Dva domaća strip-albuma: brutalni realizam sa lošim scenarijem ili depresivna potraga za ostacima ljudskosti u nama
Ako je prethodna godina pokazala da je domaća strip-scena sposobna da se sama rekonstruiše, ova godina bi morala da u dokazivanju vitalnosti srpskog stripa pruži uverenje da je on dovoljno snažan da popravi, ili barem održi, svoj društveni i tržišni status. Značajne korake u tom smeru napravio je beogradski izdavač System comics sa dva albuma u boji, koja su se pojavila krajem 2001. godine, Badikukavicaidrugepriče Željka Paheka i Aaron Bojana Kovačevića.
PUBERTETSKAAKCIJA: Preopterećen infantilnim stereotipima akcionih filmova, tehnološke fantastike i površnog očuđavanja, Kovačevićev Aaron je početak zamišljenog superherojskog serijala. Kao što je i samom autoru jasno, glavni adut u naraciji nisu radnja i dijalozi, već likovne vrednosti. Kovačević zb(i)rku opštih mesta o bajkeru u postapokaliptičnoj Americi koji će u potrazi za voljenom pristati da pređe na stranu besmrtnog kiborga opravdava grafizmom koji izaziva poštovanje. Kovačević teži tzv. magičnom ili hiperrealizmu, a, sem zavodljivim i preciznim crtežom, izuzetno barata kompozicijom table tako da postiže posebnu vrstu dinamike pripovedanja. Brza promena uglova, lomljenje kadrova, nadnošenje i ubacivanje scena, sve to zajedno stvara ples sličica koje rezultiraju dobrim, na momente izvrsnim grafičko-narativnim stranicama. Otuda, treba izdvojiti 30. stranicu na kojoj se između gornjeg i donjeg „brzog“ niza nalazi geometrijski razlomljen trenutak mirovanja, a sve je još pojačano sukobom vatrenih i metalno-plavih boja, ili stranicu 39. na kojoj kolumne razvijene u lepezu zadržavaju konvencionalni način čitanja, ali definišu sopstveni kontinuitet i ritam koji proizvodi snovito usporavanje u padu glavnog junaka. Kao da preveliko crtačko umeće i trud smetaju Kovačeviću da ostvari dobru stripovsku priču…
Badi kukavica Željka Paheka
ČOVEKKAORAT: Željko Pahek je ostao veran svojoj poetici futurističke groteske, paraistorijskog cinizma i etičkih pitanja robotike kroz vizuru prljavijeg Mebijusovog grafizma (prethodni albumi Astro–iđani, 1986, Legijanepromočivih, 1997). Badikukavicaidrugepriče je vrlo dobra zbirka od pet stripova: Badikukavica je priča o osveti mašina kroz toplu i prijateljsku vezu dečaka i robota, Gvozdenitočak je alegorija o tome da umetnost/umetnik ne može da se ukroti, Zečjašapa je ponovo storija o ratu, kazni i razobručenosti volje mašina, TheTime–ZuckCompany je surova postistorijska priča o virtuelnom putovanju u prošlost, a Bitičovek je mali esej sa tezom da je robot loš ako nosi suviše ljudskog u sebi. Pahekovi likovi su u neprekidnom grču; ekstremna stanja traže ekstremna rešenja, ludilo je operativni deo stvarnosti, a svet je zaboravio na to da sam proizvodi svoju propast. Neurotični ritam naracije pojačava i smena toplih i hladnih, nikad čistih boja koja ponekad naglašava dinamiku radnje, a nekad akcentuje emotivnu notu. Najveći apsurd kod Paheka nalazi se u tome što je njegova posthumanost odmakla do stadijuma kada počinje da pokazuje znake ljudskosti, a što protagonisti u svom ekstatičnom udaljavanju od realnosti pokazuju znake tragičnosti. Bez kompromisa i sa vrlom doslednošću, umetnik Željko Pahek iscrtava svoju tugu kao onaj ukleti melanholik koji se ljubi s vetrenjačama…
IZBOR: Iako nastao u proteklih nekoliko godina, ovaj par strip-albuma kao da svojom estetskom strategijom ukazuje na moguće puteve socijalnog bića, na makaze društvenog izbora: brutalni realizam sa lošim scenarijem ili divna, intimno-depresivna potraga za ostacima ljudskosti u nama. Ako je u oba slučaja moguć komercijalni odgovor, onda je to vrlo visok depozit za domaću kulturu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Suspenzija neverice stavka je koja se kao nužnost javlja čim se neki film označi kao romantična komedija, što, mimo desetina i desetina, ako ne i stotina odličnih filmova u svakoj od decenija, ipak jeste okoštali konstrukt sa kojim se ne može tek tako lako izaći na kraj
Španske kulturne institucije pokrenule su inicijativu "Utočište u kulturi" koja poziva građane i turiste da rashlađenje potraže u lokalnim muzejima i galerijama
„Na Evroviziji se slavi antisemitizam, okultizam i satanizam", tvrdi Federalna demokratska unija Švajcarske i odbija da se za to takmičenje odvoji novac iz budžeta
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!