img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Podsećanje – Edvard Gori (1925–2000)

Crteži tajanstva i jeze

17. октобар 2012, 20:21 Tijana Krivokapić
Crtež iz knjige „Sumnjivi gost“…
Copied

Američki ilustrator i pesnik Edvard Gori stvorio je bogat i originalan svet pun čudnovatih životinja, izgubljenih ljudi i neverovatnih smrti. Prvu knjigu napisao je pre pola veka

Mnogobrojni obožavaoci Tima Bartona, ubeđeni u njegovu neponovljivu originalnost, ni ne slute koliko ovaj reditelj duguje manje poznatom crtaču i pesniku koji je zahvaljujući preko stotinu knjiga i hiljadama ilustracija postao nezaobilazan virtuoz jezovitih scena, sarkastičnih situacija, nadrealne poezije i čije su delo cenili umetnici poput Maksa Ernsta, Oskara Kokoške i Hermana Hesea.

Edvard Gori je rođen u Čikagu 1925. godine. Tokom Drugog svetskog rata služio je vojsku u bazi u Dagveju te je nakon završetka rata dobio stipendiju namenjenu veteranima. Studirao je francuski jezik i književnost na Harvardu, gde je sobu delio s Frenkom O’Harom. Časove crtanja pohađao je samo jedan semestar na „School of the Art Institute“ u Čikagu, a sam je često govorio da je talentovan na babu, koja je bila relativno poznat ilustrator božićnih čestitki. Sa studentima s Harvarda je učestvovao u osnivanju Pesničkog teatra u Kembridžu za koji je crtao kostime, dekore i pisao drame.

Tek kad se 1950. godine preselio u Njujork, počeo je da živi od crtanja. Zaposlio se kao ilustrator kod izdavača „Doubleday“ i crtao je korice i ilustracije za knjige iz kolekcije Anchor Books. Tako je ilustrovao Old Possum’s Book of Practical Cats T.S. Eliota, Velsov Rat svetova i Stokerovog Drakulu, delo za čiju će pozorišnu verziju kasnije dizajnirati kostime i dekor. U narednim godinama ilustrovao je mnoge dečje knjige Džona Belera u kojima se mladi junaci susreću s fantastičnim bićima i nalaze u misterioznim situacijama (na srpski je prevedena Belerova Kuća sa satom u zidovima s Gorijevim ilustracijama, prev. Ljubica Brajer, Narodna knjiga – Alfa, Beograd, 2002).

PRIČA JE U DETALJU: Prvu samostalnu knjigu, The Unstrung Harp, Gori je izdao 1953. godine. Prema rečima kritičara Edmunda Vilsona, ova knjiga opisuje „dosadu, monotoniju, neprobojan solipsistički zatvor koji sačinjava život profesionalnog pisca“. Naslov Harfa bez žica nasumice je izabrao iz zelene sveske u koju zapisuje moguće naslove. Na 18. novembar svake druge godine, junak knjige Gospodin Irbras počinje da piše novi roman. U staroj viktorijanskoj kući prepunoj praznih soba, teških zastora i tradicionalnih engleskih tapeta, Gospodin Irbras se bori s patnjama stvaralaštva, pada u bezdan i nabasava na likove iz sopstvenog rukopisa koji ga presreću na stepenicama. Iako je mnogo pričljivija od drugih njegovih knjiga, koje ponekad uopšte nemaju teksta, u The Unstrung Harp se već nazire estetika po kojoj je Gori prepoznatljiv. Radnja se često zbiva u viktorijanskim kućerinama sa ogromnim zapuštenim baštama poput one koja je okruživala Gorijevu „Elephant House“ na Kejp Kodu. Prašnjave zavese, debeli kućni mantili i servisi za čaj izlizani dugogodišnjom upotrebom dočarani su unakrsnim šrafiranjem koje Gori koristi u većini svojih knjiga i albuma. Posvećenost detalju kod njega je gotovo opsesivna te dugim proučavanjem vinjeta čitalac uvek nalazi predmete bezmalo ironične u svojoj tačnosti. Iako likovi manje-više liče na prave ljude i donekle su deformisana slika naših stanja duha, njihove oči uvek s preciznošću odaju zabrinutost, moru, neprilagođenost. Jedna od najpoznatijih Gorijevih knjiga je The Doubtful Guest (1957), priča napisana u dvadesetak stihova o čovekolikom pingvinu u starkama, koji jedno veče zvoni na vrata velike kuće. Kada ga prime na prenoćište, tu ostaje ad vitam eternam i nameće zbunjenim i najzad indiferentnim ukućanima svoje čudne navike kao što je jedenje tanjira za doručak ili spavanje nadomak vrata.

NEOBIČAN GOST: Gorijevi likovi su uvek na putu ka nečemu, iako ne uvek u fizičkom smislu, a najčešće je to neizbežna putanja ka propasti ili apsurdnoj smrti. U The Gashlycrumb Tinies (1963), čuvenoj ilustrovanoj abecedi, Gori smišlja dvadeset šest scena u kojim deca umiru na strašne načine – gušenjem, od previše džina, od ennui…

Gori je veći deo života proveo izolovan na Kejp Kodu, ne zna se ni za jednu njegovu ljubavnu aferu i za sebe je tvrdio da je aseksualan. Visok i mršav čovek s dugom sedom bradom, život je proveo puneći „Elephant House“, današnji muzej „Edward Gorey House“, neobičnim kolekcijama naočara s plavim staklima, etničkog nakita, raskošnim bundama, belim starkama i mačkama koje je obožavao koliko i balet.

Balet je otkrio kad se preselio u Njujork a nakon što ga je napustio, svake godine se u njega vraćao kako bi ispratio bar pola pozorišne sezone. Ljubav prema sceni ga je navela da dizajnira scenografiju i kostime za mnogobrojne produkcije među kojima se izdvaja brodvejska Drakula iz 1977. godine krunisana nagradom „Toni“ za najbolje kostime. Srceparajući The Blue Aspic, jedno od najdirljivijih Gorijevih dela, opisuje fizički i mentalni inferno u koji upada Džaspers, skromni obožavalac operske dive Ortenzije Kavilje. Neretko u njegovim knjigama ima autobiografskih elemenata koji idu od bundi i belih platnenih patika u koje odeva svoje nesrećne junake preko njihove aseksualnosti do ljubavi prema stvarima koje je i sam voleo. Knjiga sa možda najviše autobiografskih elemenata jeste The Doubtful Guest – nakon jednog pročitanog „malog remek-dela“, kako je kritičar „Tajmsovog književnog dodatka“ nazvao jednu od njegovih prvih knjiga, Gori se poput nekog neobičnog gosta uvlači u vaše srce i ne daje nikakav znak da će iz njega ikad izaći.

…i Edvard Gori foto: michel romanos
...i Edvard Gori foto: michel romanos
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Demant

11.септембар 2025. S. Ć.

Narodno pozorište: Nismo izostavili Vanju Milačić

Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure