
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Kada kažete „kompjuter“, kako izgleda „to“ što zamišljate? I da li se razlikuje ako je reč o kompjuteru na poslu i vašem ličnom kompjuteru? Vaše odgovore na ovo pitanje uskoro će tražiti oni koji istražuju tržište za račun proizvođača računara i softvera, jer se tamo dešava verovatno najveća promena u poslednjih trideset godina.
Kompjutere, onakve kakve smo znali, sa tastaturom, monitorom, kućištem i šumom kablova, pa i one koji sve to imaju u jednom komadu (laptopove) sve manje ljudi kupuje. U poslednjih petnaest meseci prodaja konstantno opada bez nekog jasnog znaka kada bi to moglo da prestane. Tačnije, gledajući porast prodaje tableta, jasno je ko ubija siroti stari pi-si.
A uz pi-si, zna se, ide i Windows, možda i ceo Majkrosoft. Ako je uspeh kompanije osamdesetih i devedesetih bio meteorski, onda bi takav mogao da bude i njen pad u ovoj deceniji, sem ako rukovodstvo ne pronađe način da preživi. Pretnja je ogromna, svet se promenio. Bolje rečeno, naše potrebe su iste samo što sada postoje uređaji i programi koji ih bolje zadovoljavaju. Pre desetak godina, recimo, baka i deka kojima su deca i unuci živeli u Kanadi morali su da kupe kompjuter da bi sa njima jeftino komunicirali. To je podrazumevalo i da nauče ponešto o tome kako se sprava pravilno uključuje i isključuje, kako se ulazi u program, podešava. Obično su negde, pored, držali papir sa rukom ispisanim uputstvom.
Danas oni koriste tablet ili mobilni telefon gde je dovoljno da prstom dotaknu sličicu na ekranu (ikonicu) i stvari počinju da se dešavaju praktično same. Naravno da prodaja kompjutera ne zavisi od najstarijih korisnika, ali ovaj primer zgodno govori o tome kako se gube celi segmenti tržišta u korist neke druge tehnologije. A segment po segment vodi ka ponoru.
Početkom devedesetih Majkrosoft je već napravio jednu ozbiljnu grešku, potcenio je internet. Dopustili su da ih drugi dramatično preteknu na tom polju jer oni nisu videli razlog zašto bi bilo ko povezao svoj računar sa komšijskim. Pa da mu ovaj viri preko plota u hard-disk. Brzo su se otreznili i već sredinom devedesetih internet im je postao prioritet svih prioriteta. Moglo im se, jer je tada devet od deset računara radilo na njihovom operativnom sistemu. Danas su oni samo jedna od opcija na promenjenom tržištu, a dozvolili su sebi da ponovo zakasne u tablet revoluciju.
Prošle nedelje najcitiranija vest u tehnološkom svetu bilo je snižavanje cena Majkrosoftovih surfejs tableta sa Windows RT softverom za oko trideset odsto. To je pokazatelj ozbiljnog problema jer, recimo, Epl nikada ne spušta cenu, već umesto toga izbacuje novi uređaj. Ko jednom kupi ajfon za trista dolara nikada više neće dati 450 koliko košta najjeftiniji izvan ugovora.
Sa sadašnjim tržištem sasvim je zamislivo da Majkrosoft u narednih pet godina dramatično posrne pred androidima i Epl spravama. Baš kao i Nokia, inače njihov partner na tržištu mobilnih telefona. Ohrabrujuće je to što nokije sa Windowsom idu dobro, ali na malom segmentu tržišta.
Šta je loše u tome ako jedan div propadne? Loše je to što je omasovljenje računara bilo moguće jer smo imali, praktično, jedan operativni sistem. Naučiš Windows (DOS) i znaš da radiš na svakom kompjuteru. Kako bi išlo da smo imali ozbiljnu konkurenciju može da zamisli svako ko je android zamenio za ajfon, blekberi ili Windows telefon (i obratno). Mogućnost izbora je sjajna stvar, sve dok ne moraš lično da se opredeliš.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve