Kako je ćelavi beli mladić odlučio da pokaže svoju "snagu" i nadmoć nad jednom ženom i njenim detetom koji su imali drugačiju boju kože
NA METI: Romi
Da je i pismen osim što je „snažan“, Dušan Đorđević (19) je pokazao ispisujući na zidovima osnovne škole „Vuk Karadžić“ grafite poput „I ova škola goreće kao džamija polazimo od najmlađih“, „Ni murija vam nije dovoljna“ uz kukaste krstove i oznake skinhedsa.
Đorđević za koga je policija u Nišu potvrdila da je pripadnik skinhedsa nakon pretresa stana u kojem je pronašla „određenu literaturu“, napao je najpre Esmu Jusufović sa troje maloletne dece, a potom, istog dana, i njenog supruga.
Protiv Dušana Đorđevića niška policija podnela je dve prekršajne prijave zbog napada na porodicu Jusufović, okvalifikovane kao remećenje javnog reda i mira ali i krivične prijave zbog nasilnog ponašanja prema porodici Jusufović i zbog izazivanja rasne, nacionalne i verske netrpeljivosti ispisivanjem rasističkih grafita.
„Taj Dušan Đorđević nas je dva puta napao u centru Niša, bez ikakvog povoda. U podne je bio sa drugom, pored Nišavskog keja, a uveče je bio sam na Trgu oslobođenja u centru grada. Psovao nam je ‘majku cigansku’. Rekao je da ‘smrdimo’ i da će nam ‘odrati kožu cigansku’“. Pre podne je udarao i šutirao mene i moju decu Alisu (4) i Aleksandra (14), a Sebastijan (10) je od udaraca pao, slomio zub i povredio glavu. Uveče je napao i mog supruga Zorana. Krvnički. Moja deca su sada preplašena, posebno Sebastijan. Ne želi nikuda iz kuće“, kaže Esma Jusufović koja nepotrebno objašnjava da njena porodica nikome ništa nažao nije učinila.
„Ljudi smo od krvi i mesa, kao svi drugi. Koža je koža, bela ili tamna, svejedno. Ne razumem zašto nam to rade. I šta da nisam bila zajedno sa decom? Da ih nisam zaštitila? Da li bi ih ubili, kao što su ubili malog Dušana Jovanovića u Beogradu?“, kaže ona.
Iako u Nišu na više mesta postoje rasistički grafiti usmereni protiv romske nacionalne manjine, oni nisu izazivali previše pažnje građana dok slični nisu osvanuli na osnovnoj školi i dok mediji nisu primetili da bi pretnje Romima, a naročito ona u kojoj se pominje džamija koja je izgorela do temelja 17. marta ove godine, mogle da budu ozbiljne. Inače, u školi „Vuk Karadžić“ oko sedamdeset odsto učenika čine Romi i u njoj se sprovodi program „Jednake šanse“.
Profesor Niškog univerziteta Dragoljub Đorđević, koji se inače bavi problemima romske manjine, kaže da su učestali napadi na Rome posledica društvene i političke klime u Srbiji. „To sve sigurno nije slučajnost, jer ponovo dolazi do favorizovanja nekih vrednosti i ponovnog rasta nacionalističkog raspoloženja“, objašnjava Đorđević.
Potpredsednik opštinske vlade Niš i predsednik YUROM centra Osman Balić zatražio je od ministra policije da država „pruži bezbednosne garancije romskoj zajednici“ kako bi živeli bar približno bezbedno kao drugi građani Srbije.
„Napadi na Rome su sve češći, ali ih oni ne prijavljuju. U gradskom jezgru postoji više od stotinu grafita rasističkog sadržaja“, kazao je Balić uz ocenu da ukoliko nadležni državni organi nastave da tolerišu rasističke ispade, Romi imaju pravo na samoorganizovanje.
„Nadležni organi, a pre svega policija, preterano tolerišu napade na Rome. Rasistički ekscesi skinhedsa prečesto se kvalifikuju kao saobraćajni prekršaji i završavaju novčanim kažnjavanjem. Učestali i dugotrajni napadi na Rome predstavljaju kršenje Ustava i izazivanje nacionalne mržnje. Oni više nisu rasizam, već fašizam. Iako nova vlada Srbije i krugovi oko nje umeju da emituju nacionalističke poruke, to se ne sme dozvoliti. Ne samo zbog interesa Roma, već i zbog toga što ovakvi ispadi nanose štetu državi, a vređaju i većinu Srba“, kaže Balić, koji je i funkcioner GSS-a.
Iživljavanje skinhedsa i njihove pretnje Romima kod Nišlija su uglavnom izazvale osudu ali postoje i oni ravnodušni ili oni koji, kao što je jedan od roditelja iz škole „Vuk Karadžić“ primetio, iza svega vide zaveru. „Incident u školi je naduvan kako bi Romi dobili čistu etničku školu. Srbi su u ovoj školi nacionalna manjina“, tvrdi on.
Romi na jevrejskom groblju
Niški Romi dele opštu sudbinu srpskih. Niš jeste, što mu je jedna od osobenosti, i „ciganjski grad“ jer ima oko 30.000 „garavih momaka“. „Žive oni vekovima na obalama Nišave: po udaljenim selima, u prigradskim naseljima, na obodima grada, po izdvojenim malama ili duboko utkani u urbano jezgro; etnički i kulturno raznoliki, veroispovedno pravoslavni i muslimani, imućni i bedni, školovani i nepismeni, poznati i anonimni, vrsni muzikanti i obični skupljači stare hartije, uposleni u teškoj industriji i napoličari, radnici za trakom i sitni preprodavci, mirni građani i bučni huligani“, opisao je život Roma u Nišu profesor Dragoljub Đorđević u studiji „Živeti sa Romima“. Ipak jedno romsko naselje pre poslednjih napada na Rome u Nišu izazvalo je pažnju javnosti. Dok je napad skinhedsa uglavnom izazvao osudu i sažaljenje prema Romima, činjenica da jedan deo Roma živi na jevrejskom groblju iz XVII veka u Nišu je izazvala osudu i zgražavanje. Kapela i grob niškog rabina Rahamima Naftalija Gedalje, Romima Ljubinki i Džemi i njihovoj deci postala je dom. Kad su je pronašli, bila je ruinirana, ali su je okrečili, betonirali pod i rešili da se usele. Sad im sarkofag čuvenog niškog rabina služi kao dvorišni sto na kome odlažu svoje stvari, a iznad ploče suše veš. „U ovom gradu je pre Drugog svetskog rata bilo 1100 Jevreja, a samo se jedan Jevrejin vratio živ iz rata. Trenutno u Nišu živi 40 Jevreja, članova Jevrejske zajednice u Nišu i faktički oni nemaju svoje groblje. Kad neko umre sahranjuje se na pravoslavnom groblju, jer je jevrejsko zatvoreno zbog toga što su se na njemu naselili Romi. Oni su tu došli i napravili ilegalno naselje koje se sve više širilo. To nisu kućice od kartona i dasaka, već zidane zgrade koje su postavljene u prostoru groblja, nad grobovima. Narod koji tu živi vodi svoj život kako ume, bez ikakvih sanitarnih uslova. To je postalo ruglo i sramota Niša“, kaže Davor Salom, sekretar Saveza jevrejskih opština SCG.
Zemunski napad
Prošle nedelje su u zemunskim naseljima Vojni put i Bački Ilovik osvanuli plakati sa nacističkim porukama usmerenim na romsko stanovništvo koje čini većinu u pomenutim delovima beogradske opštine Zemun.
Romima se preko plakata poručuje da ne napuštaju mesta stanovanja, plakati su ukrašeni kukastim krstovima, i to saopštava organizacija koja sebe naziva Grofaš i o kojoj u policiji nemaju za sada nikakvih podataka.
Stanovnici romske nacionalnosti su izjavili medijima da su u strahu i da se plaše da svoju decu šalju u školu jer ih neprestano presreću mladići koji im prete i maltretiraju ih.
Predsednik zemunske opštine saopštio je da je pretnji bilo, ali da nisu toliko drastične, i da je policija preduzela određene mere postavljajući u školama pozornike.
Pre nekoliko godina u Beogradu su pripadnici neformalne omladinske grupe skinheds na smrt pretukli malog Roma Dejana Jovanovića. Iako je ovoj etničkoj zajednici poslednjim zakonom priznat status nacionalne manjine, nema pokazatelja da se stanje Roma poboljšalo i da su uslovi života podignuti na viši nivo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!