Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao
Branko Vučićević, sineasta, scenarista, filmski kritičar, esejista, prevodilac i dizajner, preminuo je 18. januara u Beogradu u 82. godini.
Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao.
U njegovoj filmografiji stoji da je, pored ostalog, bio koscenarista filma Rani radovi sa rediteljem Želimirom Žilnikom, nagrađenim 1969. godine Zlatnim medvedom na Berlinalu, koscenarista filmova Dušana Makavejeva Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967) i Nevinost bez zaštite (1968) i Montenegro (1981), koscenarista filmova Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1971) i Slike iz života udarnika (1972) Bate Čengića, i scenarista filmova Karpa Godine Splav Meduze (1980) i Veštački raj (1990), i televizijskog filma Šumanović – tragedija jednog genija (1987) Borisa Miljkovića i Branimira Dimitrijevića.
Autor je knjiga Imitacija života (1992), Avangardni film 1895–1939. (1984), Avangardni film 1895–1939. II deo (1990), Paper Movies (1998), Srpske lepe umetnosti (2007), Neobični doživljaji gospodina Benjamina u zemlji boljševika (2009).
Bio je i jedan od naših najboljih prevodilaca sa engleskog. Maestralno je, pored ostalog, preveo Pod vulkanom Malkolma Laurija, Lolitu Vladimira Nabokova i Klanicu pet Kurta Vonegata.
Srđan Vučinić je napisao povodom omaža „Srpski ekscentrični film“ koji mu je priređen pre dve godine u okviru 20. Festivala autorskog filma: „Branko Vučićević, neuhvatljiv u svojim raznolikim manifestacijama, u formama i značenjima ispoljavanja svog dara, bio je pravi Protej srpske i beogradske kulture u poslednjih pola veka.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!