Kampanja sa Kesićem i Ivanovićem

Za vrijeme NATO bombardovanja SR Jugoslavije 1999. Mujo kaže Hasi kako mu je žao naroda u Beogradu. „Zašto ih žališ kad su Srbi onoliko granatirali Sarajevo i to četiri godine“, čudi se Haso. „Znam, ali nas niko nije tjerao da pjevamo.“

Ovaj stari vic o neukusnim nastupima estrade pred „braniteljima“ iz Jugoslavenske levice (JUL) Mire Marković stiče novu aktualnost. Naravno – kako reče Marks – ono što je prvi put tragedija, drugi put ispada farsa. A ima li ikog boljeg za ovo posljednje od Gorana Vesića, beogradskog velikog vezira? Nakon dovođenja zaposlenih u javnim službama da aplaudiraju lječnicima oko fontane na Slaviji i najave koncerata „Beograd pobeđuju“ ispred Skupštine grada (prvi nastupa Željko Joksimović), sada reklamira dijeljenje građanima deset hiljada državnih zastava. Kad sve ovo radi – i to usred pandemije korone i vanrednog stanja – de facto prvi čovjek prestolnice, imali su njeni žitelji i rašta da se rode: ispada da je sve pod konac i da ne može bolje.

Čitalac nije budala i svakog dana vidi da je to kilometrima daleko od istine. Ali isto tako, zna dobro i da naprednjacima – počevši od Aleksandra Vučića, pa naniže, ka Vesiću – ništa nije dovoljno degutantno za pumpanje rejtinga. Pored bahate zloupotrebe novca poreznih obveznika u krajnje teškoj i delikatnoj situaciji, ova neumjesna kampanja ima jedan posebno zlokoban simptom.

Njegova mafistacije ogleda se i u pretnja pjevača Ace Lukasa voditeljima/novinarima Zoranu Kesiću i Ivanu Ivanoviću u „Srpskom telegrafu“ da će ih baciti sa desetog kata ako njegova majka oboli jer, eto, pozivaju na kršenje zabrane kretanja.

Hm… Nije ovom dvojcu prvi put da im netko preti. Također, poznat između ostalog po čitavom nizu opskurnih ispada i nastupima na naprednjačkim mitinzima, Aca Lukas ne blista kredibilitetom i inteligencijom. Teško da je taj gledao „24 minuta“ ili „Veče sa Ivanom Ivanovićem“ jer bi u suprotnom znao da Kesić i Ivanović upravo pozivaju građane na ostanak kod kuće.

Stvar je zato u nečemu drugom: pretnje Ace Lukasa opipljiv su proizvod naprednjačke kampanje podjela, zastrašivanja i mržnje. Ne zanima njega što zaista govore Kesić i Ivanović o policijskom satu – on samo zna da se sprdaju sa Vučećem i ekipom kritikujući ih zbog bezbroj nedopustivih brljotina. To mu je i više nego dovoljno da ih kao tabloidni vox populi stavi van zakona i progalasi odgovornim za širenje zaraze.

Uostalom, zar isto iz dana u dan ne čine Vučić, Vesić, Ana Branbić i ostali? Kada već onoliko staniziraju čitave kategorije građana, opoziciju i ono malo preteklih nezavisnih medija, zašto im Aca Lukas ne bi pripomogao? Em je dobro za tezge na mitinzima, em – kao što tabloidi ukucavaju u mozak – pokazuje da je režim razvrstao garađane na „naše“ i „neprijatelje“. Prvi pjevaju kako im se svira i mlate Vesićevim zastavama, a drugi su svi ostali, pogotovo oni što misle sopstvenom glavom…

Ništa od ovog ne sluti na dobro. A da ne bude još gore, građani mogu spriječiti samo čvrstom podrškom nezavisnim i profesionalnim medijima. Ne radi se ovdje o Kesiću, Ivanoviću, Ani Lalić i mnogim drugim novinarima, nego o golom opstanku demokracije i vladavine prava.