Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Kandidat za predsednika FSJ-a
Zašto Piksi: Zbog crtaća, svojevremeno, kada je bio klinac, na TV su glavni dečji junaci bili izvesni Piksi i Diksi. On je postao Piksi, ili Pixi, kako su mnogo kasnije pisali stranci.
Zašto fudbal: A šta bi drugo klínac u Nišu mogao da igra? Košarka tamo nikada nije pustila korene, za rukomet je bio isuviše žgoljav, za odbojku se tada takoreći nije ni znalo…
Gde je počeo: U pionirima Radničkog, davne 1979. Imao je 14 godina (rođen 3. marta 1965). Posle samo dve godine, 7. avgusta 1981, potpisao je ugovor o stipendiranju. Još tada je počelo da se priča o „jednom malom“ koji će nadmašiti slavu Sovrovića, Ostojića, Anđelkovića, Jankovića, Cvetkovića i ostalih niških fudbalskih asova.
Kada je postao profesionalac: 16. marta 1983, sa tek navršenih 18 godina, obavezujući se na četvorogodišnju vernost.
Kada je postao reprezentativac: 28. oktobra 1980. u Zaječaru protiv Bugarske (1-0) u selekciji mlađih omladinaca.
Kada je debitovao u prvom timu Radničkog: Na prijateljskoj utakmici 8. jula 1981. u Negotinu protiv Hajduk Veljka (6-0), na prvenstvenoj 3. aprila 1982. u Nišu protiv Vardara iz Skoplja (2-1).
Kada je dao prvi prvenstveni gol: 3. aprila 1982. protiv zagrebačkog Dinama (1-1).
Kada je debitovao u „A“ reprezentaciji: 12. marta 1983. protiv Francuske u Zagrebu (0-0).
Koliko je puta igrao za reprezentaciju: Za „A“ 84 (15 golova), 26 za omladinsku, 4 za mladu i 22 za olimpijsku. Ukupno 136 puta u dresu sa državnim grbom. Apsolutni jugo-rekord.
Šta je osvojio sa reprezentacijom: Bronzanu medalju na Olimpijadi u Los Anđelesu 1984.
Šta je igrao sa reprezentacijom: Dva svetska prvenstva (1990. i 1998), dva evropska (1984. i 2000), dve Olimpijade (1984. i 1988).
Šta nije igrao sa reprezentacijom: EP 1992. u Švedskoj kada je Jugoslavija isključena, SP 1994. i EP 1996. kada Jugoslavija nije mogla da igra ni u kvalifikacijama.
Kada je prešao u Zvezdu: 1986, posle 70 prvenstvenih utakmica i 8 golova u dresu matičnog Radničkog. Ostao je četiri godine, odigrao 120 utakmica i dao 44 gola postavši peta i zasad poslednja Zvezdina zvezda (Mitić-Šekularac-Džajić-Petrović-Stojković).
Zašto je prešao u Zvezdu: Uprava je htela da ga proda Partizanu, ali mali je, kao zatrovani zvezdaš i kao momak sa čvrstim karakterom, obećao Džajiću da će doći „samo u Zvezdu“ i održao je reč.
Kada je krenuo u inostranstvo: 1990, u Olimpik iz Marseja. Tražili su ga Juventus, Milan, Barselona, ali se odlučio za Marsej. Kaže da se nije pokajao iako je proveo tri najgore godine u karijeri.
Šta nije mogao da zamisli: Da će u finalu Kupa šampiona igrati protiv Zvezde. A desilo se baš to, u Bariju 29. maja 1991. Na sreću Zvezde, trener Olimpika Rajmon Gutals ubacio je nedovoljno oporavljenog Piksija tek u drugom produžetku i odmah je napravio nekoliko paničnih situacija u odbrani Zvezde, ali nije bilo vremena da reši utakmicu koju je Zvezda dobila penalima.
Gde je još igrao: U Veroni 1991/92. sa statusom pozajmljenog igrača, ali bio je povređen i bilo je to obostrano mučenje.
Kada je otišao u Japan: 6. decembra 1994. Imao je već 29 godina i, oporavljen od teških operacija kolena krenuo je u osvajanje zemlje „izlazećeg fudbala“. Svih sedam godina odigrao je u Nagoji Grampus i nakupio kolekciju kola kao najbolji igrač „Ol-Star“ utakmica, najbolji asistent, najbolji ko će znati u čemu, da bi mogao da otvori mini-sajam automobila. Odigrao je više od 170 utakmica i postigao 54 gola.
Kako su mu se odužili: Jedan ulaz na novom stadionu u Nagoji koji je izgrađen za Svetsko prvenstvo zove se Piksi gejt, a jedan bulevar u Nagoji takođe nosi njegovo ime.
Da li će još igrati: Da, bar još tri oproštajne utakmice: u Nišu u meču Radnički–Vardar (protiv koga je debitovao u Prvoj ligi), u Nagoji u meču Nagoja–Zvezda i, verovatno, u meču koji će FSJ organizovati u čast njegovog oproštaja od plavog dresa koji je nosio više od 20 godina.
Kakav će predsednik biti: Kao što za velike igrače ne važi pravilo da automatski moraju biti i veliki treneri, ne mora da znači da će biti veliki funkcioner ali posrnuli jugoslovenski fudbal boljeg kandidata od njega nema. Danas niko u Jugoslaviji ne može da dobije poverenje kakvo u startu ima Piksi. I niko mu ga nije poklonio. Izborio se svojim autoritetom, inteligencijom, elokventnošću, nekonvencionalnošću.
Kakav će tandem biti sa Savićevićem: Ako se budu slagali kao na terenu, eto spasa našem fudbalu. Ako im rezultati budu kao na terenu – biće dovoljno razloga za zadovoljstvo.
Da li će biti nečija produžena ruka: Neće. Piksi je oduvek mislio svojom glavom.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve