Nekima je Crna Gora sigurna kuća, usprkos restriktivnom Zakonu o državljanstvu Crne Gore, temeljem kojega još priličan broj stanovnika te države ne uspijeva regulirati crnogorsko državljanstvo.
Tjednima već slušamo o Darku Šariću, koji ima srpsko državljanstvo, ali mu se zaželjelo i crnogorskog, pa su mu nadležni polovinom novembra prošle godine (nakon što je u maju predao zahtjev za državljanstvo) dali garanciju da će postati građanin Crne Gore ako u roku od dvije godine donese otpust iz državljanstva Srbije. Bit će da je Šarić sad zauzet nekim drugim poslovima, ali ima fore da se još pozabavi otpustima i prijemima…
Taman kad se to razjasnilo, ispostavilo se da je bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, za kojim je raspisana međunarodna potjernica zbog korupcije u njegovoj zemlji (dobio je dvije godine zatvora), biznismen u Crnoj Gori – navodno obnavlja hotel „Sveti Stefan“ – ali i crnogorski državljanin! To je prije nekoliko dana potvrdio i MUP Crne Gore, jedino još nemamo potvrdu da li Šinavatra ima dokumente na svoje ime, ili pak koristi lažno ime Taki Šinegra u svim svojim pasošima, crnogorskom, nikaragvanskom i ugandskom, muvajući se između Londona, Dubaija i Budve, gdje je viđan po restoranima i kafićima prošloga tjedna, i Podgorice, u kojoj su mu u šopingu – prema tvrdnjama crnogorskih medija – viđene supruga i dvije kćeri.
POVLAŠTENI: Crnogorske vlasti tvrde da nema razloga da se bilo kakve mjere poduzimaju prema Šinavatri: prvo, kako je saopćeno, za bivšim tajlandskim premijerom nije raspisana crvena međunarodna potjernica, jer Generalni sekretarijat Interpola u Lionu nije prihvatio potjernicu nacionalnog biroa Interpola iz Bangkoka, te potjernica nije unesena u Interpolovu bazu podataka, shodno članu 3. Statuta Interpola. „Tim članom je precizirano da je u Interpolu strogo zabranjena bilo kakva aktivnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju političku, vojnu, vjersku ili rasnu pozadinu“, kaže se u policijskom saopćenju. Drugo, u rodnom Šinavatrinom kraju događaju se politički belaji i demonstracije protiv aktualnih vlasti: riječ je o protestima njegovih pristalica, pa su se tajlandske vlasti zabrinule i službenoj Podgorici prijavile da imaju indicije da bi on mogao iz neke treće zemlje utjecati na podizanje tenzija u Tajlandu. Na to je odgovorio crnogorski šef diplomacije Milan Roćen, izjavom da Šinavatri neće biti dozvoljeno da s crnogorske teritorije radi protiv interesa Tajlanda. Treće, prema tvrdnjama crnogorskih medija, crnogorski državljanin Taksin Šinavatra je nakon što je obavio nadzor nad svojim investicijama u svojoj domovini Crnoj Gori već odletio za Dubai.
PROCEDURA: E sad, evo što se sve treba od papira donijeti da bi se ušlo u postupak dobijanja garancije za crnogorsko državljanstvo: izvod iz matične knjige rođenih, potvrda o trenutnom državljanstvu, izvod iz knjige vjenčanih (ako ste u braku), potvrda o državljanstvu bračnog druga, potvrda da niste osuđivani u državi čije državljanstvo imate, potvrda da niste osuđivani u državi čije državljanstvo želite, potvrda o mjestu prebivališta u državi čije državljanstvo tražite (uslov da bude prije maja 2006), kopija lične karte, kopija pasoša (ako ga imate), potvrda o radnom odnosu na neodređeno vrijeme i visina plaće i potvrda o imovinskom stanju, izvod iz katastra.
Uz sve to, državljanstvo se može steći nakon deset godina boravka u Crnoj Gori, odnosno pet godina ako ste najmanje tri godine u braku s crnogorskim državljaninom ili državljankom.
Koliko se zna, Šinavatra nema ženu Crnogorku; doveo je u Crnu Goru svoju vlastitu. Ako je i skupljao papire koje obični smrtnici prikupljaju, možda mu je netko od njegovih pristaša u Tajlandu izdao lažnu potvrdu da nije osuđivan u zemlji čije državljanstvo ima. Ako je nakon garancije dobio državljanstvo, za pretpostaviti je da se odrekao onih prethodnih: Tajlanda, Nikaragve i Ugande. Ako je ostao samo crnogorski državljanin, ne mora brinuti: Crna Gora ne izručuje svoje državljane drugim državama, bez obzira na krivično djelo o kojem je riječ, a kamoli za korupciju po potjernici koja je i Interpolu, kako se tvrdi, bila sumnjiva.
ZASLUŽNI: Taj zabavni Šinavatrin primjer, međutim, oslikava svu perfidnost vlasti u državama regije, jer nije Crna Gora usamljena u maltretiranju svojih vlastitih građana u procesu dobijanja državljanstva, a lakog primanja raznih bjelosvjetskih prevaranata i kriminalaca u svoje državljansko okrilje. Kad je o Crnoj Gori riječ, zna se da su i neki poznati građani Srbije dobili njeno državljanstvo (bez odricanja od dotadašnjeg, koliko se zna), od nespornih Milene Dravić i Dragana Nikolića do Dragana Džajića, koji je državljanstvo dobio nakon što je pušten iz pritvora u kojem je bio u prvih šest mjeseci istrage o navodnom muljanju s transferima igrača. Crnogorski ministar policije Jusuf Kalamperović je tada izjavio da Džajić nikada ne bi zloupotrijebio crnogorski pasoš kako bi sebi osigurao utočište u Crnoj Gori i izbjegao sudski proces u Srbiji: „Svako ko je bar jednom vidio Džajića zna da on to nikada ne bi uradio“, rekao je tada vidoviti Kalamperović; istina, Džajić se svaki puta uredno odazvao pozivu istražnih organa u Srbiji.
Ima još zabave: Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore i Egipta založila su se za državljanstvo izvjesne Reem Ahmed Ahmed Khader iz Kaira, koja je, prema riječima Kalamperovića koje prenose crnogorski mediji, unuka Crnogorke iz Grblja. Državljanstvom Crne Gore se nedavno podičio i nekadašnji ambasador Dojčilo Maslovarić, bliski prijatelj Slobodana Miloševića i član JUL-a, ali i potpredsjednica Vlade Crne Gore, kojoj za tu funkciju nije smetnju pravio nedostatak državljanstva države koju vodi!
Nije ni Srbija bila maćeha: dok joj Crna Gora ne da Željka Maksimovića Maku, Srbija spašava glumca Žarka Lauševića srpskim državljanstvom u slučaju da ga išutiraju iz SAD. Crna Gora tvrdi da su spas u Srbiji i njenom državljanstvu našli bivši policijski funkcioneri koje crnogorsko Državno tužilaštvo smatra odgovornim za deportaciju Muslimana i Bošnjaka iz Crne Gore policiji Radovana Karadžića u Republici Srpskoj, što je jedan od najtežih ratnih zločina u Crnoj Gori, za koji se počiniocima sudi u Podgorici.
ODBEGLI: Kad je o Bosni i Hercegovini riječ, situacija je jednako bratska i uzajamna. Buka se digla u trenutku kad je Branimir Glavaš, umjesto da se u zagrebačkom Županijskom sudu pojavi na izricanju presude za ratne zločine u Osijeku, pojavio u rodnoj Hercegovini, pobrinuvši se da netom prije dobije državljanstvo te zemlje. I nije jedini: neposredno prije njega, utočište je u BiH potražio i dr Ognjen Šimić, osuđen u Hrvatskoj zbog primanja mita. Ukratko, BiH i Hrvatska međusobno „duže“ stotine takvih finih ljudi, dvojnih ili višestrukih državljana, pri čemu i jedni i drugi u zemljama svog „egzila“ žive neometano, kao pošteni i neosuđivani ljudi. I Milorad Ulemek Legija je bio jedan od takvih sve do 2003. godine: dali mu i hrvatsko državljanstvo.
Godinama se krvavo ratovalo za granice i suverenitete u ovom dijelu Evrope. Danas, desetljeće nakon što su ratni sukobi stali, kriminalci i zločinci svih vrsta prelaze granice, dobijaju pasoše i državljanstva kad se sjete, a države i dalje ništa ne rade da se to promijeni. Možemo se smijati na račun novopečenog Crnogorca Šinavatre ili unuke crnogorske babe iz Egipta, ali nije smiješno što su zemlje regije sigurne kuće za barabe i ubojice, naše vlastite i bjelosvjetske.
English
Deutsch
Русский
Српски језик