Skupština odobrila dosadašnje postupke srpskih pregovarača, Ahtisari u Beogradu, nastavak u Beču 17. marta
Skupština Srbije kojoj je prisustvovao predsednik Republike Boris Tadić raspravljala je u ponedeljak, 27. januara, o izveštaju pregovaračkog tima sa bečkih pregovora o statusu Kosova i jednoglasno (226 glasova, demokrate učestvovale u radu) odobrila ga.
Premijer Vojislav Koštunica obratio se poslanicima ponovivši da srpska strana u pregovorima ima dva cilja – opstanak Kosova i Metohije u Srbiji i opstanak Srba u Pokrajini.
On je podsetio na reči i Kaija Eidea (Izveštaj Savetu bezbednosti UN-a o ispunjenosti standarda 24. oktobra prošle godine), koji je stanje ljudskih prava na Kosovu opisao kao mračno i skrenuo pažnju da je i posle Eideovog izveštaja došlo do rušenja krova Bogorodice Ljeviške i masovnog kamenovanja Srba koji su za Zadušnice (25. februar) posetili svoja groblja. Premijer upozorava da se širom Kosova i Metohije gde žive Srbi i dalje događaju nekažnjeni akti nasilja, sa porukom koja je suštinski sadržana u svakom od njih i glasi: Srbi treba da odu sa Kosova i Metohije.
Martiju Ahtisariju, Kontakt grupi i Jesenu Petersenu on je uputio javno pitanje šta se to posle Eideovog izveštaja dobro desilo na Kosovu i Metohiji; da li je neko odgovoran za zla naneta Srbima u poslednjih pet godina i da li je u poslednja četiri meseca nešto, makar na papiru, učinjeno na realizaciji proklamovanih standarda na Kosovu?
„Poslednjih šest i po godina učinilo nas je skeptičnim u pogledu obećavajućih poruka iz međunarodne zajednice i, kao po nekoj zloj zakonitosti, sudbina prazne reči počinje da obeležava i ove poslednje poruke u vezi sa standardima“, konstatuje srpski premijer.
To pitanje srpska strana smatra važnim uslovom za uspeh pregovora. Ova poruka je nekoliko puta upućena i sa veoma visokih govornica (uključujući Savet bezbednosti), ali je međunarodni faktori, bar na verbalnom nivou, lako zanemaruju, kao što su formulu „standardi pre statusa“ lako zamenili formulom „status i standardi“.
Nešto od toga ipak ulazi u pripremne dokumente. Slobodan Samardžić je sa skupštinske govornice konstatovao da je Kai Eide u svoj izveštaj o ispunjenosti standarda uvrstio veći deo srpskih zahteva za decentralizaciju na Kosovu.
Ahtisari je nedavno uputio pismo sa pitanjima kosovskom pregovaračkom timu u kome je zatražio veću zaštitu prava manjina, a od predsednika Kosova Fatmira Sejdiua zatražio je da se sačine mehanizmi za zaštitu prava manjina, da se definiše učešće manjina u radu pokrajinskih institucija, da im se omogući pravo na korišćenje jezika, zdravstvenih usluga, obrazovanja, te da se obezbedi sloboda kretanja i veroispovesti…
U Vladinom izveštaju srpskoj skupštini se, međutim, konstatuje da se neki činioci u međunarodnoj politici na Kosovu, posebno predstavnici Unmika, pribojavaju albanske većinske reakcije na svaki pokušaj izlaženja u susret srpskim zahtevima, iako i sami snose odgovornost za težak i neizvestan položaj srpskog naroda u Pokrajini.
NEĆE POTPISATI NEZAVISNOST, ALI…: Boris Tadić
PREJUDICIRANJE: Srpski premijer je konstatovao da razgovori o statusu nisu ni počeli, a da stavovi pojedinih članica Kontakt grupe i istaknutih predstavnika predstavljaju takozvano kreativo tumačenje, te da su srpski predstavnici te stavove čvrsto demantovali. I drugi srpski zvaničnici zameraju međunarodnim predstavnicima, pa i samom Ahtisariju što više govore o završetku i vremenskom ograničenju razgovora nego o njihovom početku i što prejudiciraju njihov ishod. Sudeći prema jednom saopštenju Ministarstva spoljnih poslova, Ahtisari je objašnjavao da pitanje statusa nije stvar kojom se on bavi, niti o kojoj odlučuje, već da je njegov zadatak da stvori sve prethodne uslove da bi se o tome moglo razgovarati. Pred novinarima je objašnjavao da on „Špiglu“ nije izneo svoj stav o nezavisnosti Kosova, već stav nekih članica Kontakt grupe.
Sudeći po jednoj rečenici predsednika Tadića, razgovori o statusu nisu počeli za stolom, ali se očito među velikima vode u takozvanoj ‘šatl diplomatiji’.
Član pregovaračkog tima i Tadićev savetnik Leon Kojen procenio je u obraćanju Skupštini da se na sednici Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija pre dve nedelje videlo da ambasadori SAD, Rusije, Kine i Velike Britanije nisu postigli saglasnost u pogledu budućeg statusa Kosova, da to ne znači da je takav konsenzus isključen u nekom narednom trenutku, ali da nema ni razloga da se misli, koliko god nas u to uveravali različiti glasovi iz inostranstva i zemlje, da je nezavisnost Kosova gotova stvar i da će pregovori stvarno biti vođeni samo o zaštiti srpskog stanovništva i manastira na nekom budućem nezavisnom Kosovu.
ŠTAAKO…: Izveštaj koji su podneli članovi pregovaračkg Tima Leon Kojen i Slobodan Samardžić u Skupštini nije osporavan u bitnim tačkama, mada je potpredsednik Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić ponovo aktuelizovao pitanje šta će srpske vlasti učiniti ako rešenje bude nametnuto, pošto ono što su o kosovskom statusu izjavili posrednik Ahtisari, Britanac Sojers i Amerikanac Vizner deluje alarmantno. On je prigovorio postoktobarskoj vlasti da od 2000. godine njihov prijateljski Zapad uopšte nije promenio odnos prema Kosovu. Upozorio je srpske vlasti da se ne igraju s Rusijom, čiji se ambasador prošle nedelje žalio na loš tretman ruskih privrednika u Srbiji. Nikolić je pominjao prekid odnosa sa onim zemljama koje priznaju nezavisno Kosovo. Pominjao je da je tako prema SFRJ postupila tadašnja Savezna Republika Nemačka zbog priznanja Nemačke Demokratske Republike i Maroko zbog priznavanja Fronta Polisario. Doveo je u pitanje članstvo i u Ujedinjenim nacijama ako one priznaju nezavisno Kosovo i Metohiju.
Ostale poslaničke grupe nisu pratile ovakvu retoriku i držale su se onoga u čemu je Skupština rezolutna – da će nametnuto rešenje smatrati nelegalnim i nevažećim.
POSREDNIK: Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija Marti Ahtisari je u utorak 28. februara u Beogradu razgovarao s predsednikom Srbije Borisom Tadićem, premijerom Vojislavom Koštunicom i ministrom spoljnih poslova Srbije i Crne Gore Vukom Draškovićem, o nastavku srpsko-albanskih pregovora 17. marta u Beču. Tada bi trebalo da se pregovara o finansiranju opština, međuopštinskoj saradnji i o načinima daljih pregovora.
Ahtisari i premijer Koštunica su se složili da se konkretni razgovori nastave i o drugim osetljivim pitanjima kao što su položaj crkava i manastira i kulturno nasleđe, i o specifičnim ekonomskim problemima.
Ranije je bilo nagoveštaja da bi moglo biti razgovora i o vezama srpskih opština sa Beogradom, ali se to pitanje sada ne pominje.
Ahtisari će pred novinarima u Medija centru te razgovore nazvati „paralelnim tehničkim razgovorima“, „neutralnim u odnosu na status Kosova“. Srpska strana očekuje da se pokrenu posebni razgovori o stanju kulturne baštine i posebno o zaštiti i obnovi manastira i crkava Srpske pravoslavne crkve, o problemima imovine i privatizacije, o bezbednosti – uz pretpostavku da bi eventualno nalaženje kompromisnih rešenja u regulisanju svih ovih pitanja moglo da stvori povoljniju atmosferu i da direktno olakša početak i tok razgovora o samom statusu.
Još nije jasno kakav će biti ishod prve runde – albanska strana je u Beču iznela samo načelno stanovište. Uspeh u tim uvodnim razgovorima može olakšati atmosferu, ali ne garantuje normalizaciju. Treba se setiti da su septembra 1996. Slobodan Milošević i Ibrahim Rugova postigli sporazum o povratku Albanaca u škole, posle posredovanja organizacije Sveti Euđidio, ali su potom ipak sukobi eskalirali.
DIREKTNO: Sa srpske strane ponavlja se predlog da pregovori o statusu budu direktni. Predsednik Tadić je u susretu s Ahtisarijem izrazio spremnost da se sastane sa predsednikom Kosova Fatmirom Sejdiuom u Beogradu ili Prištini. I pre ovoga on je pokazivao slične inicijative za uspostavljanje direktnog kontakta (ali su te inicijative s albanske strane uglavnom odbijane ili su onemogućavane zahtevima da susreti imaju međudržavni karakter) – predlagao je da se susretne i sa pokojnim Rugovom do čega nikad nije došlo, kratko se sreo s Tačijem, izrazio je nameru da prisustvuje Rugovinoj sahrani što je porodica odbila, pozdravio je priliku da u Savetu bezbednosti sretne kosovskog premijera Kosumija, mada je činjenicu da ga je Petersen doveo u Njujork komentarisao i kao vid prejudiciranja. To malo podseća na onaj trenutak kada je tadašnji predsednik savezne vlade SR Jugoslavije Milan Panić 1992. odlazio u Prištinu da razgovara sa Rugovom.
Za sada se ne objavljuju elementi srpskog predloga o statusu osim poznate formule o suštinskoj autonomiji pod međunarodnim garancijama, uz entitetsku samoupravu za Srbe.
Razmenom poruka s Ahtisarijem nastavlja se prva runda srpsko-albanskih pregovora o decentralizaciji na Kosovu (Beč, 20. i 21. februar). Ova tema je prethodnih meseci bila predmet sporenja predstavnika srpskih državnih organa i kosmetskih Srba, s jedne, i predstavnika međunarodne uprave i kosmetskih Albanaca, s druge strane.
Ahtisariju je u Beogradu u utorak, 28. februara, uručen izveštaj srpskog pregovaračkog tima, koji je srpska skupština dan ranije jednoglasno usvojila, što znači da je konstatovala i da srpski pregovarači deluju u okviru mandata iz skupštinske rezolucije od novembra 2005. i da je ponovila da je taj mandat limitiran ustavnom odredbom o celovitosti teritorije. Predsednik Srbije Boris Tadić je u Skupštini rekao da on nezavisnost Kosova neće potpisati. On je takođe upozorio Skupštinu da o tome ne odlučuje samo Srbija, već i legitimne međunarodne institucije, i da je zato neophodna svakodnevna diplomatska borba kako bi se interesi Srbije na Kosovu zaštitili.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!