Je li, bre, Makronu

Predsjednike Srbije Aleksandar Vučić kaže da ga ne zanima kontrola nad sudijama i tužiocima. Jedino što želi jeste da „narkodileri i ubice konačno završe iza rešetaka“. Nema što, vrlo odgovoran i državnički pristup: dok se smjenjuju korupcionaške afere vlasti, Vučić imobilizira i sakati pravosuđe optužujući ga da, najblaže rečeno, štiti „narkodilere i ubice“. A što se tiče stvarne kontrole sudija i tužioca, zar ih on i njegova ekipa u potpunosti ne drže u šaci svakodnevnim prozivanjem i zastrašivanjem? Ima li bolje i lagodnije pozicije od ove, pogotovo u izbornoj godini?

U toj osionosti, Vučić je očito počeo gubiti kompas. Tako kaže da je predsjedniku Francuske, Emanuelu Makronu rekao „Emanuel, bre… Jel’ ti razumeš, čoveče, da ti sad ne bi mogao ni da otvoriš poglavlje 23.“ Što li je predsjednik Srbije ovim želio poručiti? Da Evropska unija, kada je pravosuđe u pitanju, od Srbije traži ono što ni sama ne ispunjava? Ili je to samo populistička reakcija za domaću upotrebu na sve češće ocjene Zapada da izvršna vlast u Srbiji potpuno dominira nad sudskom?

Izvjesno je samo jedno. A to je da Srbija iz dana u dan postaje zemlja sa sve manje pravne sigurnosti. Nosioci režima djeluju kao premazani teflonom – od rušnja u Savamaloj do slučajeva Krušik ili Jovanjica ništa se za njih ne lijepi, nitko ni za što nije odgovoran. Čitava zemlja je svjesna toga i s punim pravom se pita kako li stoje stvari koje se ne vide. Na primjer – cvatući biznisi navijačkih bandi, metastaziranje srpskih i crnogorskih kriminalnih klanova, ekstraprofiti tenderskih i građevinskih mafija i da ne nabrajamo dalje.

Da li je za navedeno moguće i dalje optuživati „prethotnu vlast“? Vučić očito cijeni da nije ili bar ne dovoljno efikasno. Zato se državnim neprijateljima i izdajnicima iz redova opozicije, nezavisnih medija i kritičkih intelektualaca pridodaju sudije i tužioci. Eto, dok prvi za interese stranih nalogodavaca ruše Namjensku industriju i slabe Srbiju napadima na predsjednika i njegovog brata, pravosuđe tetoši „narkodilere i ubice“. Istina i normalan rad institucija ionako su za naprednjake posljednja rupa na svirali…

Ovaj trend spinovanja i preusmjeravanja pažnje javnosti nije od jučer, ali u svojoj osionosti i bezobzirnosti sve više dobiva na zamahu. Bezbroj je katastrofalnih posljedica koje ostavlja iza sebe. Zaustavimo se samo na jednoj, ali najvažnijoj – ako Vučić i njegova ekipa uskoro ne skine nogu u sa gasa, u Srbiji će najvažnija postati gola sila.