img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Komšinica i suklata

06. jul 2022, 23:40 Teofil Pančić
Copied

Ivan Barbalić i njegova familija dvadeset i pet godina žive svugde osim u svom (“društvenom”) stanu u Kapetana Radiča Petrovića 12, a gubitnici poput mene povremeno o tome prigodno nešto napišu, tek da ne bi umrli od sramote

Ne bih da vam presedne ako se ovih dana pakujete da idete na more, ali na ovo sam podsećanje ipak dužan. Tačno je dvadeset i pet godina otkad je jedna zemunska familija krenula na letovanje i… evo, još se nije vratila. Ako pod povratkom podrazumevamo raspakivanje kofera na onom istom mestu na kojem su i spakovani, otključavanje istog doma istim ključem kojim je i zaključan.

Ali, nije da se oni nisu vratili kući, jesu, samo što je u njihovom stanu boravio neko drugi, na ulaznim vratima je stajala pločica s nekim njima nepoznatim prezimenom, brava je ravnodušno ignorisala njihove ključeve.

Verujem da znate o čemu pišem ako ovih četvrt veka niste proveli u nekoj drugoj dimenziji. Jer ne pišem o tome prvi put, daleko od toga, a i nipošto nisam jedini koji je o tome pisao u ovih dvadeset i pet godina jedne sumorne odiseje.

Kada dvadeset i pet godina malo-malo pa pišeš o jednom te istom, onda ili si jako zaboravan, ili je to jedno te isto koje nikako da prođe zapravo ona tačka unutar loše beskonačnosti na kojoj se vreme zaustavilo pa šlajfuje bez pravog pomaka.

Ivan Barbalić i njegova familija dvadeset i pet godina žive svugde osim u svom (“društvenom”) stanu u Kapetana Radiča Petrovića 12, a gubitnici poput mene povremeno o tome prigodno nešto napišu, tek da ne bi umrli od sramote. Iz doma ih je izbacila radikalska fukara sveže raskomoćena u opštinskoj vlasti Zemuna, iz razloga prevashodno grabežne naravi, ali pokrivenih ogavnim šovinističkim, zapravo fašističkim razlozima (jer da su Barbalići Hrvati, te utoliko i ustaše, šta bi drugo bili?), a u međuvremenu je taj ološ oteran s vlasti, pa se vratio, pa je opet oteran, pa se drugi put vratio pod novim imenom i na svim nivoima (i više se odatle ne kani pomerati, a i zašto bi kad nema ko da ih pomeri?), menjali su se režimi, vlade i predsednici, sudovi su presuđivali da se Barbalićima vrati stan, ali policija nije obezbeđivala izvršenje presude, pa su drugi sudovi sve to poništavali, pa onda sve to iznova… i tako, prođe četvrt veka.

Ivan Barbalić je danas na Krku, odakle je starinom, dočekao je penziju (malo srpsku, malo hrvatsku) u nekoj garsonjeri, prodajući novine u hotelskoj trafici. I dalje isteruje pravdu, sada u onom mitskom Strazburu, svestan da se neće fizički vratiti u stan u kojem je zapravo ostao ceo njegov život, ali se nada barem simboličkoj pravdi, odšteti kao znaku priznanja ljudske, zemaljske pravde da nije kriv onaj kome je oteto, nego oni koji su oteli.

Otmičari se, pak, ne čine preterano impresioniranima celom fertutmom. Normalno da nisu. Kad bi bili bića s bilo kakvim etičkim kompasom, nikada se ne bi ni upuštali u otimanje, a kamoli u fašističko objašnjavanje i opravdavanje otimanja. Osoba koja je pre dvadeset pet godina prvi put zanoćila u tuđim plahtama, među tuđim zidovima i uspomenama, tada je bila nekakva Šešeljeva sekretarica, a danas je valjda i dalje zamenica predsednika Odbora za ljudska i manjinska prava Skupštine Srbije. Ne, nije crni humor (v. “Brnabići, Barbalići i čuda evolucije”, komentar dana od 9. 2. 2019. na sajtu “Vremena”)! Da, i dalje spava među tim zidovima, valjda se srodila s njima u međuvremenu? Izađe na hodnik pa kaže: “Dobar dan, komšija”, a neko joj valjda odvrati: “Dobar dan, komšinice”. Ili ne?

A Ivan Barbalić ovih dana pokazuje novinarima jednu fotografiju, baš jubilarnih dvadeset i pet godina staru. Na njoj se radikalski ološ i fukara tiska i bruji pred zgradom Barbalića noseći transparente sa kojih se larma o “ustašama”, a “mi”, dakako, “nećemo ustaše u Zemunu”. I među tim nesvetom bez obraza i stida, štaviše među predvodnicima svetine, eto, gle, i mladog, kočopernog bilmeza u beloj košulji kratkih rukava i sa kravatom (karakterističan Šešelj fashion) koji jako liči na neku prethodnu fazu burnog dijalektičkog razvoja Vučić Aleksandra, sadašnjeg maksimalno maks-veberovskog džentlmena.

A liči zato što jeste. Prilično isti čovek u pomalo drugačijim okolnostima. Nije fotografija sama po sebi nikakvo otkriće, niti je Vučićevo poslušno terciranje u sramnoj banditsko-fašističkoj hajci nepoznanica.

U ovih je dvadeset i pet godina svašta stalo, pa i to da se ta visoka suklata iz opscene kolone kokošara i probisveta koji su jednog ranoletnjeg dana zagnojili jednu mirnu zemunsku ulicu ponešto potrudila da pokaže kako je u međuvremenu sazrela i uvidela svoje, hm, mladenačke zablude.

Nikada, avaj, taj njen, naime suklatin, pokušaj nije izgledao naročito ubedljivo ni verodostojno, iz mnogo hiljada razloga koji staju u ovih desetak godina nesreće. Tu veberi slabo pomažu ako je suština poretka koji gradi suprotnost svakoj političkoj i ekonomskoj čestitosti i skromnosti.

Ali jedno je Vučić mogao da uradi i bilo bi to mnogo uverljivije od svega što je činio. Mogao je duboko da se izvini za ono što je učinjeno Barbalićima. Da se izvini – prvo njima, pa Zemunu, pa Srbiji. Tim redom važnosti. I naravno, da učini što je do njega da se četvrtvekovno razbojništvo okonča, a njegove posledice ponište. Promena zidova među kojima usniva zamenica predsednika Odbora za ljudska i manjinska prava bila bi sasvim prihvatljiva cena za to.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure