Svaki istup ili gest Ane Brnabić u zadnje dvije nedjelje ima istu posljedicu – nepogrešivo na ulice „izvodi“ nove hiljade građana da protestiraju protiv vlasti koju predstavlja. To se pokazalo prilikom ciničnog foto-šop „umnožavanja“ na Instagramu, a tako će biti i poslije govora u Skupštini. Mogla je Brnabić za govornicom udarati i letvom po praznoj bačvi – taj zvuk bio bi jednako prazan kao i premijerkine riječi pred poslanicima.
Ipak, nije sve ni do nje. Jeste nedorasla funkciji i potpuno neuvjerljiva, ali ona samo slijedi instrukcije svoga šefa. A njemu u posljednje vrijeme nikako ne ide komunikacija sa javnošću. To će reći da od tragedija u „Ribnikaru“ i okolini Mladenovca, Aleksandar Vučić liči na putnika koji je ušao u pogrešan voz i potom se iščuđava što je svaka sljedeća stanica pogrešna.
Djeluje da je i sam predsjednik Srbije svjestan da ništa od onog što govori i radi ne pogađa metu. Zato u pomoć priziva boga. Konkretno – daje TV ručak za patrijarha Porfirija i velik dio vladika u Predsjedništvu na Andrićevom vencu. Tu se prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve, po vlastitim riječima, osjeća kako kod svoje kuće. Treba li imalo sumnjati da je i Vučić jednako slobodan i opušten kada dođe u Patrijaršiju?
U novijoj istoriji nema primjera da se ijedan patrijarh toliko poistovjetio sa aktualnim režimom. Spaja ih mnogo toga: isto onoliko koliko Vučić nije u stanju da pojmi zbog čega sve više građana dolazi na protestna okupljanja protiv nasilja, toliko ni Porfiriju ne ide u glavu što je sporno sa njegovim mizoginim izjavama uprkos činjenici da su samo u posljednjih desetak dana ubijene tri žene. Čak i dijele leksiku. Za Vučića su neistomišljenici „hijene i lešinari“, a za patrijarha „jadnice i bednice“. Sve u svemu, nikad više jedan nije toliko trebao drugome.
Kakvu će formu dobiti daljnje srastanje Crkve i naprednjačke partije? Hoće li neki od vladika ili prota zauzeti stolicu u Pinkovom studiju i zajedno sa ostalim „analitičarima“ koji tamo svakodnevno poju objašnjavati kako opozicija i građani u službi nečastivog traže glavu „blaženjejščeg“ predsjednika Srbije? I da li će monaštvo i sveštenstvo morati da otkažu službe ne bi li moglo – poput drugih budžetskih korisnika – da statira na Vučićevom mitingu 26. maja?
Jer vlast je trenutno okupirana autobus politikom. Poželjeće auto-putovi dabldekera, ali ih neće biti – svi će stajati parkirani u Beogradu pošto iskrcaju nasilno mobilizirane mintingaše. Zašto li toliko trebaju Vučiću? Ni zbog čega drugog, poštovani čitaoče, nego da punim gasom poveze zemlju u rikverc simulirajući kako ima većinu za nastavak govora mržnje, agresije i prostaštva.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com