

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Među stotinama poruka povodom smrti Stojana Cerovića stigli su i telegrami saučešća Svetozara Marovića, Vojislava Koštunice, Predraga Markovića, Vuka Draškovića, Mauricija Masarija… i desetine drugih javnih ličnosti, te veliki broj telegrama domaćih i međunarodnih institucija.
Porodica i redakcija „Vremena“ posebno zahvaljuju Skupštini grada Beograda, Medija centru i gospodinu Petru Lađeviću, Stojanovom i redakcijskom prijatelju, na pomoći u danima tuge.
Mir Stojanovoj duši koja se uvek opredeljivala za veoma ekskluzivno pravo da koristi sopstveni razum.
Ivana Mladenović
Svih ovih godina Stojan mi je bio kućni prijatelj, a da toga nije ni bio svestan. Vikende smo gotovo redovno provodili zajedno – siti smo se toliko puta ispričali i izjadali jedno drugom.
Dragan Kalejski
Stojan je bio svjetski čovjek i svjetski novinar, ponosni Jugosloven u najširem smislu te riječi, u vrijeme kada su svi to prestajali da budu.
Miško Radević sa porodicom
Tajna moje obaveštenosti i kompetencije u političkim razgovorima sa prijateljima i u krugu porodice bila je da ne pratim, bar ne intenzivno, dnevnu štampu, i onda četvrtkom iščitam kolumnu Stojana Cerovića, on mi objasni ono najvažnije, precizno izabere highlights te nedelje i to je bilo dovoljno…
Tatjana Drapšin
Bez Stojana Cerovića neće biti barometra našeg vremena…
Zorica Jevremenović i Ranko Munitić
Moj šurak koji živi u Istanbulu na svom sajtu je komentar povodom smrti Stojana Cerovića naslovio: JEDAN GLAS RAZUMA MANJE…
Ja sam ga dopunio rečima: AKO JE TO GLAS STOJANA CEROVIĆA, ONDA JE TO ISUŠENI OKEAN!


Miodrag Miško Petrović
Sjećam se, dok sam radio u „Vremenu“, Stojan i još dvojica kolega bili su legende, a mi ostali bili smo novinari. Divio sam se Stojanu kako – nekom ciničnom ali plemenitom intuicijom – munjevito pronikne u bit stvari. Ja, jadan, potrošim tri kartice teksta da kažem ono što je on u tri retka.
Mirko Vid Mlakar
Stojan Cerović je bio Srbin kakvi će Srbi tek biti, ako ih bude.
Miloš Živković


Tata, znaš da je umro Stojan Cerović, uzbuđeno me pitao sin. Znam. Srećan sam što mi sin novinarstvo zna po Stojanu Ceroviću. Meni ostaje čast što sam ga poznavao. Njemu tinejdžeru nada da će doživeti dane za koje se Stojan umom, srcem i perom borio.
Laslo Tot, novinar i sin
Smrt Stojana Cerovića, kao i Zorana Đinđića, na neki surov način uverava nas kako ljudi koji su se zalagali za moralnu, političku i duhovnu obnovu ljudskog bića i borili se za njegovu individualizovanu odgovornost nisu miljenici sudbine u Srbiji. Ne samo da su bili manjina u životu već je sva prilika da će to biti i na onom svetu.
Bojana Stojanović–Pantović
Nisam se gotovo ni u čemu slagao sa Stojanom, ali sam cenio gotovo sve što je radio. Deo tuge pada i na mene.
Aleksandar Tijanić


Telegram saučešća Vojislava Koštunice, predsednika Vlade


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve