
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Putovanje u prošlost je omiljena srpska disciplina. Slučajno ili ne, čak i u kući Velikog brata, u njenom središtu – ispovedaonici, postavljena je vremenska mašina sa famoznom ručicom koju povlače ukućani. Do danas smo imali utisak kako ukućani VB-a ulaze u svojevrsnu vremensku kapsulu, izolovanu od ovdašnje svakodnevice. Međutim, posle nekoliko sezona, otkriva se da je već rođena paralelna virtuelna istorija VB-a. Setite se samo, ovaj serijal je obeležio Valter sa šmajserom, a takmičari su se obreli u Sarajevu 1944. Tada smo saznali da među njima postoji „krtica“, kulturan izraz za špijuna, lokatora, izdajnika, koji radi za Velikog brata. Tokom sledećih astralnih putovanja, ukućani su se čak vratili u 2006. i dobili isti zadatak kao tadašnja postava – sećate se Đankarlo, Jadranka, Miki, Ivan itd. Poslednjih dana – duet Bad Copy me inspiriše da razmišljam o onome što oni međusobno nazivaju „bekstvom u zdrav razum„. Ovaj genijalni citat govori o taktici koju možete primeniti u kući VB-a kada vas iznerviraju glupavim raspravama ili višesatnim repetitivnim narodnjacima – pobegnete u dvorište u zdrav razum. Pitam se gde je taj zdrav razum danas u Srbiji, ili će po nepisanom pravilu deca ponovo da beže iz ove zemlje u zdrav razum. Čuo sam kvazipatriote kako to i priželjkuju, jer se potreba za izolacijom od gluposti smatra izdajom – „krtičarenjem„, da se poslužim izrazom iz VB-a. Sticajem okolnosti, našao sam se na nekoliko dana u Sloveniji, zemlji koju mnogi ovde smatraju „krticom“. Moram priznati da tamo nisam bio od raspada SFRJ, pa sam bio neverovatno iznenađen kada smo se u Ljubljani našli nakon četiri sata vožnje autoputem. Da se razumemo, istu rutu sam prelazio nekoliko puta, ali je u mojoj glavi pod dejstvom višegodišnjeg ispiranja – Slovenija postala dalja. Eto dragi ukućani i na moj nekada zdravi mladi razum delovale su devedesete, a prvi znak psihološke starosti jeste pojava da vam destinacije deluju sve dalje i dalje. U Sloveniji je trenutno počeo prvi ciklus VB-a što se najavljuje bilbordima na kojima se gledaocima obećava golicava zabava – biće seksa! Ovaj šou po pravilu igra sa tabu temama u svakom društvu, pa će eto u Sloveniji biti najzanimljivije seksi scene. Među ukućanima, koje sam ovlaš pregledao, postoje i oni sa južnjačkim imenima, a našao se i jedan homeless. Ima dakle i u Sloveniji onih što nemaju doma, eto to će, bar za mene, biti mnogo zanimljivije od seksa. Što se tiče istorije i Valtera, toga nije bilo, bar za sada.
Ukoliko TV program narednih nedelja, ili meseci, nastavi da prati realnost – mislim da će veliki broj gledalaca poželeti da barem povremeno pobegne u „zdrav razum“. Ustaljeni načini ispamećivanja, naročito informativnim programom, podrazumevaju smrtonosnu kombinaciju izveštavanja o Kosovu (sada sve češće u medijskom jeziku podeljenog na Severno i Južno – i Srbe severno i južno od Ibra), napetosti oko Evrovizije i predizborne kampanje. Da li ćete moći da se opustite uz Evrosong – koji će biti pokušaj da se Srbija ugura u Evropu, bar na mala vrata. Da li će vas opustiti „Veliki brat“ – gde su zaključani svi estradni parlamentarci, pa imate svog predstavnika i ljubimca/ljubimicu kojoj želite uspeh i 50.000 evra materijalnog dobitka. Možda možete da pobegnete u prirodu, figurativno rečeno, pa da satima gledate prirodnjačke emisije sa insektima, životinjama i ribicama. Uskoro ćete primetiti stanovite i brojne sličnosti sa ljudskim zajednicama – pa ćete bubama i životinjama početi da pripisujete ljudske osobine – to se zove antropomorfizam, ili basna. Poželećete da glasate za neku biljnu ili životinjsku vrstu na izborima, ali njihova imena neće biti na biračkim listićima. Ispašćete ludi i onda ništa od bekstva u zdrav razum. Možete da potražite pomoć putem nekog astrocentra gde će vam jurodivi ljudi dati određene savete. U nekoliko navrata primetio sam da gledaoci počinju da pariraju vidovnjacima – ne postavljaju pitanja i daju generalije, već zamislite, polemišu sa astrologom ili numerologom! Petljaju se u pos’o, raspravljaju se kao u političkoj debati, ‘oće da pokažu da o astrologiji ili numerologiji znaju više od eksperata. Opa, pobuna ovčica, ode zdravi razum dođavola.
Na kraju, možete da isključite televizor i počnete da, recimo, čitate novine. Recimo, „Politiku„, gledao sam reklamu. Tamo vam se pojave novinari u kafani, na demonstracijama i na ulici koji vam obećavaju informacije i priče o svim temama. Na kraju vam urednica saopšti da čitate novine – svakoga dana, da bi razumeli šta nam se događa. Ova sugestija, molba ili naređenje, kako već ko shvata, podseća me na epizodu „Sunđer Boba“ u kojoj njegov gazda Keba Kraba obeća da će svaki dan da plaši mušterije i sutra, i sutra i sutra…
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve