LICITACIJA SA KAUCIJOM: Stanko Subotić Cane / foto: globus
Jedini je zakonski problem osumnjičenih i optuženih u tome što se moraju pojaviti pred srpskim pravosuđem: moraju doći, moraju se suočiti sa rešenjem o određivanju pritvora i moraju izaći pred nadležnog sudiju, bilo istražnog, bilo postupajećeg
Hajdemo razjasniti: nije isto biti Mirjana Marković, udovica i biti Stanko Subotić ili Bogoljub Karić kad je riječ o tome da li možete neki svoj (nadasve pošteno) zarađeni novac riskirati za to da se branite sa slobode.
Problem je u tome, u prvom redu, što naše pravosuđe nije često posezalo za tim institutom, tek odnedavno je jemstvo – kaucija, tko gleda američke filmove i serije – postalo dio našeg krivičnog postupka.
PRAKSA: Dosad je tek u nekoliko slučajeva naš, srpski sud, prihvatio jemstvo: sjećamo se Sretena Jocića sa 300 hiljada eura (koje mu je, navodno, osigurao prijatelj, koji nema veze sa Mirom Marković koja mu je za sitnu lovu iznajmila kuću u situaciji u kojoj on zarađuje mjesečno oko 600 eura), prisjetimo se i Jezdimira Vasiljevića, čija je kuća – jemstvom kao kaucijom opterećena – otišla na doboš, jer se udaljio iz zemlje nakon što je jemstvo dao.
Zakon kaže da jemstvo može biti dato isključivo onda kad se pritvor određuje zbog opasnosti od bijega: onda osumnjičeni ili okrivljeni mora nadležnima predati svoj pasoš, ali i neki iznos novca, nekretninu ili nešto slično, kao garanciju da neće pobjeći. Ima uvjeta još, to da djelo za koje se isti tereti ne „vuče“ za sobom više od deset godina zatvora, kao i to da ne postoje teške okolnosti krivičnog djela koje je počinio.
Znajući tko je pred sudom dobio pravo na jemstvo, a tko nije, teško je ustanoviti neki princip, praksu u srpskom pravosuđu. Jer, imali smo – na primjer – Sretena Jocića, izručenoga iz tuđe države u našu, kojem se prihvatilo prijateljske novce, ne ulazeći u to što živi u kući Markovićeve, a da nitko nije pitao od kojih poslova dotični živi, kome plaća porez i ne bi li ga trebalo uvjetovati malo većim novcem, kad već živi od jadnih šest stotina eura mjesečno onakvim životnim stilom, kakvog smo gledali.
Imali smo i Jezdu: umjesto da država vrati novce iz tzv. stare devizne štednje poštenim i njoj vjerujućim građanima koji su svoj novac pohranjivali u državnim bankama, ona je vratila novac ovim prevarantima tipa Jezde i Dafine, da bi Vasiljeviću bila poklonjena vjera da neće pobjeći i da bi se prihvatilo njegovo jemstvo na kuću, koja je potom – zato što je ipak pobjegao – pripala državnom proračunu.
ODBJEGLI: Danas imamo nove „mušterije“: javljaju se Bogoljub Karić, Stanko Subotić i Slobodan Radulović, sa idejama da čak mnogostruko povećaju jemstvo državi da će ipak doći do suda, a neće potom pobjeći. Jedini je zakonski problem u tome što se moraju pojaviti pred srpskim pravosuđem: moraju doći, moraju se suočiti s rješenjem o određivanju pritvora i moraju izaći pred nadležnog suca, bilo istražnog, bilo raspravnog. U slučaju onih protiv kojih je u toku istražni postupak, moraju po Zakonu o krivičnom postupku, izaći pred istražnog suca, koji će odlučiti o njihovoj ponudi za kauciju. Ako je optužnica već podignuta, moraju se predati našim pravosudnim vlastima, odguliti malo pritvora i potom kauciju-jemstvo predložiti raspravnom sucu.
Ovako kako se za jemstvo javljaju razni ovih dana, u smislu: eto mene, čim mi vlasti zajamče da neću u pritvor u zamjenu za neke novce i hipoteke, cijela se stvar urušava i nalikuje tek na pogodbe kojima bogati, za razliku od siromašnijih, kupuju slobodu. Zato valja pohvaliti izjavu ministarke pravde Snežane Malović da ne želi nikakvu komunikaciju s Karićem i Subotićem (ili s bilo kime) na tu temu, sve dok se ne pojave pred pravosuđem Srbije.
NOVO: Dobra je stvar da će se u novom Zakonu o krivičnom postupku, koji je trenutno u javnoj raspravi i o kojem je na javnoj tribini govorila sutkinja Radmila Dragičević Dičić, promijeniti i institut jemstva: ubuduće neće biti, kao dosad, da oni koji jemstvo predlažu, licitiraju s nekim iznosima. Ubuduće, cijenit će se sva njihova imovina i prihodi, pa će sud – kao u američkim filmovima i serijama – sam moći odrediti cifru kao zamjenu pritvora i boravka na slobodi za neke bogatune, čak i naše, koji tvrde da svoju privremenu slobodu mogu dobiti za neku „siću“, umjesto za ono što stvarno posjeduju.
Teško da će onda Joca Amsterdam pričati o 600 eura mjesečno i teško da će mu olakotna okolnost biti da živi u kući Mire Marković i teško da se nitko neće zapitati zašto je to baš tako.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Studenta Akademije umetnosti Relju Stanojevića su bez ikakve potrebe držali u zatvoru 17 dana. Jesu mu naudili, ali nisu uspeli da ga zastraše
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
