Kome će iznuđeno predizborno udruživanje omogućiti ulazak u parlament
OPET ZAJEDNO: Velimir Velja Ilić i Vuk Drašković
Možda će, sve bolje raspoloženi, Vuk Drašković na kraju moći da kaže da je bio u pravu kada je savetovao da „ne treba deliti zečetinu, kad zeca još nema“. Pisac istorijskih romana želeo je reći da je prerano govoriti o rasporedu snaga u budućoj skupštini Srbije, pre nego što građani 28. decembra kažu svoje mišljenje o ponuđenom stranačkom meniju, ali džaba: tek što su saopštene osnovne konture stranačkih saveza koji će nastupiti na izborima, tema broj jedan u Srbiji je sastav buduće koalicione vlade i podela ministarskih mandata.
Jer, brzopotezni pregovori o stranačkom udruživanju, sa osnovnim ciljem aktera da preskoče izborni cenzus od pet odsto osvojenih glasova i obezbede sebi opstanak u politici, doneli su neke novitete s kojima bi građani tek trebalo da se upoznaju i tako potkovani novim znanjima donesu odluku o svom ponašanju poslednje nedelje ove godine. A tek tada biće moguće precizne računice vezane za formiranje nove vladajuće koalicije i izbor jednog od nekoliko već predloženih kandidata za premijera.
Verovatno da najmanje iznenađenje izazvano raspisivanjem prevremenih parlamentarnih izbora predstavlja zakopavanje ratne sekire između već pomenutog Draškovića i njegovog nekadašnjeg najbližeg saborca Velimira Ilića. Posle mnogo ružnih reči izrečenih poslednjih godina, prema Ilićevoj tvrdnji, dogovor o koaliciji Srpskog pokreta obnove i Nove Srbije (60 prema 40 odsto predstavnika SPO-a i NS-a na izbornoj listi) postignut je „za minut“. Ilić nije precizirao da li je njegova potonja „podela zečetine“, u vidu izjave da bi on nakon izbora trebalo da bude premijer dok je Drašković „bolji u spoljnoj politici“, rezultat dogovora sa novim-starim partnerom ili lična želja, tek, zasad nema razloga za verovanje da programske sličnosti i zajednički interes neće biti dovoljan kohezioni faktor za održavanje tog saveza, bar do izbora. Prema analizi Ljiljane Baćević iz Instituta društvenih nauka (Pres klub Medija centra), reč je o koaliciji koja ima jasno mesto na političkom kontinuumu: savez SPO–NS nalazi se nešto desnije od desnog centra u vidu Demokratske stranke Srbije i ne tako desno kao Srpska radikalna stranka. U činjenici da su se u dosadašnjim istraživanjima javnog mnjenja i SPO i NS „plasirali“ na ivici cenzusa, Baćević vidi razlog za prognozu da će njihov savez sigurno ući u budući parlament. I Srbobran Branković iz Medijum Galupa svrstao je SPO na spisak od šest do osam stranaka koje imaju šansu da se probiju do poslaničkih klupa. Istraživanje koje je ta agencija radila pre nego što su bili poznati svi stranački savezi (od 28. oktobra do 3. novembra) pokazalo je da bi SPO mogao da računa na 11 – 12 poslaničkih mandata, što bi, recimo, stvorilo mogućnost za formiranje vlade DSS – G17 plus – SPO, mada Branković ne veruje previše u tu mogućnost.
Mnogo veća nepoznanica je iznuđena koalicija manjinskih i regionalnih stranaka, pod nazivom „Zajedno za toleranciju–Čanak–Kasa–Ljajić“. Zapravo, taj naziv bio je u opticaju u utorak, kada još nisu bili u potpunosti završeni razgovori sa svim potencijalnim članicama koalicije malih i različitih stranaka. Za početak, dogovor su sklopili Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, Savez vojvođanskih Mađara Jožefa Kase, Sandžačka demokratska partija Rasima Ljajića i Koalicija „Šumadija“ Branislava Kovačevića, kome je pripalo i prvo mesto na izbornoj listi. U utorak, kada je nastajao ovaj tekst, bilo je poznato da su se toj listi priključile još dve stranke vojvođanskih Mađara (Demohrišćanski i evropski pokret i Građanski pokret vojvođanskih Mađara), a očekivalo se izjašnjavanje Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara. Pristupanje listi „Zajedno za toleranciju“ potvrdili su i predstavnici dveju stranaka vojvođanskih Hrvata (kojih u Srbiji ima oko 70.000) – Hrvatskog narodnog saveza Franje Vujkova i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petra Kuntića. Ponudu za udruživanje odbila je Partija za demokratsko delovanje, najbrojnija stranka na jugu Srbije koja okuplja Albance i koja je odlučila da bojkotuje izbore. S obzirom na to da o takvoj koaliciji nije bilo reči u vreme poslednjih ispitivanja javnog mnjenja (Ljajićev SDP i Kasin SVM bili su viđeni kao gotovo sigurni članovi koalicije okupljene oko DS-a), nema podataka koji ukazuju na mogući izborni rezultat manjinsko-regionalnog saveza, a analitičarima je ostalo samo da izraze nadu da će ta koalicija ući u parlament (suprotan rezultat, prema rečima Ljiljane Baćević, imao bi katasrofalne posledice ne samo u odnosu na međunarodnu zajednicu nego i po unutrašnju stabilnost zemlje). Gotovo trećina stanovništva, koliko, prema rečima Rasima Ljajića, u nacionalnoj strukturi Srbije „otpada“ na nacionalne manjine, možda bi motiv za glasanje za tu listu mogla da nađe u njegovoj izjavi da je to „jedini moguć odgovor na očiglednu političku radikalizaciju u Srbiji“. U Srbiji bez Kosova, manjine čine oko 17 odsto stanovništva, pri čemu Mađara ima 3,91 odsto, Bošnjaka 1,82 odsto, Roma (koji nisu adekvatno politički organizovani, a Kasa je najavio priključenje nekih romskih organizacija novoj koaliciji) ima 1,44 odsto, Hrvata 0,94… Veliki odziv pripadnika nacionalnih manjina na izbore i njihova odluka da glas poklone koaliciji „Zajedno za toleranciju“ mogla bi da obezbedi ulazak u parlament nekoliko predstavnika manjina, bez obzira na odluku Zajednice Rumuna u Srbiji i Demokratskog pokreta Rumuna u Srbiji sa još pet nevladinih organizacija Rumuna Vlaha da pristupe izbornoj listi Demohrišćanske stranke Srbije „Samostalna Srbija“. Pored Rumuna, DHSS Vladana Batića poziv je uputio i Partiji Bugara i Demokratskoj partiji Slovaka u Srbiji, kako bi se „stvorila evropska koalicija“, a njihov odgovor u utorak još nije bio poznat.
Udruživanje oko Stranke srpskog jedinstva zasad nije nateralo analitičare da promene prognoze prema kojima bi se ulasku u parlament mogli nadati DSS (sa nestranačkim i vanparlamentarno-stranačkim pojačanjima na listi), DS (pojačan kadrovima programski bliskih GSS-a, DC-a i SDU-a), G17 plus (ojačan predstavnicima ne baš srodne Socijaldemokratske partije Slobodana Orlića), SRS (sa haškim zatvorenikom na čelu liste), SPO, SPS (u utorak odlučivao da li će još jedan haški zatvorenik biti nosilac liste), koalicija stranaka nacionalnih manjina i eventualno Otpor. Stranka Borislava Pelevića je na izborima 2000. iznenadila istraživače osvojivši 14 poslaničkih mandata, što je, prema objašnjenju Ljiljane Baćević, bila posledica malog odziva birača, koji pogoduje malim strankama, naravno, pod uslovom da njihovo biračko telo nije apstiniralo. Izgleda da bi, i u ovom slučaju, SSJ mogao pre da se nada poslaničkom imunitetu za neke od svojih predstavnika u slučaju da izlaznost na izbore bude mala, nego što će imati koristi od samog udruživanja sa još pet stranaka. Na listi „Za narodno jedinstvo – Borislav Pelević–Marjan Rističević“ naći će se, osim SSJ-a i Ristićevićeve Narodne seljačke stranke, još četiri sada vanparlamentarne partije. Vlasnik jagodinske TV Palma Dragan Marković Palma biće prvi na listi, portparol nove koalicije biće govorljivi Milan Paroški, predsednik Narodne stranke, poznat iz prvog višestranačkog saziva Skupštine Srbije, a još jedna zvezda iz prošlosti koju nova koalicija nudi biračima jeste nekadašnji socijalista Raka Radović (u nekim najavama pominjan je i Rakin saborac Dobrivoje Budimirović Bidža, dugogodišnji prvi čovek Svilajnca, ali njegovo prisustvo na listi SSJ-a u utorak još nije bilo potvrđeno).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!