

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Od ministra-rezidenta i generalnog konzula Judžina Skajlera do današnjeg izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Majkla Polta, 35 ličnosti bilo je na čelu američke diplomatske misije u Beogradu


Mediji su objavili vest da Bela kuća namerava da za novog ambasadora u Beogradu postavi Kamerona Muntera (Cameron Munter, 1954), sadašnjeg zamenika šefa misije u ambasadi SAD u Pragu. Odlazak aktuelnog američkog ambasadora Majkla Polta (Michael Polt, 1954) je „redovan i posledica je činjenice da mu tokom leta ističe trogodišnji mandat“.
Imajući u vidu da je najavljena smena na čelu diplomatske misije zemlje koja danas ima nesumnjivo ogroman, često i presudan uticaj na globalna dešavanja, nemeće se zadatak za zemlju prijema (Srbija) da spremno dočeka najavljeni događaj.
Skroman doprinos tim pripremama mogu dati i istoričari tako što će, proučivši i analizirajući dostupne izvore, upoznati širu javnost sa istorijskim tokom funkcije šefa američke diplomatske misije u Beogradu. Prihvatajući se tog zadatka, sledi tekst koji je pred vama.
Srbija je prvog diplomatskog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država dočekala svečano. Bilo je to 10. novembra 1882. godine, kada je ministar-rezident i generalni konzul Judžin Skajler (Eugene Schuyler) predao svoja akreditivna pisma kralju Milanu Obrenoviću.
Skajler je stigao u Dvor tačno u podne velikim dvorskim kolima, u pratnji kraljevog prvog ađutanta i odeljenja kraljeve garde. Na ulazu je bila postrojena počasna četa, dok je vojna muzika svirala Hail Columbia. Judžin Skajler je na dužnosti opunomoćenog ministra i generalnog konzula Sjedinjenih Američkih Država u Kraljevini Srbiji ostao do 19. septembra 1884. Sedište je imao u Atini, jer je pored Srbije bio istovremeno i diplomatski predstavnik SAD za Grčku i Rumuniju. Poslednju diplomatsku službu imao je u Egiptu, koju je zbog malarijske groznice morao napustiti. Umro je na povratku kući, u Veneciji, jula 1890. godine, u svojoj pedesetoj godini. Počiva na venecijanskom protestantskom groblju San Mikele.
Od Judžina Skajlera do današnjeg izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Majkla Polta, 35 ličnosti bilo je na čelu američke diplomatske misije u Beogradu: u Kraljevini Srbiji (1882–1918) – 13, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevini Jugoslaviji (1918–1941) – 4, u vreme Drugog svetskog rata pri Jugoslovenskoj izbegličkoj vladi u Londonu (1941–1945) – 3, u DFJ, FNRJ i SFRJ (1945–1992) – 13, i u SRJ i SCG (1992–2006) – 2.


Prosečan mandat prvog čoveka američke diplomatske misije u Beogradu trajao je 2 godine 11 meseci i 7 dana.
Zvanje ambasadora, tj. zvanje koje predstavlja najviši rang u diplomatskoj službi, američki predstavnici akreditiovani kod srpske (jugoslovenske) vlade nose od 1941. godine. Prvi je sa tom diplomatskom titulom bio Entoni Dreksel Bidl (Anthony Drexel Biddle Jr, 1897–1961), koji je od 3. oktobra 1941. do 28. septembra 1943. bio akreditovan kod Jugoslovenske izbegličke vlade u Londonu.
Najduži mandat imao je Persival Dodž (Percival Dodge, 1870–1936), koji je u Beogradu proveo 6 godina 4 meseca i 16 dana od 5. oktobra 1919. do 21. marta 1926. godine. Dodž je i prvi šef američke diplomatske misije koji je bio akreditovan samo u Beogradu, dok su njegovi prethodnici (u vreme Kraljevine Srbije) bili istovremeno akreditovani i u još nekoliko balkanskih zemalja.


Najkraći mandat imao je Džon Ridl (John Riddle, 1864–1941) koji je na mestu prvog čoveka američke diplomatske misije u Beogradu proveo 7 meseci i 16 dana, tj. od 7. maja 1906. do 23. januara 1907. godine.
Od šefova američkih diplomatskih misija akreditovanih u Beogradu, samo je Džon Džekson (John Jackson, 1862–1920) imao dva odvojena mandata; prvi od 9. maja 1904. do 13. jula 1905. i drugi od 16. januara 1912. do 15. oktobra 1913. godine.
Na kraju, jedna zanimljivost. Počev od 1867. godine Sjedinjene Američke Države imale su svog diplomatskog predstavnika u Bukureštu. Bio je to Lajoš Čapkaj (Lajos Czapkay), naturalizovani Amerikanac poreklom Mađar. Blizina prve domovine imala je na njega uticaja, pa je već sledeće godine zatražio premeštaj u Budimpeštu. Da bi lakše ostvario svoju zamisao, Čapkaj je obavestio Stejt department da je za sebe našao adekvatnu zamenu. Bio je to niko drugi nego tadašnji srpski diplomatski zastupnik u Bukureštu Kosta Magazinović pa je tako, počev od 1. jula 1868, „došlo do neuobičajene situacije u međunarodnom diplomatskom pravu i diplomatskoj istoriji, da predstavnik jedne zemlje (Srbije) služi kao otpravnik poslova druge države (SAD), sa kojom nema službene diplomatske odnose“ (Milan Bulajić).


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve