Dr Ivan Topisirović trenutno je angažovan u laboratoriji profesora Nahuma Sonenberga u Centru za rak „Gudman“ na Univerzitetu Mekgil u Montrealu, Kanada. U Srbiji su ga neki zapamtili kao briljantnog i svestranog studenta, drugi se sećaju da je devedesetih odbio da primi za to nagradu jer ju je dodeljivala Mira Marković, a mnogo je onih koji ga znaju samo kao gitaristu rok grupe Kanda, Kodža i Nebojša, kojoj se priključio sredinom devedesetih, u „zlatno doba“.
U međuvremenu, dr Topisirović je postao i vrlo dobro poznat mnogo široj, naučnoj zajednici, naročito pošto je prestižni naučni časopis „Science“ u maju objavio njegov (drugi) naučni rad pod nazivom „mTORC1-mediated cell proliferation, but not cell growth, is controlled by the 4E-BPs“. Do kakvih su saznanja on i njegove kolege došli, ukratko nam je objasnio: „U fiziološkim uslovima ćelije povećavaju svoju veličinu da bi se potom podelile. Na ovaj način višećelijski organizmi rastu i obnavljaju svoja tkiva. mTOR signalni put igra važnu ulogu u regulaciji ćelijske deobe i rasta. Poremećaj funkcije mTOR signalnog puta i regulacije ćelijskog rasta i deobe opisan je u velikom broju humanih oboljenja uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes i kancer. Iz ovog razloga je neophodno dešifrovati mehanizme kojim mTOR signalni put kontroliše ćelijsku deobu i rast u ćelijama sisara. Rezultati naše skorašnje studije pokazuju da mTOR signalni put kontroliše ćelijsku deobu nezavisno od ćelijskog rasta. Naime, efekti mTOR signalnog puta na ćelijsku deobu posredovani su inhibicijom 4E-BP proteina, dok su efekti na ćelijski rast posredovani stimulacijom S6 kinaze. U skladu sa ovim zapažanjima, maligne ćelije koje ne poseduju 4E-BP proteine su rezistentne na antitumorske efekte inhibitora mTOR signalnog puta. Naši rezultati otkrivaju do danas neopisane aspekte mTOR signalnog puta i time otvaraju mogućnosti za nove terapeutske metode koje će ciljati poremećaje u mTOR signalnom putu u kardiovaskularnim, metaboličkim i malignim oboljenjima.“
Topisirović je 2000. godine završio Medicinski fakultet u Beogradu a potom je magistraturu (2002) i doktorat (2003) uradio na Biološkom fakultetu pod mentorstvom prof. Stanke Romac, u oblasti molekularne genetike, te molekularne i ćelijske biologije i biohemije. Inspirisan radom u laboratoriji opredelio se za bazičnu nauku umesto kliničke prakse. Iz Srbije je otišao u junu 2001. godine da bi postdoktorske studije nastavio u Njujorku, u laboratoriji dr Katherine Borden na Mount Sinai School of Medicine u kojoj je, kako objašnjava, počeo da se bavi kontrolom genske ekspresije na posttranskripcionom nivou. „Tamo sam ostao do septembra 2004. godine, kada sam se sa dr Borden i delom laboratorije preselio u Institut de recherche en immunologie et en cancerologie (IRIC) Univerziteta u Montrealu, gde sam dobio poziciju naučnog saradnika. U februaru 2009. godine prešao sam u laboratoriju prof. Sonenberga u Centru za rak ‘Gudman’ na Univerzitetu Mekgil u Montrealu gde i trenutno radim na mestu naučnog saradnika“, objašnjava Topisirović. Dolazak u laboratoriju dr Borden, kao i prelazak u laboratoriju prof. Sonenberga, jednog od vodećih stručnjaka u ovoj oblasti, presudno su doprineli njegovoj karijeri, smatra Topisirović.
U međuvremenu je objavio više od 30 radova i osvojio nekoliko nagrada, među kojima je i „Governor General’s Award for Leukemia Research“ koju dodeljuje kanadsko Društvo za borbu protiv leukemije i limfoma, za dostignuća u ovoj oblasti.
Istraživanja leukemije, malignih i bolesti poremećaja metabolizma kao i druga na kojima je radio poslednjih 10 godina bilo bi veoma teško realizovati u Srbiji, kaže Topisirović, prvenstveno zbog nedostatka materijalnih sredstava i infrastrukture. „Još uvek sam otvoren po pitanju mogućnosti povratka u Srbiju. Nedostatak kompetitivnog modela finansiranja nauke i shvatanje nauke kao ‘posla od 9 do 5’ su dva osnovna problema zbog kojih u ovom trenutku ne pomišljam o povratku“, navodi Topisirović, dodajući da je u stalnom kontaktu s laboratorijom prof. Stanke Romac u kojoj je magistrirao i doktorirao. U saradnji sa prof. Romac i World University Service održao je seriju predavanja na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2007. i ove godine.
Predstavljamo naše naučnike u svetu
Ime i prezime: Ivan Topisirović
Obrazovanje: Posle završenog Medicinskog fakulteta u Beogradu 2000, magistrirao je 2002. i doktorirao 2003. godine na Biološkom fakultetu u Beogradu. Tokom 2000. i 2001. godine stažirao je u Gradskoj bolnici na Zvezdari u Beogradu.
Karijera: Postdoktorske studije nastavio je u Sjedinjenim Američkim Državama i u Kanadi. Od 2001. do 2004. godine u Mount Sinai School of Medicine, New York, istraživao je u oblasti molekularne i ćelijske biologije, biohemije i biofizike. Narednih pet godina – do početka 2009. – radio je na Institute of Research in Immunology and Cancer, na Univerzitetu u Montrealu u Kanadi, dok je poslednjih godinu dana angažovan u Centru za rak „Gudman“ na Univerzitetu Mekgil, takođe u Montrealu.
Stipendije i nagrade: Dobitnik je nekoliko stipendija, poslednju od Društva za borbu protiv leukemije i limfoma Sjedinjenih Američkih Država. U 2007. godini dobio je „Governor General’s Award for Leukemia Research“, kanadskog Društva za borbu protiv leukemije i limfoma. Proglašen je za studenta generacije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, i dobitnik je Nagrade Skupštine grada Beograda.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nakon nezaboravne godine u evropskom fudbalu, Lidl sa nestrpljenjem iščekuje nastavak partnerstva kao zvanični partner UEFA Lige Evrope i UEFA Lige Konferencija i u sezoni 2025/26.
U sremačkom selu Klenak, među plodnim poljima i ušorenim kućama, nalazi se jedno domaćinstvo koje je uspelo da spoji tradiciju i savremenu poljoprivredu. Porodica Rajčević iz ovog sela već godinama uspešno uzgaja lubenice, a danas su najveći pojedinačni snabdevač lubenicama za Lidl u Srbiji. Njihova priča je priča o predanosti, znanju, domaćinskom pristupu i viziji
Da bi se godišnje prehranila jedna osoba, potrebno je prosečno 2022 kvadratna metra, što je malo više od tri teniska terena. Procenjuje se da će do 2050. godine svako od nas imati “na raspolaganju” 1700 kvadratnih metara.(1) Naime, globalna populacija premašila je 8 milijardi ljudi, a očekuje se da će do sredine ovog veka dostići oko 10 milijardi. Zato je jedan od najvećih izazova pred čovečanstvom da sačuva resurse za ishranu rastuće populacije
Zvuči kao veliki izazov – hraniti sebe zdravo, a istovremeno brinuti o planeti. Ali baš u svakodnevnim izborima koje pravimo – u prodavnici, kuhinji, pa i dok čitamo deklaraciju – krije se ogroman potencijal za promenu
Od 29. jula, Yettel u ponudi ima sav relevantan informativni, dečiji, zabavni i premijum sportski sadržaj. Kroz dva nova tarifna paketa, kompanija uvodi 29 dodatnih kanala, zajedno sa N1 i Nova, koji su uključeni u novi osnovni paket
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!