img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Izložba

Kultura hleba

06. август 2008, 16:55 Ivana Milanović Hrašovec
Copied

Utkan je u civilizaciju kao izvor života, inspiracija je umetnika, deo religije, ideologije, izreka, poslovica, obožavan i psovan. Manifestacija i izložba koja se upravo održava u Galeriji Progres u Beogradu posvećena je – hlebu

NAGRADA BALKANKULTA: Ex libris Bosiljke Kićevac

Jedna poruka o hlebu i kolačima izrečena u Francuskoj revoluciji, izopštena iz bilo kakvog istorijskog konteksta ostala je da važi kao večita metafora nerazumevanja i nejednakosti među ljudima. Vitlejem, mesto rođenja Isusa Hrista, sina Josifa i Marije, na jevrejskom znači „kuća hleba“ (Beth-Leham). U staroj Grčkoj boginja plodnosti Demetra bila je ujedno i boginja pekarstva, a od praistorijskih zapisa u kamenu pa sve do Pikasa i postmoderne, hleb je „izvor života“ bez obzira na vreme i prostor.

Proučavajući kulturološka i religijska značenja hleba, njegovo mesto u istoriji i u svakodnevnom životu, Dimitrije Vujadinović, predsednik Balkankult fondacije, u uvodu svoje knjige koja je u pripremi, piše: „Tajna hleba leži u njegovoj istinskoj gastronomskoj vrednosti, duhovnoj i kulturnoj posebnosti. Misterija i čudesnost hleba nije muzejska vrednost, to je živa ljudska riznica kolektivnog pamćenja. (…) Priča o hlebu je priča o čoveku koji nas upoznaje s antropološkim, simboličkim, kulturološkim, socijalnim i gastronomskim aspektima ljudskog života.“

Hleb – svetska kulturna baština je mozaički program Balkankulta koji je u ovoj oblasti započeo rad na različitim projektima. Deo tih projekata je i manifestacija „6000 godina kulture hleba“, koja se održava u Galeriji Progres od 4. do 8. avgusta, a koju čine tri izložbe (izložba ekslibrisa, ruskih plakata i fotografija iz srpskog muzeja hleba), kao i projekcije najboljih dokumentarnih filmova o istoriji hleba.

ŠEST MILENIJUMA: Svetski konkurs za ekslibris na temu hleb kao kulturna baština, Balkankult je pre tri godine raspisao u saradnji sa Ekslibris društvom iz Beograda, Ekslibris društvom iz Ankare, sa EricArts institutom iz Bona i Muzejom hleba iz Ulma. Na konkurs je pristiglo više od osam stotina radova iz celog sveta, a ova izložba je zapravo izbor od 250 najboljih. Kako tvrde u Balkankultu, kroz pristigle radove i umetničku formu ekslibrisa može se sagledati celovita zadata tema, od njenih mitoloških do savremenih aspekata, a prema mišljenju mnogih kolekcionara i poznavalaca ekslibrisa, reč je o jednoj uspeloj seriji, visokih umetničkih dometa, reprezentativnoj, koja se može prikazivati bilo gde u svetu što i jeste namera ove fondacije. Polazeći od originalnosti, estetskih i tehničkih vrednosti, međunarodni žiri je prošle godine dodelio nagrade, pa je tako prvu nagradu dobio mladi umetnik iz Belorusije, koji je svojim grafičkim prikazom naglasio iskonski odnos čoveka prema gladi i hlebu, a među nagrađenima su još i umetnici iz Rusije, Belgije, Turske, Češke, iz SAD, kao i nekoliko umetnika iz Srbije.

Drugi deo manifestacije je izložba ruskih reklamnih plakata na temu hleba i pekarstva, rađenih u periodu od 1859. do 1959. godine. Serija od 20 plakata koje je izdalo rusko udruženje pekara zanimljiva je ne samo zbog umetničkih, dizajnerskih vrednosti nego i zbog političkog, ideološkog konteksta u kome su plakati stvarani. Kao pravi reprezent carske Rusije druge polovine XIX veka, vremena kada je dvor promovisao i slavio industrijski zamah i uvođenje novih proizvodnih marki, prvi plakat iz tog doba zapravo je reklama novih raznovrsnih francuskih kolačića koji se služe uz čaj. SSSR je, opet, širio svoju ideologiju i optimizam, ističući socijalistički privredni rast, a na jednom od poslednjih plakata, iz 1959. godine, stilizovana je „uzletela“ šolja čaja na kojoj piše „Sputnik“.

PROMOCIJA PECIVA: Hleb na ruskim plakatima

Kako bi se što efektnije pratila sva aktuelna ideološka kretanja, izrada plakata poveravana je renomiranim umetnicima, pa je ova zbirka ujedno i svedočanstvo zvaničnih likovnih pravaca u ruskom odnosno sovjetskom društvu kroz buran stogodišnji period.

Treću izložbu čine fotografije iz Srpskog muzeja hleba iz Pećinaca, nadomak Beograda, domaćeg reprezentativnog muzejskog predstavnika kulture i simbolike hleba na ovim prostorima. Na izložbi su fotografije najzanimljivijih delova iz ove muzejske institucije, od poljoprivrede do kulture i religije, a koju je 1995. osnovao slikar Slobodan Jeremić Jeremija, obišavši stotine sela u Srbiji iz kojih je prikupio dve hiljade eksponata. Fond muzeja razvrstan je u tri stalne postavke, etnografsku, arheološku i slikarsku, a pored zbirke hlebova podeljenih u grupe – božićni, uskršnji, slavski, svadbeni i podušni, postavku čine i zbirka oruđa za obradu zemlje, zbirka predmeta za pripremu hleba, ali i prvi srpski žrvanj pronađen u Vinči i još nekoliko praistorijskih žrvanja.

KROZ ISTORIJU: Poznato je da su ljudi u praistoriji pravili neku vrstu hleba od kaše koja se prvi put, verovatno slučajno, ispekla na nekom vrućem kamenu. U Vinči su pronađena dva kamena u koja su se stavljali zrnevlje i semenke i tako su se mleli. Međutim, kada govorimo o kulturi hleba, kako za „Vreme“ tvrdi Dimitrije Vujadinović iz Balkankulta, onda govorimo o kulturi Egipta. „Stari Egipćani su imali zapisane recepte za 50 vrsta hlebova. Zapisi o tome kako se proizvodio hleb postoje u piramidama Ramzesa IV, kao što postoji i hijeroglif kojim se označava hleb.“ Još u starom Egiptu, čovek je hleb kao svoj najznačajniji proizvod za preživljavanje uveo u religiju. Nijedan drugi proizvod egipatske kulture nije imao takvu religijsku simboličku vrednost: postojao je bog hleba, postojala su jasna pravila ko sme da meša hleb, a kao izumitelji kvasca Egipćani su smislili pravilo da kvasno testo ima taj značaj, tu vrednost, kao vatra na ognjištu i kao voda za piće.

Značaj hleba se nastavlja i kod Jevreja. Hleb je čuvar kolektivnog sećanja, još od progona iz Egipta, i Jevreji svaki svoj praznik, čak i svaku subotu počinju molitvom i posebnom vrstom hleba. Hleb je hrana za preživljavanje, svetinja, i u Talmudu postoje pravila kako se čovek mora odnositi prema svakom, ne samo ritualnom hlebu.

Obožavanje hleba postojalo je i u staroj Grčkoj. „Velike misterije o kojima se malo zna jer nisu zabeležene, kao što je velika procesija u septembru nakon polaganja žrtve, modernim jezikom rečeno bila je neka vrsta karnevala sa mnogo više religijskih, sakralnih elemenata. U njoj su se nosile razne vrste hlebova u čast boginje Demetre, boginje plodnosti i pekarstva“, kaže za „Vreme“ Vujadinović.

U starom Rimu su pak nastali prvi pekarski esnafi, a sami pekari bili su toliko cenjeni da je onaj ko „isporučuje dobar hleb“ mogao biti kandidovan na bilo koju odgovornu dužnost u državi. Rimski pekari su imali i svoj praznik u čast boginje peći. U iskopinama Pompeja takođe su pronađene peći okruglo zidane, nalik starim seoskim pećima u ravničarskim krajevima.

Kada su prvi hrišćani išli da hristijanizuju pagane govorili su „došao je novi bog hleba!“, a poistovećenje Isusovog tela i hleba ima duboke kulturološke, istorijske, socijalne korene. Takođe, za raskol istočne i zapadne crkve, pored borbe za vlast, postojala su i tri kanonska razloga: sveti duh, sveto trojstvo i hleb. Odnosno, da li treba koristiti kvasni hleb, kako se zadržalo u pravoslavlju, ili beskvasni, kako su u početku prihvatili katolici da bi danas razvili shvatanje o previše materijalizovanom hlebu koji kao takav više ne može služiti u religijske svrhe.

U uvodu svoje nove knjige, Vujadinović piše da se najstarije pominjanje hleba u srpskim pisanim dokumentima nalazi u Prizrenskoj hrisovulji. U Zakoniku cara Dušana takođe se pominju hleb i žito. „Svakako da se na dvorovima naših srednjovekovnih vladara znalo za hleb, i to kvalitetan hleb prema recepturi vizantijskog dvora. Posebno je bio čuven hleb sa medom.“ U tradicionalnoj kulturi balkanskih Slovena, hleb ima i ritualnu funkciju, kada prestaje da bude predmet i postaje znak. On je i deo magijskog ponašanja, uz pomoć koga se uspostavlja veza između čoveka i nečiste sile, ili u sebi sadrži elemente za koje se veruje da mogu delovati na onoga ko ga koristi. Kao simbol, hleb je veoma prisutan u našoj etnologiji, on se pominje u zdravicama, dobrodošlicama (Časno seli/hleba jeli/pošteno ustali: dobar glas doneli/bolji poneli, Bože daj!), poslovicama, igrama, zakletvama, isto tako u kletvama i psovkama.

Obredni hlebovi u srpskim pravoslavnim običajima i danas imaju središnje mesto. Oni su deo liturgijskog obreda, pričešća, koje simbolizuje sjedinjenje vernika sa telom Isusa, ali i deo jedinstvenih porodičnih praznika. Na dan slave, u kućama se na domaći način priprema slavski kolač, kao žrtva Bogu, svetitelju i precima, ali i hlepčić koji se daruje crkvi. Slavski kolač postaje simbol nade, porodičnog bogatstva i dobra, on je centar obreda. U Srbiji se i gosti tradicionalno dočekuju pogačom i solju, a stara narodna izreka hleb se od duše pravi samo je jedan od etno-podataka koji objašnjava taj suštinski, gotovo religijski odnos čoveka prema hlebu.

Vredan etnološki zapis kulture hleba je i knjiga izreka i poslovica svih naroda sveta, koju je udruženje pekara iz Škotske naručilo i izdalo još 1924. godine. Zahvaljujući angažovanju Dimitrija Vujadinovića, koji je uspeo da nabavi fotokopiju te knjige iz Nacionalne biblioteke Velike Britanije, ova jedinstvena publikacija u koju su strpljivo sabirane sve izreke o hlebu raznih naroda doživela je, i to u našoj zemlji, svoje prvo reprint izdanje. Posvećeni istraživači smatraju da većina aspekata značaja hleba kao kulturne baštine još nije istražena, a da, s druge strane, tradicionalni recepti za pripremanje hleba, kao osnova te velike kulture, sve više bivaju zaboravljeni.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Demant

11.септембар 2025. S. Ć.

Narodno pozorište: Nismo izostavili Vanju Milačić

Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure