Napaljena publika DJ Žeksa

Željko Mitrović kao DJ Žex, izazvao je u subotu 6. aprila transfer blama i zabrinutosti posebne vrste: kako se protest odvijao na gradskim ulicama umjesto pred njegovom televizijom, on je – za miks pultom – sam simulirao žurku, prkos, zaljubljenost u Aleksandra Vučića (dodati po nahođenju)… Ovaj infantilni pokušaj provociranja i izazivanja tu nije stao: Mitrović sada najavljuje da će na kamionima sa ozvučenjem od 500.000 vati pratiti u stopu učesnike protestne šetnje 13. aprila.

Možemo odmahivati glavom, uzdisati, prevrtati očima ili se krstiti. Ali ni najmanje ne bismo trebali sumnjati da DJ Žeks nema žestoko napaljenu publiku u Predsjednišvu Srbije, Vladi, Srpskoj naprednoj stranci, redakcijama tabloida i režimskim analitičarima – specijalistima i onim opće prakse. Naime, svi zajedno već četiri mjeseca složno pjene vičući „vješala“ i „motorne testere“ ne bi li ove rekvizite sa protesta – uz premještanje zaštitnih ograda po centru Beograda – podveli pod „linč, silovanje, nasilje“. Džaba: ma koliko Aleksandar Vučić i Goran Vesić na konferencijama za štampu silovali stvarnost, ona uporno odbija poslušnost – protesti ostaju apsolutno mirni i dostojanstveni.

Ekipa iz vlasti i oko nje zato je frustrirana. Gledajući ih i slušajući, čovjek ima dojam da im fali krvi na ulicama. A da ta impresija nije ni malo slučajna, svjedoče mobilizacija „pajser brigada“ iz unutrašnjosti i ideja za njihovim slanjem u Beograd tokom blokade Predsjedništva, odnosno, ženski performans na naprednjački način ispred ulaza u Skupštinu grada. Kao i onaj mučenik što je legao u sred protestne kolone, tako i perjanice režima od samog vrha pa na naniže unisono kliču da tako brane Srbiju. Ne kažu samo od koga i zbog čega.

Tako stigosmo i do DJ Žexa. Iziđe li zaista na ulice 13. aprila sa svojim ozvučenjem od 500.000 vati, garantirati se može sljedeće. Kao i u zgradi Pinka, na kamionima i oko njih sve će vrvjeti od policajaca u civilu, „čuvenih“ navijača i sličnih razbijača. Ako im je propala prilika da se iskažu u subotu 6. aprila, konačno će moći pokazati sve na što su spremni; ako organizatori i uspiju održati red, sumnje nema da će u masi biti dovoljno provokatora sposobnih da izazovu nerede i tučnjave; ako se najavljeno stvarno i ostvari, Ana Brnabić neće morati da se izvinjava što nije poslala policiju da pendreči građane…

Karijera, opus i program televizije DJ Žexa bjelodano ukazuju da on nikada ne nastupa samostalno. Zato se postavlja pitanje kakva je to vlast u čije ime Mitrović kreće na „turneju“ po beogradskim ulicama? Odgovor se lako može naći u devedesetima i godinama poslije njih, u svim njihovim huškanjima na ratove i krvoprolića, u svim njihovim progonima osoba druge nacionalnosti i neistomišljenika, u svom njihovom vlastohleplju i beskrupuloznosti…

Ovi porivi, očigledno, nikad ne umiru bez obzira da li će DJ Žexa – svog starog i provjerenog saučesnika – poslati među učesnike protesta na kamionu sa 500.000 vati razglasa ili ne. Ukoliko ipak odustanu, razlog ne treba traži u iznenada probuđenoj odgovornosti i savjesnosti, nego u onom smokvinom listu kojim još koliko-toliko pokrivaju mrvicu kredibiliteta u zemlji i, prije svega, inostranstvu.