

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Ne bi se moglo reći da je kompjuterska i muzička piraterija u Srbiji presahla iako su prošla četiri meseca od kako su na snagu stupile oštrije mere obračuna sa ovom pojavom. Ali, rezultati su sve vidljiviji. S druge strane, nije naročito preporučljivo najavljivati da će i ovde sve biti kao u svakoj „normalnoj, demokratskoj zemlji“, jer je po pitanju piraterije u tim zemljama situacija daleko od željene. Najnovije vesti kažu da su izdavačke kuće, nakon višegodišnjeg okapanja po sudovima sa sajtovima koji neovlašćeno distribuiraju muziku – trepnule, i dosta nevoljno odlučile da se i same uključe u taj posao. Skoro da je to postala moda jer se u pirateriju upustio i proizvođač kompjutera Epl i početni rezultati su odlični. Za prvih 18 sati rada sajta, kažu, prodali su 275.000 pesama po 99 centi (američkog dolara). Za sada postoji samo verzija za Mekintoš, a Vindouz verzija će se pojaviti do kraja godine.
Iako su na suđenjima izdavači uglavnom imali uspeha, to im u stvarnosti nije donelo mnogo koristi. Uspeli su da zabrane rad Napstera, ali se pojavilo zilion klonova ovog sajta, čak i neki mutanti poput Kaze (www.kazaa.com), Grokstera (www.grokster.com) i Morfeusa (www.morpheus.com) koji funkcionišu po drugom principu čime su, za sada, izbegli sudsku zabranu. Dve posledice su krajnje zabrinjavajuće za izdavače – prodaja je, umesto da raste, opala za sedam odsto a pojavila se i čitava generacija kompjuterski više nego pismene dece, koja upravo postaju tinejdžeri (znači najbolja konzumentska grupa), a da u životu nisu dali ni pare za CD! Dobro, da ne preterujemo, kupuju kompakt diskove, ali prazne – kako bi na njih mogli da snime šta im se već sviđa.
Izdavači sada poručuju da „muzika nije džabe“ i nameravaju da je plasiraju internetom. EMI, najveći britanski izdavač, tražiće manje od jedne funte po pesmi, a distribuiraće ih preko popularnih i bezbednih sajtova za prodaju muzike. Njihovi argumenti su ogroman katalog (200.000 kompozicija), najpopularniji autori i vrhunski kvalitet. S druge strane, tvrde, kod onih koji muziku besplatno distribuiraju izbor je znatno lošiji, kvalitet snimka je pod velikim znakom pitanja, a šanse da se „fasuje“ virus, znatne.
Ukoliko se ovaj sistem pokaže uspešnim, internet bi mogao da vrati u život pomalo zaboravljenu instituciju singla, nosača zvuka sa dve pesme, koji se poslednjih godina veoma slabo prodaju i gotovo isključivo služe za promovisanje albuma. U Britaniji se već planira da pesme ponuđene na internetu steknu pravo za ulazak na top liste (postojaće čak i posebne liste samo za pesme koje je najviše korisnika skinulo sa merže). Takođe, u Londonu će se 31. maja i 1. juna održati prvi Daunloud festival (hard rok je u pitanju, vidi adresu www.downloadfestival.co.uk). Ideja organizatora je da se svakom posetiocu sa plaćenom ulaznicom dodeli pasvord sa kojim će moći da pristupi sajtu festivala i „skine“ nekih 150 pesama, od kojih će dobar deo biti živi snimci sa samog festivala.
Budućnost „nosača zvuka“ ne čini se baš preterano svetlom, ukoliko se prodaja muzike internetom pokaže uspešnom (a izgleda da nema alternative). Pristup muzici biće istovremen, bez obzira u kom kutku sveta se nalazili, a izbor gotovo neograničen. Priličan pomak od ne tako davnih vremena kada su piloti i stjuardese donosili prve ploče Bitlsa i Stonsa, zar ne?
Još samo da vidimo ko će se od domaćih izdavača (i kada) osmeliti da svoja izdanja ponudi na mreži.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve