Usred svetske finansijske krize i naši vodeći državni funkcioneri su, poput svojih kolega iz inostranstva, shvatili da moraju pre svega umirivati građanstvo da stvari kod kuće nisu izmakle kontroli, kako u zemlji ne bi došlo do uvek razorne panike
NA BRANIKU TREZORA: Guverner Jelašić
Pošto su na građanski stampedo najosetljivije banke, normalno je da se guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić počeo svakodnevno pojavljivati na televiziji i u svim drugim medijima da ustvrdi da „bankarski sektor u Srbiji raspolaže dovoljnom količinom novca tako da građani ne treba da strahuju za svoje depozite u bankama; da se od štednje u našim bankama od oko 5,7 milijardi evra, 40 odsto nalazi u NBS-u u gotovini ili u njenim lako unovčivim hartijama od vrednosti; da je državna garancija za štedne uloge do 3000 evra dovoljna, jer 80 odsto uloga ne prelazi taj nivo; da naše banke imaju najveću adekvatnost kapitala od 28 odsto; da su naše devizne rezerve od oko deset milijardi evra dovoljno visoke i sigurno plasirane uglavnom u centralnim bankama stranih zemalja, a ne u njihovim investicionim bankama; da je većina naših banaka povezana sa evropskim bankama koje će uživati neograničenu garanciju po odluci 15 ministara finansija EU, iz garantnog fonda za međubankarske pozajmice teškog oko dve hiljade milijardi evra.
Guverner Jelašić, mora se priznati, nije protekle sedmice nijednog trenutka gubio prisebnost, mada je u odbranu dinara morao u poslednjih desetak dana, u četiri navrata, ukupno da ubaci bezmalo 200 miliona evra – pošto mu je jasno da bi naglo poskupljenje stranog novca izazvalo veliku unutrašnju nervozu, pa i konfuziju, mada kretanje deviznog kursa, teorijski, nije direktno povezano sa likvidnošću bankarskog sistema. Ispalo je na kraju da je sve ono što se javno ili okolišno doskora zameralo Jelašiću – da je cepidlaka u monetarnoj politici što je navodno gušilo naš razvoj; da preteruje sa visinom obaveznih bankarskih rezervi (posebno onih u devizama) i suviše strogo kvalifikuje rizičnost određenih bankarskih plasmana; da na veštački način održava vrednost dinara i plaća previsoke kamate na papire NBS-a itd. – da je dakle sve ono što se pripisivalo njegovoj „činovničkoj i udžbeničkoj uskogrudosti“ te „poslušništvu prema stranim centrima pedantne moći“, sada u stvari dobro za naš finansijski sistem. Iz tog razloga, valjda je jedan od naših privrednih dnevnika u protekli utorak na naslovnoj strani kao naslov broja istakao: Privreda sve nade polaže u Jelašića!
Uprkos svemu tome, normalno je što je znatan broj deviznih štediša ipak krenuo na bankarske šaltere da povuče svoj novac u slamarice, a kada su neke banke počele da otežu isplatu pologa i „zakazuju“ dane kada će isplatiti one navodno visoke (a reč je uglavnom o polozima između 1000 i 10.000 evra, koji su samo kod nas „visoki“) – delimično je pokrenut efekat multiplikacije nesigurnosti.
U svemu tome, za vikend se dogodila i godišnja skupština Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke na koji je otputovala i naša delegacija sa potpredsednikom Vlade Srbije Božidarom Đelićem na čelu, a u čijem su sastavu bili i ministarka finansija Diana Dragutinović i guverner Radovan Jelašić. Tu priliku da se i iz Vašingtona pridruži umirivanju građanstva u Srbiji vođa naše delegacije iskoristio je u nešto preteranoj količini, i po visini intonacije, i po obimu tema. Prvo je, 11. oktobra, ustvrdio da je finansijska situacija u Srbiji „znatno povoljnija nego u mnogim drugim zemljama sveta pa i našeg regiona“, zahvaljujući „opreznoj i strogoj monetarnoj, kao i odmerenoj generalnoj politici koja ne proizvodi konflikte , već stabilnost“, a zatim je izneo „bumerang poentu“ da su naše devizne rezerve „jake onoliko koliko su jake najjače zemlje sveta“ (baš u trenutku kada se finansijski ljuljaju upravo najjače zemlje sveta). Sledećeg dana, 12. oktobra, Đelić je rekao da će biti „razmotrena i mogućnost potpisivanja jednogodišnjeg sporazuma sa MMF-om“ (čija će se delegacija već 28. oktobra pojaviti u Beogradu) što je narednih dana već rasplamsalo stare diskusije u Beogradu, na besmislenu temu da li je Srbiji bolje ako u ovim kriznim vremenima ne bude sama, te je bude na neki način „kontrolisala“ ova globalna institucija „u kojoj većinski paket ima američka finansijska oligarhija“ (kako se izrazila jedna profesorka univerziteta). Zatim je, 13. oktobra, Đelić našoj javnosti uputio informaciju da će se sa svetske finansijske skupštine vratiti u zemlju sa dobrim vestima za Srbiju, jer je konačno obezbeđen kredit Svetske banke za izgradnju Koridora 10 u visini od 388 miliona dolara, sa mogućnošću da se na proleće on povisi za još 200 miliona dolara. On je pri tome ponovio tezu da ova teška situacija daje izvesne šanse Srbiji da dokaže da je u nju bolje investirati nego u druge lokacije, ali da je zbog toga potrebno da „još odgovornije vodimo zemlju u kojoj se i dalje više troši nego što se zarađuje“.
Ne osporavajući pravilo da političari na vlasti ne smeju gubiti glavu kada naiđe kriza i da moraju umirivati uplašeni narod, pogotovu ako imaju opoziciju koja je na sve spremna i koja smatra da svaka kriza radi u njenu korist, a naročito kriza kapitalizma – valja ipak primetiti da ni višak optimističkih sedativa verovatno nije koristan u danima kada se čiste glave moraju brzo donositi dalekosežne i nepopularne odluke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!