
“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen
Previše pametni da bi bili zvezde
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
V festival koreografskih minijatura; Narodno pozorište – Scena "Raša Plaović"
„Kada je reč o savremenim koreografskim ostvarenjima, ona su svake godine prisutna i suštinski su važna: ništa više ne motiviše mlade baletske stvaraoce i interpretatore njihovih koreografija koliko mogućnost da se u pet do deset minuta (koliko traje u proseku svaka koreografija) izraze i suoče, u toku iste večeri, sa delima drugih koreografa, i to ne pred specijalizovanom, posvećenom, uskom publikom poznavalaca avangarde već pred mnoštvom svakovrsnih gledalaca.“ Ovo su reči direktora jedne svetske igračke trupe, ali koje mogu biti skica i našeg Festivala koreografskih minijatura.
Sada, posle pet godina, izgleda kao da je završen jedan, tj. prvi ciklus trajanja i opstajanja ovog festivala, obeležen krizom jednog vremena ali i snažnim entuzijazmom. I dalje u organizaciji UBUS-a, ovogodišnji, peti festival, osnažen novim impulsima, pre svega u organizaciji, ukazuje na smernice iz kojih će zasigurno proizaći bolji kvalitet, a time i ugled ove manifestacije igre.
Internacionalni karakter Festivala do sada nije prelazio okvire bivše Jugoslavije, mada se ima u planu i dalje otvaranje, za šta su dakako potrebna veća finansijska ulaganja. Ove godine je žiri prvi put bio u međunarodnom sastavu, a zahvaljujući odzivu uglednog baletskog kritičara iz Slovenije Brede Pretnar. Među ostalim članovima žirija bili su i Lidija Pilipenko, koreograf i doskorašnji direktor Baleta NP-a, Boris Maksimović, scenograf, Miloš Dujaković, baletski igrač NP-a, a žirijem je predsedavala Dalija Aćin, igrač, koreograf i umetnički direktor Scene za savremenu igru Dance Kult, inače predstavnik mlađe generacije baletskih stvaralaca koja je stasala upravo na ovom festivalu.
Do samog finala, od prikazanih 17 stiglo je tek osam koreografskih ostvarenja, i to pet iz Beograda, jedno iz Slovenije (verovatno najzastupljenijeg koreografa na ovom festivalu Igora Jelena) i dve koreografije po prvi put pristigle iz Zagreba, i to prvaka Baleta HNK-a Marka Boldina i Staše Zurovca.
Što se nagrađenih tiče, kao veoma talentovanu izdvojili bismo Anastasiju Blagojević, najmlađu učesnicu, šesnaestogodišnju učenicu prvog razreda srednje baletske škole iz Beograda. Predstavljajući se kao koreograf i kao igrač, u čemu je pokazala retko razvijeno igračko umeće i poseban senzibilitet scenskog nastupa, osvojila je Specijalnu nagradu za interpretaciju. Treću nagradu dele dve koreografije: Zaronim – Zamislim Milice Perović i Ivane Tabori, kao i Fri(ee)day on my mind Elene Kovačević i Dragane Stanisavljević. Dok prvu kreaciju identifikuje kâda kao scensko središte, a u njoj i okolo nje odlična i snažna igra Ivane Tabori, dotle je druga koreografija zamišljena kao šaljiva, rastresita priča o pomalo „sapunskom“ životu službenica. Ovaj komad izvodi sedam igračica, dobro uvežbanim pokretom sažimajući navike svakodnevice, premda ostavljajući utisak da u mentalitetu njihove igre postoje primese tzv. dance showa.
Druga nagrada nije dodeljena, a prvo mesto neprikosnoveno je zauzeo Staša Zurovac iz Zagreba svojom koreografijom The fiancee’s dream. U dinamičnoj, duhovitoj, briljantno izrežiranoj koreografskoj postavci, u vrsnoj igri udvaranja, druženja trojice igrača i jedne igračice kao da je osvojen trenutak „nađovske“ atmosfere i duha. Reč je o jednom od najboljih ostvarenja do sada viđenom na Festivalu koreografskih minijatura. Sudeći po reakcijama publike i aplauzima koji su (što je prilično neuobičajeno) pratili izvođenje ovog komada, Staši Zurovcu pripala je i nagrada publike.
Učesnici ovogodišnjeg festivala, prvaci Baleta HNK-a iz Zagreba, pored prikazanog plesnog i kreatorskog umeća možda budu i podsticaj onim članovima velikih baletskih ansambala iz Beograda i Novog Sada koji bi da se što pre priključe ovoj kod nas jedinstvenoj manifestaciji igre i uhvate u koštac sa sve jačom konkurencijom. Stvari su počele ubrzano da se odvijaju, a već sledeće godine, najavljeno je, Festival će trajati dva dana, i to na Velikoj sceni Narodnog pozorišta.
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Vinsent F. Hendriks i Mes Vestergor, Izgubljena stvarnost. Tržišta pažnje, pogrešnih informacija i manipulacija, prevod Milan Perić, McMilan, Beograd 2024.
Opasno je ako neko sa malo ili nimalo iskustva u prevođenju počne da se oslanja isključivo na ChatGPT. Ništa ne može zameniti iskustvo učenja prevodilačkog zanata, a to znači iskustvo prevođenja. Četbot te neće ničemu naučiti. Njega ima smisla koristiti samo ako već umeš da prevodiš. U suprotnom, šteta može biti dvostruka: prevod će biti loš, a prevodilac neće ni umeti da prepozna da je loš jer ništa nije naučio u procesu prevođenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve