Republički premijer dr Zoran Đinđić u nedelju, prilikom posete Apatinu i Bezdanu, izjavio je da je stanovništvo bezbedno, da Novi Sad i Beograd nisu ugroženi nadolazećim vodenim talasom, mada je oprezno primetio da "kad je Dunav u pitanju, čovek nikad ne može biti siguran"
POSLE KIŠE: Čukarica, Beograd, 19. avgust 2002.
U prvim danima ovoletnjih evropskih katastrofalnih poplava sve je izgledalo suviše daleko od nas, no kada je Dunav počeo da plavi Bratislavu i da preti Budimpešti, dostigavši tamo nivo od skoro osam i po metara, i kod nas se povećala zabrinutost – hoće li Srbija spremno dočekati evropski poplavni talas. U početku je delovalo nesumnjivo da je Srbija ovoga puta spremna, pa je republički premijer dr Zoran Đinđić u nedelju (18. avgusta), prilikom posete Apatinu i Bezdanu (i ušću kanala Dunav-Tisa u veliku evropsku reku), izjavio da je stanovništvo bezbedno, da Novi Sad i Beograd nisu ugroženi nadolazećim vodenim talasom, mada je oprezno primetio da „kad je Dunav u pitanju, čovek nikad ne može biti siguran“. Premijer je rekao da se opasnost od poplava u dužem razdoblju može otkloniti ulaganjem više desetina milijardi dinara, ali da to nisu sredstva o kojima se sada može govoriti.
Premijer dr Zoran Đinđić trebalo bi da je ažurno obavešten o vodoprivrednim problemima, sudeći bar po pismu koje mu je 7. avgusta ove godine u ime Upravnog odbora Javnog vodoprivrednog preduzeća „Srbijavode“ uputio dr Slavko Bogdanović, predsednik ovog tela.
Ovo pismo, zasnovano na zaključcima UO „Srbijavode“ usvojenim 10. jula, počinje nedvosmislenim rečenicama: „Vodoprivreda Srbije je pred kolapsom. Ugrožena je čak i realizacija najurgentnijih poslova, što može imati katastrofalne posledice po sve delatnosti u oblasti zaštite od poplava, zaštite i korišćenja voda, i u oblasti održavanja hidrotehničke strukture u zemlji. Razlog tome je potpuna blokada finansiranja vodoprivrede sredstvima predviđenim budžetom Republike Srbije…“
Dalje se u ovom dokumentu objašnjava da je finansiranje blokirano zbog simptomatične „administrativne aljkavosti“ u regulisanju Uredbe o visini naknade za korišćenje voda, naknadi za zaštitu voda i naknadi za izvađeni materijal – nakon Omnibus zakona koji je prihod po ovim osnovama sakupljen na teritoriji Vojvodine opredelio „Vojvodinavodama“. U suštini, bitka za raspodelu sredstava blokirala je sve zainteresovane, pa je čitava vodoprivreda ostala bez dinara iz budžeta čitavih pola godine. Pravi skandal u ovoj vodoplavnoj godini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Populističke mere, koliko god se Vučić upinjao, nemaju šanse. I to što sada deluje da je on u ofanzivi i da se konsolidovao, daleko je od istine. Kako može da bude konsolidovan čovek koji jednom rukom nudi kuću za sto evra, a drugom pokazuje policiji znak da bez milosti nasrće na građane
“Nakon petooktobarskih promena napravili smo brojne propuste. To se ne sme ponoviti. Moraju se pokrenuti postupci, utvrditi odgovornost i sankcionisati svi oni koji su činjenjem ili nečinjenjem doveli do sadašnje situacije. Za nečinjenje moraće odgovarati svi oni koji su pasivno posmatrali, a nisu smeli, pokušaj jednog čoveka da protivustavnim sredstvima uzurpira celokupnu vlast”
Posledice po društvo već su tu – institucije su paralisane, pravde nema, a mnogi ne vide ni privid svetlije budućnosti u ovakvom sistemu. Ipak, paradoksalno, ova represija rađa i novi talas solidarnosti i otpora. Uprkos hapšenjima, pokret protesta se ne gasi, već prilagođava: studenti mesecima istrajavaju u kreativnim oblicima otpora, od blokade fakulteta i ulica do performansa koji osvajaju podršku javnosti. Solidarnost među različitim društvenim grupama – učenicima, roditeljima, nastavnicima, advokatima – sve je jača, jer mnogi u hapšenjima prepoznaju nepravdu koja već kuca i na njihova vrata
Ko peva zlo ne misli! Srbija je u skladu sa svojom neutralnom politikom, odlučila da učestvuje na ovogodišnjem izdanju festivala Intervizija u Moskvi, koji je oživljen kao alternativa Evrosongu, na kojem je Rusiji zabranjeno učešće. Ovaj festival šezdesetih godina okupljao je izvođače sa “one” strane Gvozdene zavese, osamdesetih se samougasio, da bi danas postao muzički BRIKS, odnosno pokušaj da se u svemu pronađe alternativa “kolektivnom Zapadu”, kako se to govori na našim ТВ kanalima.
“Zašto mi, građani ove neproglašene diktature, pristajemo da mesecima sedimo u kolonama automobila zaobilazeći Ćacilend, koji nam se ruga u lice svojim besmislom i primitivizmom? Zašto živimo, drugujemo, razgovaramo sa bilo kojim pripadnikom policije i specijalnih jedinica koji nemilosrdno tuče studente i građane? Zašto ne koristimo beskrajne mogućnosti građanske neposlušnosti koje su nam na raspolaganju”
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!