img
Loader
Beograd, 5°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Krvava čajanka

22. novembar 2006, 16:42 Ivan Medenica
Copied

Priča o čaju (varijacije na temu Tri sestre A. P. Čehova); režija: Dijana Milošević; igraju: Maja Mitić, Sanja Krsmanović-Tasić, Aleksandra Jelić, Jugoslav Hadžić; Dah teatar

Podnaslov predstave Priča o čaju Dah teatra je sasvim adekvatan: reč je, zaista, samo o „varijacijama na temu Tri sestre„. Iz Čehovljeve drame se, pored nekoliko kraćih delova teksta, uzima samo osnovni motiv – čežnja junakinja da otputuju za Moskvu. Ovaj motiv se, zatim, misaono proširuje i usložnjava, pa tako ideja putovanja poprima nove i raznovrsne konotacije: od povezivanja različitih civilizacija do kolektivnog prisećanja na zločine.

Motiv povezivanja civilizacija pomera naše interesovanje s podnaslova na naslov. Predstava Priča o čaju počinje kao vrlo razdragan i razigran „salonski ritual“ služenja i ispijanja čaja: tri glumice, obučene u kostime iz Čehovljeve epohe, sipaju čaj, zveckaju porcelanskim i staklenim šoljicama, raznose ga i dele gledaocima. Pri tome, govore tekst iz Knjige o čaju Kakuza Okakure o poreklu ovog napitka i istoriji njegovog širenja i prihvatanja u drugim civilizacijama. Ovaj uvodni prizor, dakle, povezuje ruski salonski ambijent XIX veka s tipičnim čajnim seansama – ambijent iz koga potiču junakinje drame izabrane za polazište projekta – sa spomenutom idejom putovanja, takođe proisteklom iz drame Tri sestre. Putovanje je ovde, kao što je već rečeno, oblik povezivanja civilizacija: čaj je bio jedan od najvažnijih trgovinskih artikala pre nekoliko vekova, prošao je dug put od rodne Azije do Severne Amerike, gde je, u Bostonu, čak bio i povod jednog političkog sukoba.

Politički sukob! Ovaj bizaran podatak iz „istorije čaja“ možemo, krajnje slobodno, da doživimo kao prvi, blagi i usputni nagoveštaj jedne opšte promene atmosfere koja će uskoro nastupiti. Još nekoliko prizora protiče u atmosferi „ruske idile“ – veoma poetična i metaforična scena klizanja na ledu – da bi zatim, jedan po jedan, počeli da se plasiraju tekstualni materijali i scenski motivi s uznemirujućim prizvukom. Prvo nam se iz novina pročita monstruozno priznanje optuženog za ubistvo premijera Srbije, a zatim se uvodi i scenski razmaštava još jedan motiv koji univerzalnu ideju putovanja pretvara u konkretno putovanje u naše kolektivne i mučne uspomene, one koje rado zaboravljamo.

Središnje mesto među tim bolnim uspomenama zauzima prisećanje na odvođenje iz voza na stanici Štrpce, a onda i egzekuciju, 19 naših građana muslimanske nacionalnosti, koje se zbilo pre više od deset godina. U ovom motivu sustiču se, kao u žižnoj tački, svi aspekti globalne metafore putovanja u ovoj predstavi: tri sestre žele da (vozom) otputuju u grad svojih nada i iluzija, smrt je prekinula putovanje vozom grupe ljudi „krivih“ samo zato što su bili druge vere, prisećanje na neoplakani zločin je kolektivno bolno putovanje. Ovaj scenski prizor, možemo ga nazvati i središnjim, rediteljka Dijana Milošević i njeni saradnici postavili su na veoma snažan i metaforičan način. Likovnu osnovu tog prizora (scenografija Neše Paripovića) grade dve široke paralelne pruge na podu, dopola obojene u crveno; ovu scensku metaforu možemo čitati, krajnje slobodno, kao – krvave šine.

Kobno putovanje vozom prikazano je tako što glumica hoda po dvama kovčezima, koje neprekidno prenose jedan ispred drugog da bi se ostvario kontinuitet pravolinijskog kretanja (po šinama), a onda, u jednom trenutku, kovčeg ne stigne, noga ostaje da lebdi u vazduhu, ambis se otvara i… smrt širom otvara ruke. Na čehovljevsku haljinu žene koja je zakoračila u smrt, pribadaju se, s nekakvim ritualnim spokojem i posvećenošću, imena svih devetnaestoro pobijenih ljudi… Predstava koja je počela kao veseli građanski ritual ispijanja čaja, završava se kao potresni, pradrevni ritual oplakivanja mrtvih. Krug se definitvno zatvara kada se gledaocima, opet u potpunom miru, u šolje s čajem stavljaju minijaturne sveće: prijatni napitak postaje kandilo, radosna čajanka, na kojoj se planira put za Moskvu, postaje pomen onima čiji je životni put surovo i nasilno prekinut u nekoj balkanskoj zabiti zvanoj Štrpci.

Prethodna analiza je pokušaj kritičareve rekonstrukcije – verovatno i dosta lične – jednog zahtevnog i složenog umetničkog koncepta, s izoštrenim etičkim implikacijama. Taj koncept razvijao se u tesnoj saradnji rediteljke Dijane Milošević i izvođača Jugoslava Hadžića, Aleksandre Jelić, Sanje Krsmanović-Tasić i Maje Mitić, a putem radioničarskog procesa rada karakterističnog za Dah teatar. Pored slika koje su bile bitne za ovu analizu, projakat Priča o čaju sadrži još dosta metaforičnih, poetičnih, minimalistički stilizovanih, ritualizovanih i izrazito asocijativnih scena. Sve zajedno, one grade celinu zaokruženu s dva spomenuta scenska rituala (čajanka i pomen), ali to, međutim, ne znači da ne postoji ništa što bi narušavalo strukturu predstave. Pre svega drugog, rediteljka nije uspela da pronađe jasnu dramsku i scensku funkciju za jedini muški lik (a Jugoslav Hadžić je bio i izvođački neubedljiv u scenama sa tekstom). Takođe, čini se da je bilo potrebno čvršće utemeljnje za povezivanje dva glavna motiva predstave: nikada ostvarenog putovanja tri sestre i nikada dovršenog putovanja devetnaestoro muslimana… Ove primedbe se, ipak, povlače pred veoma promišljenim konceptom predstave, njenim suptilnim jezikom i, posebno, beskompromisnim etičkim stavom.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Beogradska filharmonija

25.januar 2026. S. Ć.

Sindikat muzičara: Ministarstvo kulture postupa mimo zakona

Sindikat muzičkih umetnika u otvorenom pismu poručuje Ministarstvu kulture da poštuje zakon i da raspiše konkurs za direktora Beogradske filharmonije, jer izbor Bojana Suđića nije po zakonu

Berlinare

25.januar 2026. S. Ć.

Festival u Berlinu: Iz Srbije „Imaginarni brojevi“ i dve koprodukcije

„Imaginarni brojevi“ je prvi kratki igrani film koji će se iz Srbije takmičiti u Berlinu nakon osam godina. Na Berlinaru će biti i dva filma u kojima je Srbija koproducent

Kultura sećanja

25.januar 2026. S. Ć.

Kome smetaju spomenici Pekiću i Narodnim herojima

Ovog vikenda u Beogradu oskrnavljena su dva spomenika: Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu i Narodnim herojima na Kalemegdanu. Obesna mladež, desničari, ili vlast – ko je kriv

Država i film

25.januar 2026. Sonja Ćirić

Da li će reditelji i producenti doći na panel Filmskog centra i NAFFIT-a

Filmski centar Srbije pozvao je reditelje i producente na panel koji na Zlatiboru organizuje sa NAFFIT-om, Nacionalnim festivalom filma i televizije za "lojalne i podobne", koji je, kao i cela filmska branša, prošlog septembra bojkotovao

Ministar kulture

23.januar 2026. Sonja Ćirić

Zaposleni Republičkog zavoda: Ministar Selaković nam preti zbog Generalštaba

Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite

Komentar
Fotografije i artefakti logora Jasenovac u Skupštini Srbiji

Komentar

Jasenovac u Skupštini Srbije

Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet

Andrej Ivanji
Dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milivoj Alanović u džemperu ispod koga se vidi plava košulja

Pregled nedelje

Ljudi koji bi da započnu rat u Srbiji

Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države

Filip Švarm
Blokada Filozofskog fakultta u Novom Sadu

Komentar

Šta bi naprednjaci dali da su Jelena Kleut

Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1829
Poslednje izdanje

Ova situacija

Opomene i pouke Vlade Zorana Đinđića Pretplati se
Intervju: Ivan Vujačić, ekonomista, bivši ambasador u SAD, predsednik upravnog odbora Fondacije Zoran Đinđić

Žongliranje sa 18 loptica u Vladi

Naprednjački udar na pravosuđe

Lojalizacija sudstva i tužilaštva

Vučić kao četnik

Zapela mi kokarda za granu

Iran

Američke pretnje i domaće nezadovoljstvo

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure