Preporuka
Don Kihote, maštoglavi idalgo
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Mačve, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
TV stanica se zove – Super! Znači odmah u glavu, ekstra, u TV programu Supera ima emisija u produkciji Južnog vetra. To mu opet dođe kao klasika u klasici – vrh vrhova. Tokom odjave emisije primetio sam voditeljski par, uparađen u etno motive ili po starinski – u narodnoj nošnji. Nije folklor, nego nošnja užičkog kraja – znači, imamo etno voditeljski par. Tokom etno odjave oni su pozdravili – „etno–meraklije“ što je valjda metafora za gledaoce širom sveta. Za razliku od klasičnog, običnog konzumenta, etno-meraklija zna šta ‘oće i zna šta neće. Muzika ekstra, najave nadahnute, pa da se pozdravi ko treba, da se našali, da se zapeva i nazdravi. U etno scenografiji se vidi ambijent, čist hedonizam – da ne kažem merak. Kao u Sirogojnu, gde sam ovoga leta video etno-gospođu, da ne kažem babu, koju bi iz momenta angažovao na RTS–u u etno meraku. Uđeš u kuću, zemljani naboj, sa veriga visi kazan, okolo tronošci, preslice, sanduk, zemljana peć. U mraku čuči etno baba u šiljanima – zabrađena. Mi sa dečurlijom obiđemo krug, a onda se gospođa nakašlje, ustane, prikopča vunen prsluk, palcem i kažiprstom obriše uglove usana, namesti maramu i počne priču. Je l’ nam neko objašnjav’o – nije, evo ona će – bio viđen domaćin, ovde se jelo, gore držalo žito, a u kući spavali domaćin i domaćica. Samo ponekad porodilja, ako baš zazimi. Tu se ložilo, tu se živelo, kako je bilo mesta, nisu bila čeljad besna. Onda se baba odjavi, mi odosmo dalje do kačare i etno kafane, da ne kažem birtije, na proju sa kiselim mlekom.
Tako je Radoš Bajić snimao svojevremeno emisije o Božiću – pa deda unese badnjak i kaže „Eve ga badnjak u kuću!“ Bucko unuk odgovara: „E super!“
Posle sam video da „Etno-merak“ na Superu ima i koreografa – Vesnu Rivas, prvu vlasnicu pravoslavnih čivava kučića na svetu. Osveštani!
Posle sam na RTS-u video realiti šou o bebama. Posle 48 sati svadbe dolazi beba. Mama i tata su se mnooogo voleli, gledali zajedno televiziju i mami je porastao stomak. Gledamo, dakle, kako očevima cepaju košulje, onda se baba i deda svirnu, mislim od alkohola iako deda godinama nije pio zbog zdravstvenih razloga. Onda su se ponovo napili kod davanja imena, red je, pa su mamurni sa starijim detetom otišli da obiđu mamu. Starije dete, šta zna mučeno, pita – kako je ovo izašlo iz maminog stomaka. Mama pocrvenela, nek joj tata posle objasni. U to će i prija, snajka je gle divote – Bugarka, pa stiže prija i čudom se čudi – eto još jedno Srpče. Dok je bila trudna, mlada je non-stop cepala beli i crni luk. Ako zdravo je, al’ ne jedu toliko luka u Bugarskoj. Znači, test za porodilje: hukni de mlada da vidimo je l’ naše. Mislim da je emisija o roditeljstvu neophodna, al’ valjda ima još nešto osim etno-meraka i nazdravljanja. Nisam video da je neko skupljao papire za dodatak ili premiju za prvo dete. Da l’ ima nešto oko porodiljskog bolovanja – da ne bude ko u Kniću gde smeniše predsednicu opštine kad se porodila. Ajd što smeniše, nego plus otkaz – trudnoća je bolest, dobiješ bolovanje, nisi ni zašta, sedi kući gledaj decu. Da li će neko ponuditi očevima da prisustvuju porođaju, da mladica eventualno proba epidural, il će biti etno porođaj u štali na slami, pa ako baš zastudi, onda sa bebom kod svekra i svekrve.
Posle sam gledao emisiju o etno-kriminalu koja se zove „Crvena linija“ na RTS-u. Saznao sam da u istočnoj Srbiji postoji već česta pojava svojevrsnog lapota. Prvo ostareli roditelji prepišu deci imanje, a deca, po pravilu dugogodišnji gastarbajteri – obrnu ćurak naopako. U senci velelepnih kućerina, žive babe i dede u psećim straćarama, često mlaćeni, bez hrane i nege. Tako babu sa poseda koji vredi milione evra (a koja i bukvalno skapava od gladi i zime) opština smešta u starački dom kao socijalni slučaj. Godine odvojenosti kao da su potpuno izbrisale osećaj porodične bliskosti – valjda se samo čeka da etno-starčad pocrka, pa da se raspali etno-merak. Čak je i bivši ukućanin iz kvalifikacija za VB-a (deklarisani gej – Antal) pod sumnjom da je ubio majku nožem u nekom zabitom banatskom selu. Da li ovaj uznemirujući podatak pokazuje da u Srbiji među pedesetak ukućana (toliko je valjda do sada prošlo kroz kuću VB-a) dolazi po jedan ubica? Možda je dobro što nam televizija prikazuje i tu mračnu stranu našeg mentaliteta kao neko upozorenje. Etno je super, dok ne krene klanje keve.
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Mačve, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
Na upravo raspisanom tenderu nije naznačena procenjena vrednost rekonstrukcije, adaptacije i sanacije stare zgrade Glavne železničke stanice u Beogradu i promene namene u muzejski objekat. Sve treba da bude završeno za Expo
Gojko Božović je ovogodišnji dobitnik nagrade Velika bazjaška povelja koju dodeljuje Savez Srba u Rumuniji. Ta vest je skrenula pažnju i na veliko nastojanje srpske manjine u Rumuniji da ostanu povezani sa maticom
Nakon četvorogodišnjeg renoviranja opet je otvorena Biblioteka Foldžer u Vašingtonu, pa su sada prvi put izloženi njihovi najvredniji eksponati – retke knjige
Retrospektivna izložba Mire Brtke u Rimu ocenjena je kao događaj kulturne diplomatije. U Pekingu gostuje Muzej savremene umetnosti sa izložbom konceptualne umetnosti, a u Parizu, pred početak Olimpijdkih igara, predstavljena je arhivska građa o srpskim Olimpijcima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve