Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”
31-IM-blu…
Deset dana posle svega što se događalo tokom finala regionalne košarkaške ABA lige, nije izbledeo opor utisak da je u ponedeljak 6. aprila 2022. godine u beogradskom “Pioniru” sahranjena još jedna ovdašnja institucija. Neki su tvrdili da je te večeri poražena košarka, drugi da je država izgubila bitku sa huliganima, a neka meni, kao iskrenom ljubitelju sporta, bude dozvoljeno da podelim razmišljanje da je tom prilikom obesmišljen – “večiti derbi”!
“Kad bi Zvezda i Partizan igrali klikere, tvrdim da bi stadion bio pun i da niko ne bi bio ravnodušan”, izjavio je legendarni half Crvene zvezde Lazar Tasić, nekako u vreme kada se rivalstvo ova dva kluba sa fudbalskog počelo da širi i na ostale sportove. U tome je posebno prednjačila košarka, pa vredi ponoviti i reči ovdašnje sportske institucije Dragana Kićanovića: “Igrati u derbiju je kruna karijere svakog igrača, bez obzira o kojem sportu je reč. Iako su mnoge naše utakmice sa Zvezdom ostale u pamćenju navijačima, fudbalski derbi je nešto posebno. Derbi je ponos svih nas koji živimo na ovim prostorima.”
NEMA VIŠE “SIGRANJA”
Obe ove izjave prepisao sam iz prvog izdanja sjajne knjige kolege Dragiše Kovačevića Derbi, objavljene 1995. godine, uoči jubilarnog, stotog “večitog derbija”. I napisane u slavu tog rivalstva, sporta i sportskog duha, čega je još bilo i u toj poslednjoj deceniji prošlog veka, zapamćenoj po zlu, stradanju i sunovratu države, institucija, morala… Za te godine, kada sad kažemo “devedesete”, ne znamo da li više strepimo od loših uspomena ili sumornih predviđanja.
“Mogu li Zvezda i Partizan uopšte više da se sigraju?”, upitao je posle šestoaprilske bruke moj prijatelj Miroljub Stojković, nekadašnji košarkaš crveno-belih, kasnije godinama urednik “Zvezdine revije”. Ovo drugo ističem da bih naglasio da je njegovo “sigrati se” tačan glagol, da on označava onu vrstu igre u kojoj zajedno učestvuju svi akteri, bez obzira da li je reč o klikerima na ulici ili vrhunskim sportskim nadmetanjima, gde je doživljaj važniji od ishoda, a rivalstvo samo učvršćuje međusobno poštovanje i prijateljstvo.
Igrali su poslednjeg četvrtka u maju Crvena zvezda i Partizan u finalu fudbalskog Kupa Srbije jednu utakmicu, ni bolju ni lošiju od nivoa ukupnih mogućnosti igračkog kadra u oba tabora, bilo je i lepih golova i propuštenih prilika, ali se sve događalo pred polupraznim tribinama “našeg najvećeg stadiona”. Finale kupa je neponovljivi Slava Vujović, legenda odavno ugašenog lista “Sport”, opisivao kao “dan za svečana odela”, ali to već dugo ovde nije nikakva svečanost, čak i kad igraju “naša dva najtrofejnija kluba”.
Vraćao sam se tog popodneva sa puta, pa sam u kolima slušao prenos utakmice i zapamtio komentare kolega iz Radio Beograda Milana Bigovića i Dejana Nikolića o razlozima više nego skromne posete, ali i opravdanu zamerku trenerima “večitih rivala” što makar svojim ličnim stajlingom nisu potvrdili značaj čitavog događaja. Oni su to izgovorili i pod utiskom prethodne večeri, kada smo gledali finale UEFA Lige konferencija, oba trenera u odelima, kao znak punog poštovanja i institucije finala, i protivnika, i sudija…
PRAVO NAVIJANJE JE UVEK “ZA”
A onda su svi koji su “praznik našeg fudbala” gledali na televiziji mogli da vide i čuju provalu prostakluka jednog od “učitelja”, i to samo zbog nekog nedosuđenog prekršaja, što je čitavu ovdašnju priču vratilo u mulj poremećenih vrednosti i još poremećenijih odnosa. Kakva odela, čuvaj živu glavu! Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”.
To bi samo po sebi bilo oksimoron jer je u prirodi navijanja jedno veliko “za”, da ovde i sada nije reč o huliganizmu, o kome su govorili predstavnici KK Partizan, odbijajući da se još jednom, pod istim uslovima, sastanu sa “večitim rivalima” (u završnici prvenstva Srbije). Huliganizam više nije samo na tribinama, on je ovladao i terenom, i klupama, i klupskim strukturama. Kolega Kovačević mi je ispričao kako je pre izvesnog vremena najnovije izdanje sage o derbijima ponudio marketing direktoru jednog od ova dva kluba, a ovaj mu sasvim ozbiljno odgovorio: “Naš je stav da sa projektima u kojima se pominju i ONI nemamo ništa!”
Niko nije naivan, ima tu dosta toga i materijalnog. Posebno je u tom smislu bilo značajno ko će biti pobednik ABA lige, a pravi pakao nas tek očekuje u narednoj fudbalskoj sezoni, ako se potvrdi da će prvak Srbije imati direktno mesto u grupnoj fazi Lige šampiona za sezonu 2023/24. To će put do povratka derbiju i pravih vrednosti derbija učiniti još dužim, možda i zbog toga što niko neće imati živaca da čuje reči Zorana Moke Slavnića, neosporno velikog “zvezdaša” koji je ovdašnju karijeru završio u Partizanu: “Stalno me ljudi pitaju da li je tačno da sam rekao da više mrzim Partizan nego što volim Zvezdu. Nisam tako kazao, već otprilike ovako: ‘Ljubav prema Zvezdi mora biti veća nego mržnja prema Partizanu.’ To su pravi ‘zvezdaši’. I obrnuto!”
Autor je redovni kolumnista portala nova.rs i novina “Nova”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bio je ispraćaj iz Pionirskog parka, jogurt bačen na glumicu poslanicu SNS-a, pesma pred ulazak u Skupštinu, stotine novinara, desetine kamera, pokušaj opstrukcije, višesatni govor onoga koji ne može da shvati da više nije bitan... I sve to samo u prvom danu rada novog parlamenta. Ako se po jutru dan poznaje, biće ovaj petnaesti saziv praćen i zanimljiviji nego ijedan pre njega. Očekivanja su ogromna
Oliver Ivanović je pre ubistva otišao u Biju da prijavi ugroženost. Njegov bratanac Aleksandar za “Vreme” rekonstruiše taj odlazak. Tvrdi da su institucije radile na prikrivanju istine. TOK za “Vreme” potvrđuje da naredba o sprovođenju istrage nije doneta i da se predmet i dalje nalazi u predistražnoj fazi protiv NN lica, kao i da podatke o njemu štiti oznaka “strogo poverljivo”
Nove vlasti moraće da preduzmu radikalne kadrovske promene u vojnim službama bezbednosti i da iz njih sklone sve ljude koji su se u prethodnom periodu ogrešili o zakon i, pre svega, Vojno-bezbednosnu agenciju (VBA) pretvorili u stranačku službu koja je za cilj imala obračun sa političkim protivnicima Aleksandra Vučića, slažu se u oceni stručnjaci iz te oblasti. Međutim, oni odbacuju zahteve za potpunim ukidanjem vojnih službi bezbednosti, a prednost daju temeljnoj reformi kroz normativno-pravne izmene i uvođenje efektivne civilne kontrole
Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA
“BIA kontroliše kompletan sistem za prisluškivanje. Govorim o klasičnom sistemu nadzora telekomunikacija. BIA ima centralnu ulogu u tom sistemu i može da zna ko se prisluškuje. Čak ni vojna služba, koliko je meni poznato, nema samostalan pristup telekomunikacionim operaterima, nego za to koristi BIA”
Informativni program RTS-a pokušava da se snađe bez instrukcija “iz kabineta” koje su se sledile godinama. Istovremeno, iza kulisa se raspravlja šta raditi sa javnim servisima – pominju se etičke komisije, ali i gašenje pa pravljenje ispočetka
Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.