Tata za brata

Što ne zna Aleksandar Vučić, zna BIRN: Branko, otac ministra Nebojše Stefanovića, pravni je savjetnik GIM-a; tako bar stoji u prošlogodišnjoj vizi Saudijske Arabije. A tamo je, zajedno sa vlasnikom firme Goranom Todorovićem i direktorom prodaje Draganom Đurićem, valjao minobacačke mine duplo skuplje nego što su plaćene u Srbiji. I da sve još bude bolje, na to nikako nisu imali pravo. Naime, prema ugovoru sa Krušikom, cijena mina je smjela biti veća samo za pet posto, koliko iznosi provizija GIM-a. Ove zakonske probleme vjerojatno je riješio pravni savjetnik firme, penzionirani ekonomista Brano Stefanović…

Ali ono što ne zna BIRN, zna predsjednik Srbije: kao što su samuraji u srednjevjekovnom Japanu bili spremi na harakiri čim im to naredi feudalni gospodar, tako je i Nebojša Stefanović u svakom trenutku gotov na ostavku ukoliko je Vučić zatraži. Muževno i hrabro – nema šta.

Međutim, zašto je ministar unutrašnjih poslova baš sada podijelio ovu tajnu sa javnošću? Zbog afere sa ocem Brankom? Ili neke druge, poput više nego sumnjive diplome na osnovnim studijama i istog takvog doktorata, oboje stečenih kod Miće Megatrenda? Ništa od toga. Stefanović je svoju samurajsku vjernost obnarodovao nakon konferencije za štampu Boška Obradovića gdje, između ostalog, lider Dveri kaže i da se ministar „osamostalio i formirao svoj klan koji je u ratu sa klanom Andreja Vučića, brata predsednika Aleksandra Vučića.“

Hm, zašto bi ovo potreslo Stefanovića? To što se u izvjesnim krugovima priča da nije u najboljim odnosima sa Andrejom Vučićem očigledno ga ni malo ne koči u uspinjanju po naprednjačkoj ljestvici moći. Također, javno je izjavio u punom „ministarskom kapacitetu“ i da brat šefa države ni na kakav način nije upleten u aferu „Jovanjica“, odnosno – da ga uhapšeni zbog uzgoja i valjanja vutre nisu zvali za pomoć. Čemu, dakle, vađenje ostavke poput katane tokom još jednog rutinskog stranačkog prepucavanja?

Pa, politička čaršija šuška da je Stefanović već izvjesno vrijeme kamen za pritiskanje kupusa okačen o vrat Vučiću. Zato se i razglaba da ministru policije, zapravo, odgovora afera „Jovanjica“ po principu „tata za brata“: koliko je javnost njemu vjerovala da otac Branko nema nikakve veze sa GIM-om, toliko će i Vučiću da braco Andrej nije upleten u aferu „Jovanjica.“ Takva politička šteta ne se sanira lako, čak i u današnjoj Srbiji. A i tko zna što sve poslije može uslijediti, kakvi papiri mogu ugledati svjetlost dana… Drugim riječima – Vučić i Stefanović se po svaku cijenu moraju držati zajedno kako ne bi pali s vlasti odvojeno.

Da li je stvarno dotle došlo? Da li iza javne podrške, samurajskog nuđenja ostavke, upletanja u neistine kao pilići u kučine bjesni potmuli dvorski rat? Da li Vučić odmjerava koliko mu Stefanović može naškoditi i obrnuto – na što je sve ministar unutrašnjih poslova spreman kako bi se održao u najužem krugu svog šefa? Navedeno nije moguće procijeniti. Izvjesno je samo da se i na ovlašni pogled nazire nešto vrlo šekspirijansko u vrhu aktualnog režima.