
Beograd
Navala festivala na septembar
Septembar će ove godine u Beogradu biti mesec festivala: Fest, Bitef, Martovski festival, „Sedam veličanstvenih“... Osim ako Skupština grada ne odluči da će neki od njih ove godine napraviti pauzu
Izvod iz hodočasničkog dnevnika
Sve je, po običaju, počelo u četvrtak: penjem se polako na Tvrđavu, puf-pant, teško nosim svojih nekoliko stotina kilograma uzbrdo; upravo punim četrdeset i jednu godinu i iznova se pitam šta meni sve ovo treba: pošto pripadam generaciji novotalasnih penzionera, zar mi nije nekako prikladnije da sedim kod kuće i, ogrnut ćebencetom, metiljavo preslušavam CD-ove (koje ću ionako doživotno nazivati pločama)? Ta, ionako ove godine program nije neki, dakako, ranije je bilo bolje – kao što su, po popularnom predanju, i prvi BITEF i prvi FEST bili najbolji, časna reč, a onda svaki sledeći sve gori… – a obaška što sam inače, kako godine prolaze, sve neotporniji na gužvu, sve teže podnosim masu ljudskih telesina kako me okružuje i pritiska, i zašto onda da dragovoljno hrlim tamo gde će me baš to dočekati, a uz to i graja, prašina, možda i blato ako rokne kiša, mnogosatni nedostatak pristojnog toaleta, naporno i znojno celonoćno drndanje uz i niz Tvrđavu i tako četiri puta?
A onda se popenješ na dunavski Gibraltar, ohaneš časak-dva i duboko udahneš sveži planinski vazduh, sa platoa kod sahat-kule baciš milion i šesnaesti zaljubljeni pogled na Najdraži Grad, i svako gunđanje te prođe. Shvatiš da je ipak nemoguće da ne budeš tu Dok To Traje, i da u exitovskom vazduhu i dalje ima nečega što te natera da zaboraviš na sve i da odjednom prestane da ti smeta sve ono što te inače izluđuje. I znaš da će ta čarolija i čarlama trajati do ponedeljka ujutru kada ćeš, vukući se ka izlazu, naleteti na bar naizgled rosno svežeg Peru Janjatovića pa ćeš se pred njegovom zaraznom čilošću postideti zbog onih svojih rezigniranih rođendanskih penzionerizama. I jedino što će te žalostiti biće to što je još jednom mini–raspustu došao kraj, taman kad si se u potpunosti psihofizički nabaždario i srodio sa svim svojim exitovskim i okoexitovskim ritualima, od večernjeg tiskanja u „devetki“ koja, prepuna do raspadanja, brekće ka Petrovaradinu, pa do neprevaziđenog jutarnjeg bureka u „Klasu“, spasonosne okrepe pre nego se strovališ u krevet.
Koji sat kasnije oznoji te sunce u zenitu pa ustaneš i kreneš u špancir po varoši: Exit, naime, noću stanuje na Đavi, ali danju je, bogme, u jezgru Novoga Sada, razlije se po ulicama kao kakav šareni psihodelični karneval iz Antonionijevog Blow Up, i taj naš obično tako blaženo uštirkani grad sav nekako malo pošemeri pameću, ali na divan, nežan, plemenit i njega dostojan način, pa najedared i pod samom senkom goropadnog bronzanog Miletića postane pristojno i moguće štošta od onoga na šta mrgodne novosadske gospođe inače gledaju s ledenim, nemim neodobravanjem… Pa ti se onda bar na ta četiri dana i te četiri noći učini da bi bio moguć nekakav drugačiji i bolji život, čak i ovde, samo kad bi se pronašao način da to blago šemerenje na onu pravu stranu Uma postane trajna pojava, da važi preko cele godine. A onda te ponedeljak ujutru otrezni, prizemljiš se, ali već željno čekaš novu turu, sledećeg jula, kada će iznova tvoja „staračka“ skepsa polako ustuknuti pred novim Talasom Vedrine, tako jakim da mu se kresta popela, evo, daleko iznad mutnog i moćnog Dunava.
Septembar će ove godine u Beogradu biti mesec festivala: Fest, Bitef, Martovski festival, „Sedam veličanstvenih“... Osim ako Skupština grada ne odluči da će neki od njih ove godine napraviti pauzu
U Moskvi je prezentovana platforma Evroazijska akademija kinematografske umetnosti, u kojoj je među više od 20 država i Srbija
Reporterku „Vremena” ugostili su studenti koji su realizovali „Aprilske susrete” u blokiranom Studentskom-kulturnom centru u Bogradu. Radovima i performansima ispunili su ceo SKC - pa čak i toalet
Pank-rok legende Goblini nastupiće 9. jula u Donjem gradu na Kalemegdanu kao predgrupa svetskoj zvezdi Biliju Ajdolu, na velikom beogradskom koncertu koji organizuje producentska kuća Long Play
Karakteristika svakog od pripovednih tokova jeste učenje o različitim oblicima otpora. Zato sam roman pisao pod radnim naslovom Resistance, iako sam znao da ga pod tim naslovom neću objaviti. S vremenom, shvatio sam da između tog radnog naslova i mesta događanja radnje – planine Rtanj, postoji zajednički imenitelj, dva slova koja podsećaju na hemijski element za koji se bore junaci mog romana. A to je “Rt”, koji, pored toga što označava istureni slobodni deo kopna, predstavlja i oznaku za Slobodu – kritični mineral koji nam nasušno nedostaje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve