurjak-blu…
U Moskvi je održan 11. Međunarodni skup visokih predstavnika zaduženih za pitanja nacionalne bezbednosti kojem je, prema zvaničnim informacijama, prisustvovalo 112 delegacija iz 101 zemlje, iako ne postoji spisak zemalja učesnica. Kao i do sada, prisutne je na plenarnom zasedanju pozdravio predsednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin. U svom uvodnom govoru je naglasio važnost razgovora i razmene mišljenja o najaktuelnijim pitanjima koja danas predstavljaju opasnost za savremeni svet, kao što su međunarodni terorizam, ekstremizam, nezakonita trgovina oružjem i narkoticima, transnacionalni kriminal i nelegalna migracija, kao i pitanja prehrambene i informacione bezbednosti.
RUSIJA I SVET
Stanje u svetu u kojem postoje takve opasnosti, rekao je predsednik Rusije, povezano je sa dubokim nastojanjem pojedinih država i organizacija da sačuvaju svoju dominaciju, jačajući elemente fašizma i nacizma, namećući svoja pravila i u potpunosti ignorišući suverenitet, nacionalne interese i tradicije drugih država. Rusija je ubeđena da takvoj politici destrukcije, ucenjivanja i nelegitimnih sankcija postoji alternativa. Njena suština je u jačanju stabilnosti i mira u svetu, doslednom stvaranju sistema jedinstvene i nedeljive bezbednosti, i uslova za ekonomski, tehnološki i socijalni razvoj. Za to je potrebno da postoji koordinacija napora svih zemalja i zajednički rad zasnovan na principima uzajamnog poštovanja, partnerstva i poverenja. Putin je posebno istakao da Rusija visoko ceni to što ima mnogo partnera u raznim regionima i na raznim kontinentima, i iskreno čuva istorijski snažne, prijateljske i odnose od poverenja sa državama Azije, Afrike i Latinske Amerike.
U govoru su istaknuti osnovni momenti, pravci i prioriteti spoljne politike Rusije generalno i prema zemljama navedenih regiona. Zanimljivo je da predsednik Rusije nijednom reči nije pomenuo odnose sa zemljama i organizacijama Evrope i Severne Amerike, a nema informacija ni da su pozvane na ovaj skup. To govori da u novom istorijskom trenutku one ne spadaju u prioritet. Razumljivo je, Rusija je zbog napada na Ukrajinu izolovana u međunarodnim odnosima i očigledno je da traži pouzdane partnere sa zemljama drugih regiona. Navedeni prioriteti saradnje u borbi sa istaknutim pitanjima nisu prioriteti za sve prisutne, što ne znači da saradnja po tim pitanjima nije važna, ali jasno je da su to pitanja koja najviše interesuju samu Rusiju i njenu viziju saradnje u očuvanju bezbednosne strukture sveta.
GDE JE SRBIJA
Jedna učesnica foruma koja trenutno ima neke sopstvene prioritete jeste i Srbija, iako nije pomenuta ni kao predstavnica kontinenta, regiona ili u nekom drugom svojstvu. Srbiju je predstavljao Aleksandar Vulin, direktor BIA.
Učešće na nekoj važnoj konferenciji jeste strateško pitanje svake spoljne politike, pa i spoljne politike Srbije. Postavlja se, međutim, pitanje da li je učešće Srbije na ovoj konferenciji i u ovom trenutku bilo oportuno i da li će imati pozitivne ili negativne posledice po naš trenutni položaj, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu.
Srbija se nalazi u procesu donošenja najvažnijih odluka vezanih za preuzete obaveze tokom proteklih 10 godina i realizacije prihvaćenih obaveza potpisanih onomad u Ohridu a vezanih za obostrano prihvatljivo rešavanje otvorenih pitanja granica Srbije sa Kosovom.
Pred rukovodstvom Srbije je takođe i donošenje odluke o uvođenju sankcija Rusiji, u skladu sa prihvaćenom potrebom koordinacije spoljne politike u procesu približavanja EU. Učešće na Moskovskoj bezbednosnoj konferenciji na kojoj se ne pominju Evropa, evrointegracije i drugi procesi za koje se navodno srpsko rukovodstvo opredelilo, može dovesti u pitanje evropski put Srbije i to sa ozbiljnim posledicama.
Ako je učešće Srbije trebalo da bude opomena EU ili SAD da Srbija uvek ima alternativu u vidu istorijski proverenog prijatelja tj. Rusije, trebalo bi se i posle toliko godina lutanja i donošenja pogrešnih i polupogrešnih poteza, koji nas sve više udaljavaju od preko potrebnog iskoraka ka reformama i razvoju, zapitati šta mi to radimo, kuda idemo i da li smo već jednom shvatili da se svet promenio, da su se politike pojedinih zemalja promenile i da je došlo vreme da uradimo ono što je za nas kao malu zemlju evropskog regiona prioritetno. Ili je to bio samo još jedan dnevnopolitički potez u pokušaju aktuelne vlasti da učvrsti svoju poziciju u trenutku kada se oseća ugroženom, koliko spolja toliko i iznutra.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!