img
Loader
Beograd, 5°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pun kufer marketinga

Pljunuti mi

11. februar 2004, 17:35 Nadežda Milenković
Copied

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Pljunuti mi

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Nedelja

Palestina

24.septembar 2025. Redakcija Vremena

Smrt i diplomatija

Čukarički rukavac

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Pomor ribe fekalijama

Saobraćaj

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Mračna strana trotineta

EPS

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Struja kod Macure

Anonimne prijave

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Hajka i na tužioca

Komentar
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Filip Švarm
Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure