Čim su u ponedeljak, nakon ustajanja, proradili telefoni u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević imali su sve razloge da časte u kantini svaki svoje društvo sa sprata: prvi – Milana Milutinovića i Mladena Naletelića Tutu, drugi – Tihomila Blaškića i Veselina Šljivančanina. Lider radikala potom je zatražio od Nikolića i drugova da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, a predsednik SPS-a poručio je svojima da je sada prilika da se "DOS dotuče"
DA ČASTE U KANTINI: Vojislav Šešelj…
U 20,30 uveče kada se u zatvoru u Ševeningenu isključuju zatvorski telefoni (mobilnih nema, kao ni pristupa internetu), Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević već su znali da predsednički izbori u Srbiji ponovo nisu uspeli. Te večeri Milošević je spokojnije krenuo na spavanje jer je svojim socijalistima odavno poručio da obavezno bojkotuju izbore i ispalo je da mu je procena bila dobra. Odlukom da se izbori bojkotuju Milošević je, kažu upućeni, prilično razljutio Vojislava Šešelja. Prošle godine, u sličnoj prilici, Milošević je upkos kandidaturi socijaliste Bate Živojinovića, odlučio da na predsedničkim izborima podrži Šešelja, posle čega je lider radikala ubrzo stigao u Hag, a socijalisti ostali da u pola glasa pričaju kako im lično šef razbija stranku.
U istoj zatvorskoj zgradi, ali ne i na istom spratu u Ševeningenu, lider radikala Vojislav Šešelj morao je da čeka sve do jutra da telefoni ponovo prorade, kako bi saznao nešto više od vesti da izbori nisu uspeli. Da nije obaveznog zatvorskog povečerja, mogao je eventualno da sa susedom sa sprata, bivšim predsednikom Srbije Milanom Milutinovićem, nastavi postizborno bdenje i priseti se one jesenje noći iz 1997. godine kada su upravo njih dvojica bili u trci za predsednika Srbije i kada ga je Milutinović pobedio pod prilično sumnjivim okolnostima. Tada ni jedan ni drugi nisu slutili da će se jednoga dana družiti u Hagu.
…i Slobodan Milošević
Izjutra je stigla vest da je predsednički kandidat radikala Tomislav Nikolić uspeo na neuspelim izborima, da je daleko za sobom ostavio kandidata DOS-a Dragoljuba Mićunovića i da je svoju izbornu „pobedu“ posvetio upravo svom utamničenom šefu. Vojislav Šešelj je u ponedeljak izjutra zaista imao razloga da svom zatvorskom društvu sa sprata (Milanu Milutinoviću i Mladenu Naleteliću Tuti), u zatvorskoj kantini plati piće. Kada je Šešelj odlazio u Hag mnogi su procenjivali da je to ujedno i kraj radikala, da je SRS bez njega nešto kao Hamlet bez Hamleta, a ispalo je da nastavljači njegovog imena i dela, sve udarajući se u prsa na kojima je majica sa njegovim likom, mogu da u Srbiji prebace milion glasova na prvim narednim izborima. Ili bar da, kako to u Analitičkom servisu Medija centra predviđa Đorđe Vukadinović, uprkos nekim suprotnim i umirujućim procenama, dođu u poziciju da gotovo sigurno neće mnogo silaziti sa visina na koje su upravo uzleteli preko rezultata Tomislava Nikolića.
Već sledećeg jutra Šešelj je zadovoljno komandovao iz Haga da se posle dva-tri dana odmora doda gas i svim snagama krene u kampanju za parlamentarne izbore sa ciljem da radikali postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji. U svakom slučaju da osvoje više mesta u budućem parlamentu nego što su imali u onom koji je nedavno raspušten.
Sprat niže, sličnu komandu (preporuku) svojima telefonom je slao i Slobodan Milošević. U poruci rukovodstvu u zemlji ocenio je da je dobro što su predsednički izbori propali i tražio od SPS-a da se što bolje organizuje za parlamentarne izbore koji slede. Ti izbori su, po Miloševićevom mišljenju, dobra prilika da se „DOS dotuče“. On svojima svakako nije postavio zadatak da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, već samo da dobace nešto dalje od rezultata iz decembra 2000. kada su postali opozicija. Izgleda da im je uz put preporučio i da se malo ugledaju na radikale – posebno na Tomislava Nikolića, koji bolje od većine socijalista ume da „drži vezu sa narodom“ umesto da vodi politiku iz kabinetske zavetrine. (Jedan od socijalista za koga se svojevremeno tvrdilo da „ume s narodom“, Milutin Mrkonjić, ionako se sprema da onako drugarski poseti Miloševića u Hagu, a nije isključeno da se odande vrati ne samo kao „drug od šefa“.) Iz Beograda su šefu inače poručili da se ne brine, da su oni na svim lokalnim izborima do sada prebacili 12 odsto glasova (osim u Kraljevu prošle nedelje) i da će kada uđu u kampanju (za koju, doduše, nema para) sve možda biti čak i neuporedivo bolje. Nije bilo potrebno da mu kažu kako su im od sada radikali neuporedivo veća briga nego DOS. I on u Hagu i oni u Beogradu dobro znaju da sa radikalima nisu lako izlazili na kraj ni onda kada su socijalisti vladali Srbijom. Tada su mogli da ih kontrolišu upravo pripuštajući ih da i sami budu blizu vlasti. Sada je vlast daleko, a radikali najavljuju da će, posle prošlonedeljnog bojkota izbora, sa socijalistima ubuduće sarađivati sasvim drugačije. Odnosno da uopšte više neće sarađivati.
To što su se na oba sprata u Ševeningenu toliko obradovali izbornim vestima iz Beograda samo je još jedan indirektan dokaz kako je haška roba ovde i dalje na ceni, odnosno da će na narednim parlamentarnim izborima bar dve stranačke izborne liste poneti izgleda imena najpoznatijih haških zatvorenika. Srpski radikali već su saopštili da će se njihova izborna lista zvati Vojislav Šešelj, a trenutno razmišljaju i o tome da svog utamničenog lidera postave i na mesto nosioca liste „kako bi i on učestvovao na izborima“. Socijalisti se još nisu izjasnili, ali teško je poverovati da se i oni (doduše nešto skromnije nego radikali), neće pozvati na svog čoveka u Hagu.
U prvom intervjuu posle uspeha na predsedničkim izborima Tomislav Nikolić je inače tvrdio da bi kao predsednik Srbije odmah organizovao referendum o saradnji sa Hagom. Ministar Rasim Ljajić je opet tvrdio da je glavna haška tužiteljica Karla del Ponte bila zapravo „u izbornom štabu SRS-a i značajno odradila kampanju za Tomislava Nikolića“, pogotovo preko poslednje optužnice protiv četvorice vojnih i policijskih generala. I mnogi analitičari slažu se da je ta optužnica možda pogurala deo birača udesno i odvukla ih od onih koji su do sada sarađivali sa Hagom. Nema sumnje da će veoma brzo, čim počne predizborna kampanja, gospođa del Ponte „ući“ i u izborni štab SPS-a. Formula je dakle ista – njih dvojica na telefonu u Hagu, Karla del Ponte ovde u izbornom štabu.
Ali nije baš sasvim sigurno da hašku tužiteljicu u kampanji neće pominjati i ostaci DOS-a, možda čak najviše oni koji su tvrdili da će do kraja ove godine za sve nas Hag najzad biti završena priča.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!