Izbori i stranci: Nije demokratija za svakoga

I ovu nedjelju obilježio je Novak Đoković, a slično će biti i u narednom periodu. Naprosto, više nije riječ o izuzetnim dostignućima najboljeg tenisera na svijetu, već o njegovom ličnom kredibilitetu. Da li je izbjegavanje malog uboda injekcije sa vakcinom vrijedno toga, samo on zna.

Na samom kraju ove sedmice Srbiju čeka referendum o potvrđivanju Akta za izmjenu Ustava. Za razliku od slučaja Đoković, građani mahom ne znaju što da misle po tom pitanju, a i slabo ih zanima. Da osim „Da“ i „Ne“ postoji opcija „Možda“, sigurno bi je najveći broj ljudi zaokružio.

Referendum je, zapravo, izlazak u susret zahtjevima Evropske unije. Također i politički potez koji će imati težinu na aprilskim izborima. A kada se o njima radi, šef misije OEBS u Srbiji Jan Bratu smatra da postoje fer uvjeti.

 Što o ovoj izjavi misli opozicija? Dobru ilustraciju predstavlja reakcija Dragana Đilasa koji kaže da je to „jedna od najskandaloznijih ocena stanja u Srbiji u prethodnih deset godina“.

Zadatak misije OEBS-a nije da ruši i postavlja režime. Isto tako, njeno polje djelovanje postaje marginalno bez suradnje sa vlastima. Zbog toga se Bratuova izjava može tretirati kao svojevrsno tetošenje Aleksandra Vučića ne bi li relaksirao politički život i, istovremeno, odavanje priznanja vlastitom radu na tom planu. Biće da to tako ide sa „tihom diplomacijom“ na način šefa misije OEBS-a.

Uz „uvjete za fer izbore“, Bratuov iskaz ima i drugi, mnogo veći problem. „Svaka politička kultura je zasebna, nije uputno porediti sisteme u Norveškoj i Srbiji“, kaže on. Što li je time poručio?

Da je ono što bi bilo nenormalno u visokorazvijenoj zemlji sasvim normalno na evropskoj periferiji, na primjer? Ako je tako, onda najviši standardi demokracije nisu za svakog – jedno je Norveška, drugo Srbija. U ovom slučaju, ovdašnji  čvrstorukaši mogli bi stojeći aplaudirati  šefu misije OEBS-a u Beogradu ističući specifičnost „naše“ političke kulture, toliko različite od one nordijske.

Valja vjerovati da je Bratuova izjava samo nezgrapni danak njegovoj „tihoj diplomaciji“. Također i da ne misli kako je demokratski maksimum za Srbiju ispunjavanje puke forme bez suštinskih promjena. Obrni-okreni, politički sistemi se uvijek porede.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com