... Ovo prvo razumjeli nismo, kaže narodna pesma. Pismo Darka Šarića koje se ovih dana telali na sva usta u stvari je ne-događaj, glupava tabloidna senzacija i koještarija. To što advokati i tabloidi imaju svoj interes u naduvavanju te priče, druga je stvar
U nedostatku drekavaca (sezona će tek nastupiti) i sličnih letnjih tema, pismo koje je – kažu! – begunac od pravde i od još nekoliko važnih planetarnih agencija za borbu protiv narkotika, Darko Šarić, uputio svom advokatu Zdenku Tomanoviću i vaskolikom srpskom pravosuđu postalo je senzacija nedelje. Svi primili, svi sada to čitaju i analiziraju; te zašto; te šta hoće; te je l’ to baš on?
OGLASIO SE: Darko Šarić
Šta Darko Šarić hoće, to je jasno i bez pisama. Hoće da mu se ne prodaje imovina na doboš i tu ga sasvim razumemo: a ko to voli? Ima tu nekoliko pravosudnih cepidlačenja oko toga, ali to će stručnjaci civilisti već raščivijati u dužnom roku. Vratimo se mi na ta pisma.
Odakle pisma? Kaže advokat Tomanović da je pismo koje je on primio, rukom pisano, veli, stiglo iz jedne „evroazijske zemlje“ koju ne može da imenuje. Evroazijskih zemalja ima ukupno dve: Ruska Federacija i Turska, pak vi sad birajte. Poznavaoci prilika kažu da Turska nije baš najzgodnija država za sakrivanje od Interpola; Rusija je mnogo zgodnija, kao što smo videli iz nekoliko poučnih primera (Bogoljub Karić, Mira i Marko Milošević), ali dobro. Darko Šarić – koliko god kukao nad svojim lampama i nameštajem – ima dovoljno para da sebi u toj nekoj „evroazijskoj zemlji“ nađe ekološku nišu u koju će se zavući i mirno živeti, pod uslovom da se pokrije ušima, zavuče u mišju rupu i bude tiši od trave; naročito da se ne meša u lokalna posla s kokainom i sličnim supstancama. Uverljive lažne papire zasigurno već ima (dovoljno je bistar da je na to mislio na vreme); sve ostalo mnogo je lakše.
Što se samih pisama tiče, mogla su da budu napisana bilo gde na planeti, pa poslata iz „evroazijske zemlje“, hvala lepo. Tu poštanski žigovi, marke i koverte ne znače ništa, mada se moraju proveriti čisto rutinski. Autentičnost – dakle, je li to pisao baš Darko Šarić – dade se utvrditi srazmerno lako, grafološkim veštačenjem potpisa i rukopisa pisma (ako ga ima, kao što advokat Tomanović tvrdi). Ta je tehnika stara i nesporna.
Ako ispadne da je ta pisma pisao baš Darko Šarić, dolazimo do zanimljivijeg dela moderne kriminalističko-forenzičke tehnike. Ispitivanje dokumenata nadasve je zanimljiva grana nauke. Antikvitetna dokumenta ovde ostavljamo po strani, po prirodi stvari. Kod ovakvih dokumenata kakva su Šarićeva takozvana pisma, prvo se gledaju opšti izgled i format papira, kao i vrsta štampača i tonera – ako su iz kompjuterskog štampača (a iz čega bi bili u današnje vreme?). Štampači su teži za identifikaciju od mehaničkih pisaćih mašina starog tipa, ali se dadu razvrstati u nekoliko osnovnih tipova. Mastilo iz tonera takođe je podložno hemijskoj analizi, ali ni tu nema mnogo šansi za preciznu identifikaciju. Svi prave štampače i svi pune tonere, pa kako ko zna i ume. Ipak se tu može napraviti izvesna eliminacija.
Tu dolazimo do papira, koji je izuzetno važan trag kod ove vrste dokumenata. Svaki krim-tehničar (danas se to, zbog televizije, zove forenzičar) prvo će – za svaki slučaj – proveriti ima li otisaka prstiju na papiru; svakom umetniku omakne se greška. Onda se proveravaju format, način rezanja, vrsta i starost papira. Papir za štampače i već ostalo izgleda vazda isto, ali ima svoje posebne karakteristike. Tu je od velike pomoći jedan strašno koristan uređaj koji se zove gasni spektrohromatograf, ili gasni hromatospektrograf, nemojte me hvatati za reč. Ukratko: iz papira originalnog dokumenta izvade se uzorci čistog i odštampanog papira (to se radi onom kancelarijskom napravom za bušenje rupa i pravljenje konfeta). Ti se kružići zatim, jedan po jedan, stavljaju u taj uređaj koji ih naglo spali i analizira gasove koji od njih nastanu. Tako se dobije spektrogram iz koga se jasno vide svi hemijski elementi prisutni u papiru i toneru ili pisaljki bilo kog tipa. Broj različitih mastila, punjenja za hemijske olovke itd. ograničen je i zato postoji mogućnost sužavanja i eliminacije. Isto je i sa papirom: iskusna laboratorija sa dobrom bazom podataka ukazaće odmah na poreklo korišćenog papira, a tih izvora papira nema toliko mnogo.
Sada treba sravniti i uporediti podatke dobijene svim ovim analizama: grafološki nalaz; starost, sastav, poreklo i pribavljivost papira i mastila, odnosno tonera; vreme pisanja dokumenta. Presek svih ovih saznanja ukazaće prilično precizno na kriminalistički relevantne okolnosti: vreme pisanja, pribavljivost papira i tonera/mastila, poreklo papira i tonera/mastila, starost svih tih elemenata, njihovu eventualnu izloženost lokalnim materijalnim uticajima poput prašine, atmosferskog taloženja itd., kao i mogućim biološkim kontaminacijama kakva je DNK.
Sve je to poznato i raspoloživo, naročito kod velikih planetarnih agencija kakva je američka DEA, koja koristi tehničke resurse FBI kad im zatrebaju i koju Darko Šarić, koliko vidimo, akutno zanima. Ako se te analize urade savesno, poreklo Šarićevih pisama biće koliko-toliko suženo na neku moguću „evroazijsku“ ili drugu zemlju, što je već nešto. A posle ćemo videti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!