
Pregled nedelje
Ekspo kao Surčinski klan
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Internet hajdučiji je odzvonilo, barem ako je verovati onome što je prošle nedelje objavio „Vašington post“. Razvoj interneta, naime, poslednjih godina doveo je do toga da svaki oružani sukob u realnom svetu dobije svoj odraz u virtuelnom. Moglo bi se reći da su sukobi na internetu počinjali i pre nego se oglasi pravo oružje, a nisu prestajali ni nakon potpisivanja primirja. Uvek je bilo nezadovoljnika spremnih da obore još neki „neprijateljski“ server ili sajt. No, navodno još u julu, američki predsednik potpisao je uredbu o sajber ratovanju, odnosno o uspostavljanju doktrine po kojoj će oružane snage SAD koristiti svoje računarske resurse za odbranu sopstvene zemlje i napad na neprijatelje. Znači, nema više labavo.
Izveštaj je procurio u javnost tek sada, praktično u poslednjim danima (nedeljama) pred očekivani napad na Irak. To bi, ujedno, mogao biti i prvi rat u istoriji koji se vodio između dveju država i na internetu (pod uslovom da iz nekog razloga shvatimo ozbiljno mogućnosti Iraka da se suprotstavi). Do sada su, poznato je, ratovali dobrovoljci u najizvornijem smislu te reči, o svom „ruvu i kruvu“ (u ovom slučaju za svoje internet sate i svojim računarima), dok su države negirale da imaju bilo kakvog učešća u toj raboti. Sada postoji mogućnost da svet vidi kibernetički napad velikih razmera, organizovan, komandovan od strane pravih oficira (generala, čak!) i sa strateškim ciljevima. A to je, najpre, udar na neprijateljske radare i uređaje za osmatranje koje bi trebalo neutralisati. Iza toga stradaju sistemi za komunikaciju, uključiv i civilnu telefoniju, te u finalnoj fazi i sistemi za distribuciju električne energije.
Siroti Iračani, a onoliko su se radovali kada su im sistemi pregurali „milenijumski bag“ bez većih problema. Hm, nije baš tako jednostavno. Budući da je informacija o informatičkom ratovanju „procurila“, tj. nije službeno plasirana u javnost, o toj doktrini može samo da se nagađa. Na primer, ko bi se sve mogao naći na udaru kibernetičke velesile kada znamo da Irak i nije neka naročita meta (sistemi zastareli i neumreženi)? Recimo, svaka država iz koje se budu izvodili napadi na američke kompjutere, uključiv i Srbiju, kojoj ne manjka veselnika spremnih da isteruju svetsku pravdu kroz internet linkove. Kako zakonska regulativa u toj oblasti kod nas praktično ne postoji, dobro bi bilo da se vlasti malko zamisle i barem upozore korisnike interneta (i provajdere, naravno) da je takvo ponašanje neprihvatljivo i opasno za nacionalne interese. Bez šale.
Jer, za razliku od Iraka, Amerika može pretrpeti velike štete od informatičkog napada, i civilne i vojne, što i jeste bio motiv da se u celu priču uđe s maksimalnom ozbiljnošću. Umesto da čekaju i gledaju kako da se zaštite, SAD su odlučile da vrate, ako ne i napadnu preventivno.
Još jedna preventivna mera je procenjivanje kolateralne štete, odnosno mogućnosti da se ona izbegne. Ometanje telefonskih veza ili distribucije struje pogodilo bi ne samo civile već i osetljive službe poput hitne medicinske pomoći i bolnica. Što bi ubrzo, ako već nije, moglo rezultirati definicijom kompjuterskog ratnog zločina. Kazne, svakako, ne bi bile virtuelne.
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne
Pretnje Aleksandra Vučića i njegovi pokušaji da obeshrabri građane da se priključe Vidovdanskom protestu zvuče kao zviždanje u mraku
Zaposleni u prorežimskim propagandnim glasilima osnovali su svoje udruženje – Asocijaciju novinara Srbije, još jednu tvorevinu paralelnog kosmosa odlazećeg režima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve